Nacionalna genealogija kao niz baza podataka za usporedbu


Dodirom "metode reprezentativne kapi i genealoške metode…" (Nenad Vekarić, 2010.), s jedne strane, te s istragama razrješenja i prikupljanja temeljnih crtica u stvaranju nizanke baza podataka označenih sintagmom "nacionalno rodoslovlje", s druge strane, — pokušava se u ovom štivu vrjednovati mnoge dosadašnje genealoške, onomastičke i ine pretrage članova Hrvatskog rodoslovnog društva "Pavao Ritter Vitezović", koje nisu puko penjanje po rodoslovnom stablu (Mladen Paver i Gordan Gledec, 2009.), kao i važnost takvih rodoslovnih i imenoslovnih putova za uspoređivanje raznih etnija u svijetu između sebe te i prezentirati nacionalnu genealogiju kao moguću disciplinu, koja povezuje, uvjetno rečeno, egzaktne i društvene znanosti (Ivo Jurić, 2011.), primjerice, biologiju i povijest.

Struktura ovog štiva započinje, uz jedva zamjetljive prilagodbe, s citatima iz lucidnog članka akademika Nenada Vekarića, "Metoda reprezentativne kapi i genealoška metoda u povijesnoj demografiji".

Kombinacija metode "reprezentativne kapi", koja omogućava da neka informacija – sama za sebe nebitna – uz pomoć atomizacije kroz "genealošku metodu" bude stavljena u kontekst, može dovesti do bitnih zaključaka koje nikada ne bismo mogli neposredno izvući iz sačuvanoga vrela. U ovome radu pokušava se prikazati korist tih dviju metoda u povijesnoj demografiji, disciplini koja baveći se predstatističkim razdobljem nema na raspolaganju izdašna vrela pa je nužan veliki istraživački napor kako bi se iz minimuma sačuvanih informacija mogli razumjeti demografski procesi u prošlosti.

U istraživačkom fokusu povijesne demografije uvijek je skupina stanovništva, a ne jedinka. Raspon istraživačkog interesa vrlo je širok – od istraživanja stanovništva cijelog svijeta pa do analize stanovništva malenih skupina koje se mogu račvati u teritorijalnom (primjerice, analiza stanovništva nekog malenog sela), socijalnome, nacionalnome, vjerskome, spolnome i inim smjerovima. U genealogiji je, pak, u istraživačkom fokusu jedinka i njezina veza s najbližim srodnicima.

Za demografska istraživanja genealogija nije zanimljiva disciplina. Danas čitave službe vode statistiku stanovništva i genealoško 'atomiziranje' nije nužno da bi se spoznali demografski procesi. No, povijesna demografija, koja zalazi u predstatističko razdoblje, nije u takvoj lagodnoj poziciji. Mnoga arhivska vrela progutao je mrak povijesti, a i ona sačuvana, kako idemo dublje u prošlost, imaju sve veće praznine i sve više nedostataka. Zbog toga genealogija može poslužiti povijesnoj demografiji kao vrlo korisna pomoćna disciplina, a "genealoška metoda" kao jedna od onih metoda koje će najviše pridonijeti shvaćanju demografskih procesa u prošlosti.

Metoda "reprezentativne kapi" nije nužna samo u povijesnoj demografiji, ona prati svako povijesno istraživanje, vjerojatno i svako znanstveno istraživanje. Kako pomoću kapi znanja svladati more neznanja? Kako, primjerice, iz jednog šturog dokumenta ili odluke iščitati sve ono što nam iz sačuvanog vrela promiče: okolnosti koje su pratile taj dokument ili tu odluku, različite interese koji su utjecali na njihovo donošenje, a koji su nekad ne predvidivi, slučajni, osobni, kreirani možda na nekoj večeri ili dogovoreni na nekom jastuku? Dokument ili odluka, sama po sebi, neće biti dovoljna da spoznamo zašto se nešto dogodilo. Morat ćemo u istragu ubaciti niz elemenata iz drugih vrela da bi ta štura 'reprezentativna kap' progovorila i omogućila nam barem iluziju da smo se približili interpretaciji koja neće biti daleko od istine.

Pisac ovog štiva u strukturu članka unosi jednu svoju crticu (od više mogućih od mnogih rodoslovaca), a koja podupire naputke akademika Nenada Vekarića.

