Što za rodoslovce znači povrat matičnih knjiga Crkvi

Posljednjih nekoliko godina u medijima se razmjerno često pojavljuju članci o tome da su Ministarstvo uprave, Ministarstvo kulture ili neka od županijskih institucija nadležnim biskupijama vratili matične knjige koje su župnim uredima oduzete nakon II. svjetskog rata. Pojedinci zainteresirani za istraživanje obiteljskog rodoslovlja pitaju nas hoće li to i na koji način olakšati njihovu potragu za podacima o njihovim precima. Odgovoriti na to pitanje nije nimalo jednostavno. Evo i zašto: nakon preuzimanja vlasti 1945. godine komunističke su vlasti uz niz novih zakona donijele i neke koji su regulirali odnose države i crkve. Zakonom o državnim matičnim knjigama od 1. travnja 1946. određeno je da sve crkvene matične knjige (a drugih nije ni bilo, jer su taj dio obiteljske administracije u prethodnom razdoblju obavljale isključivo crkvene vlasti) moraju zaključiti i predati državnim matičarima, odnosno, novouspostavljenim matičnim uredima kako bi se uspostavili civilni registri.

Ideološka zaslijepljenost i zlorabljenje zakonskih odredbi

No, kako u impresivnom znanstvenom radu naslovljenom “Oduzimanje crkvenih matičnih knjiga u Hrvatskoj u vrijeme komunizma” objavljenom 2008. godine u časopisu “Croatica Christiana periodica” (dostupno preko poveznice https://www.croris.hr/crosbi/publikacija/prilog-casopis/144630) piše povjesničar Miroslav Akmadža, predstavnici državnih vlasti zaduženi za provedbu navedenoga Zakona, često su što zbog pogrešnog tumačenja, što namjerno, zlorabili navedeni zakon te oduzimali i one crkvene knjige koje su bile čisto crkvenog karaktera, kao npr. stališi duša, stare glagoljske knjige i sl., što je izazivalo oštre prosvjede crkvenih vlasti koje su zahtijevale povratak navedenih knjiga, ali i vjernika u pojedinim župama. Kronike primjerice bilježe da je u Novalji na otoku Pagu jedna skupina, sastavljena pretežno od žena, upala u Matični ured i slavodobitno vratila te knjige u župni ured, ali samo zakratko jer je policija ponovno odnijela te knjige, a najglasniji u tom prosvjedu osuđeni su na zatvorske kazne.

U siječnju 1949. objavljen je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o državnim matičnim knjigama kojim je bilo predviđeno novčano kažnjavanje ili kažnjavanje popravnim radom vjerskih predstavnika koji izvrše nove ili naknadne upise u matične knjige koje su zaključene. Također je bilo zabranjeno krštenje djece ili pogreb obaviti prije nego se podaci o rođenom ili umrlom unesu u državne matične knjige. Predstavnici državnih i crkvenih vlasti različito su tumačili navedeni Zakon, što je dovodilo do problema u provedbi Zakona te vrlo čestih kažnjavanja svećenika, čak i retroaktivno. To je izazvalo negodovanje i prosvjede crkvenih vlasti, pa su navedene odredbe ukinute Krivičnim zakonom u srpnju 1951., te su se od tada krštenja ili pogrebi mogli obaviti i prije nego se rođenje ili smrt prijave državnom matičaru. Međutim, pitanje povrata oduzetih matičnih knjiga time nije riješeno te su se sporenja u svezi – piše Akmadža – nastavila i narednih godina.

Prije povrata dvostruka verifikacija

Problem je načelno riješen “Sporazumom o povratu crkvenih matičnih knjiga, knjiga stanja duša, ljetopisa i drugih knjiga koje su u vrijeme komunističkog režima nezakonito oduzete Katoličkoj crkvi poslije 1945.” kojeg su 31. listopada 2005. potpisali tadašnji predsjednik Hrvatske biskupske konferencije (HBK) kardinal Josip Bozanić i hrvatski premijer Ivo Sanader.

U tom se Sporazumu, sklopljenom slijedom zaključaka mješovita komisije predstavnika Katoličke Crkve i Republike Hrvatske, a na temelju članka 13. stavka 5. Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture (Narodne novine – Međunarodni ugovori, broj 2/97), utvrđuje se (čl. 1) neprijeporno crkveno vlasništvo matičnih knjiga, knjiga stanja duša, ljetopisa i drugih knjiga nastalih djelovanjem Katoličke crkve, a koje su oduzete župama i drugim crkvenim ustanovama nakon 1945. godine, te se danas nalaze u državnim arhivima, Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti, knjižnicama, muzejima, matičnim uredima i drugim javnim ustanovama.