Dokaznica mijene prezimena "Ruch – Ručevački – Ručević" kreće od jednog slučajno zapisanog kupoprodajnog ugovora iz 1310., dakle u predstatističkom vremenu, koji poput "reprezentativne kapi" biva raspršen kroz postupke genealoške metode da bi se nizom "otkrića" rodoslovno i imenoslovno pokrilo bivstvo Ručevića u razdoblju od nekoliko stoljeća, a prije postojanja matica, i to: Rucha 1310. i 1334.; te zapis istog prezimena u XV. stoljeću kroz kanonske vizitacije Ruch ili Rwch; mijenu u Ručevački 1525., kao prezime suca plemenskog suda u Vukovu, inače, plemića s Jošave; naziv kraja Ručje koje pokriva šire područje izvorišta rijeka dvaju pritoka istog crnomorskog sliva, Vuka-Dunav te Jošava-Bosut-Sava; zatim niz toponima: Ručevo, Ručevski sv. Andrija i Ručevac (iz kojeg se prije 1698. u Budrovcima pojavljuje Grgo Ručević); da ne kažem i vjerojatnu svezu s posljednjim križarskim ratom prema Jeruzalemu, kao i o mogućem prvotnom vrelu u Akvitaniji uz Biskaj, a zbog postojanja drevnog gradića Ruch od rimskog doba u tom području u relativnoj blizini poznatog okupljališta za križarske vojne – Toulouse. I sve to od "reprezentativne kapi", to jest, toga šturoga, na prvi pogled nebitnoga, ugovora između đakovačkog biskupa i comesa Andreasa de Rucha iz 1310. (Božidar Ručević, 2008.)

U nastavku se u strukturi članka govori o nizanki baza podataka za nacionalnu genealogiju i njihovoj važnosti za usporednost među etnijama, ne takmičarsku, nego zanimljivu i korisnu, a temeljem čega može se nazrijeti poveznica između egzaktnih i društvenih znanosti, primjerice, povijesti i biologije!

Kao prvi primjer ističe se članak "Pretpostavka najstarijeg rodoslova u Hrvata" (B. Ručević, 2012.) koji genetičke postavke o više desettisućljetnom prakretanju nekih haploskupina, dakle, nekih ljudi – objašnjava uporabom rodoslovne metode i te ljude, uvjetno rečeno, penjanjem po rodoslovnom stablu dovodi do njihovih utočišta u kojima su opstali u posljednjem ledenom dobu, a što je sve istovremeno blisko vremenu kada se naziru vrela današnje povijesne znanosti.

Kao drugi primjer ističe se zapis o Vatroslavu Bertiću, proizašao od starih grobova njegove obitelji na groblju župe Orehovica u Hrvatskom zagorju što je potaklo istragu tog rodoslovno stabla i dovelo do prevažnih činjenica, a među inim i da se radi o uvaženom matematičaru čiji radovi iz 1847., neovisno od suvremenika u struci Engleza G. Boolea koji 1850. piše na sličnu matematičku temu, ne zaostaju u vrjednovanju, što pridonosi sumjerljivosti etnija u dijelu znanosti toga doba. U svom rodnom kraju bez ove istrage bi ostao zaboravljen, a možda i u domovini?!

Takve poveznice opisane su u puno radova rodoslovaca iz našeg društva, i to u skoro svim razdobljima genealoških istraživanja od drevna doba do današnjih dana, u kojima mnogi također potvrđuju navode iz strukture ove teme. Posebno dobru koncentraciju takvih zapisa nalazimo u naših "Sesvećana" i njihovoj knjizi "Tragom naših predaka", i to uz zanimljive rodoslove čitamo i o: planinarstvu, vatrogastvu, željeznici, filateliji i čemu sve ne?!

Čemu bi ti podatci trebali poslužiti: PRVO sumjerljivosti dviju ili više naroda na razini promatranog razdoblja, i to u mnogim vrjednotama znanja i življenja te DRUGO da rodoslovnu znanost kao povijesnu disciplinu postavimo u položaj poveznice društvenih i bioloških znanosti i tome slično.

Pri završetku ovoga članka pred ponoć u nedjelju 14. studenoga 2012. radosno čujem da uvaženi: Mladen Paver, Dragutin Hmelina, Bogdan Horvat, Željko Mateljan i tajnica društva gđa Ivanka Rebrović pokreću sakupljanje vrela o najstarijim prezimenima u Hrvata u razdoblju od XI. do XV. stoljeća što također spada u nizanku baza podataka pod sintagmom "nacionalna genealogija", jer se i njome omogućuje uspoređivanje s drugim etnijama.

Ipak se kreće! Eppur si muove! (Galileo Galilei, 1564.-1642.)

Prethodni šturi slijed literature

  1. Nenad Vekarić, Metoda"reprezentativne kapi" i genealoška metoda u povijesnoj demografiji, Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, Povijesni prilozi, Vol.39 N0.39 Prosinac 2010.
  2. Janez Toplišek, Primerjalno rodoslovje: Francija, www.rodoslovje.denia.si (28. veljače 2011.)
  3. Mladen Paver, Komparativno rodoslovlje: Francuska, www.rodoslovlje.hr (29. srpnja 2011.)
  4. Marija Plečko, Dio komentara od 3. kolovoza 2011. na članak g. M. Pavera od 29. srpnja 2011.
  5. Božidar Ručević, Pretpostavka najstarijeg rodoslova u Hrvata, www.rodoslovlje.hr (21. ožujka 2012.)
  6. Božidar Ručević, Hrvatska nacionalna genealogija, www.rodoslovlje.hr (10.travnja 2012.)
  7. Petar Šimunović, Hrvatska prezimena, Zagreb: Golden marketing -Tehnička knjiga (2006.)

Božidar Ručević

Diplomirani inženjer u miru od 2002. Član je Hrvatskog rodoslovnog društva "Pavao Ritter Vitezović" od utemeljenja 2005., a rodoslovnim istraživanjem bavi se više od 20 godina. Posebno područje interesa je podrijetlo Hrvata do stoljeća VII. i znameni očevog roda Ručevića i majčinog roda Vidakovića te nekih usporednih ili slučajnih rodova kao što je temeljna crtica o rodu Bertića iz Orehovice u Hrvatskom zagorju.

Možda vam se svidi

2 komentara

  1. Božidar Ručević says:

    Nekoliko završnih natuknica nakon niza članaka i komentara o sintagmi ”Nacionalna genealogija”

    Prosudimo: ”Je li potrebno ili nije na razinama vlasti i znanosti postaviti pitanje da li je nužno uspostaviti sveukupnu bazu rodoslovnih podataka u našoj državi temeljem programa pod imenom Hrvatska nacionalna genealogija, kao osnovnom potkom za razna uspoređivanja među narodima?”

    Prosudimo: ”Je li potrebno istim razinama vlasti i znanosti postaviti pitanje da se razmotre mogućnosti EU financiranja takvog posla temeljem programa Hrvatski genealoški projekt, kao što su to uspješno odradili Irci?”

    Prosudimo: ”Je li bi bilo potrebno i dobrodošlo da naš UO odmah aktivira kratkoročni dio Plana rada društva u slijedećem razdoblju, jer se u njemu naziru mnoge Tablice u koje bi naši članovi već sutra mogli unositi podatke svojih istraživanja, a pogotovo ako bi se njihov unos mogao odvijati nekom možebitnom mogućnosti na našem web-sjedištu?”

    Važno je da se ove prosudbe realiziraju na predloženim razinama da nam kasnije ne bude žao za propuštenim, iako mi ‘Vitezovići’ možemo biti tek predlagači, a ono što je naš dio je tako i onako na tragu dobrodošle i konačno pokrenute rasprave o Planu rada našeg društva s prihvatljivim izlaganjima i zapisima na Upravnom odboru čiji zadatak i je da taj posao obavi?

    U dobroj namjeri!

  2. Domagoj Vidović says:

    Za onomastiku su rodoslovna istraživanja neobično važna, pogotovo stoga jer je katkad samo s pomoću njih moguće odgonetnuti pravo “značenje” prezimena. Izrada rodoslovnih stabala omogućuje onomastičaru da brže i pouzdanije protumači prezime i štedi mu vrijeme. Poglavito kod starijih prezimena kad se nakon nekoliko slovnih promjena posve zagubi iskonska motivacija prezimena. Evo primjera. Prezime Obrvan mirne bismo duše izvodili ili od apelativa obrva ili od glagola obhrvati, no zahvaljujući izradi rodoslovnoga stabla, znamo da je stariji lik prezimena Oberan, što se izvodi od ober ‘strmo brdo’. Izvrstan primjer pokazao je na svome prezimenu i gosp. Ručević. Onomastičari će biti presretni ako se pokrene takav projekt, a vjerujem da će u njemu i sudjelovati ako budu pozvani.

Komentirajte!

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.