U nastavku se predviđa da će na pismeni zahtjev pojedine biskupije u Republici Hrvatskoj, a koji treba biti upućen Ministarstvu kulture, Središnjem državnom uredu za upravu i Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti, svako od tih tijela najkasnije u roku od šest mjeseci identificirati i popisati navedene knjige (čl. 2). Ti će popisi zatim biti dostavljeni biskupijama na verifikaciju, nakon čega će nadležno državno tijelo dati naputak i nalog za njihov povrat biskupijama na čijem se području nalaze župe i druge crkvene ustanove kojima su oduzete spomenute knjige.

No, u čl. 3 Sporazuma se ističe da se knjige koje su još potrebne za rad matičnih ureda moraju prije povratka biskupijama digitalizirati radi omogućavanja rada matičnih ureda, s time da će jedna digitalizirana kopija s knjigama biti predana i biskupijama. Biskupije koje ne mogu osigurati odgovarajuće uvjete za čuvanje i davanje na korištenje spomenute građe ili one koje to žele, mogu (čl. 4) sklopiti s Ministarstvom kulture, Središnjim državnim uredom za upravu te Hrvatskom akademijom znanosti i umjetnosti ugovor o njezinoj trajnoj ili privremenoj pohrani. U nastavku se (čl. 5) navodi da će Ministarstvo kulture na zahtjev pojedinih biskupija pomagati u očuvanju te arhivske građe u skladu s propisima Republike Hrvatske, kao i da se matične i druge knjige iz ovog Sporazuma na digitalnom i filmskom mediju, koje se nalaze u Državnim arhivima ili drugim ustanovama, a služe kao sigurnosna kopija, mogu davati na korištenje zainteresiranima samo uz znanje biskupije koja im je vlasnica.

Verifikacija je u tom procesu dvostruka: crkvene vlasti verificiraju popise matičnih knjiga, a matični uredi njihov sadržaj kako bi se – prije nego budu vraćene Crkvi – još jednom provjerilo jesu li svi relevantni podaci iz njih uredno prepisani u “civilne” matične knjige, odnosno, jesu li točno uneseni u uredska računala, što znači da se provjeravalo svaki zapis u maticama rođenih kronološki unatrag do 1910., u maticama vjenčanih do 1931. te maticama umrlih do 1945. godine.

Čak 390 matičnih knjiga iz druge polovice 19. stoljeća pa sve do 1946. godine vraćeno je 7. ožujka 2022. godine Porečkoj i Pulskoj biskupiji

Tisuće dragocjenih dokumenata

Kroz mrežne tražilice može se utvrditi da je u travnju 2022. Dubrovačko-neretvanska županija predala Dubrovačkoj biskupiji 210 crkvenih knjiga i 1 kazalo (a to nije bio i prvi povrat) koje su se nalazile u matičnim uredima na području županije, te je u tom trenutku preostalo dovršiti digitalizaciju još samo nekoliko knjiga, što je u međuvremenu zacijelo već privedeno kraju.

Povrat u poraću oduzetih matičnih knjiga Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji počeo je 2020. godine, kada joj je vraćen dio knjiga koji se nalazio u matičnim uredima, dok se na povratu ostalih, uključivši i one koje su bile u mjerodavnosti Ministarstva kulture jer su nalazile u raznim arhivima, još radilo. Prema obavijesti koju smo primili od arhivara Nadbiskupije, dr. sc. Vlatka Dolančića, vraćene se knjige najvjerojatnije neće prosljeđivati u župe u kojima su nastale, jer malo koja od njih ima odgovarajuće uvjete za čuvanje tako osjetljivih arhivskih materijala. S druge strane, Nadbiskupijski arhiv u Đakovu posjeduje i prostor i opremu, pa Nadbiskupija potiče župe da u njenom arhivu pohrane sve spise koji im ne trebaju u tekućem radu. Kad se po završetku povrata utvrdi da li neke od knjiga nedostaju, cjelokupni će popis biti objavljen na mrežnim stranicama Nadbiskupije. Zasad se na njima može vidjeti Privremeni popis arhivskoga gradiva Nadbiskupije te popis tzv. “parica” koje su kao sigurnosnu kopiju matičnih knjiga u jednom razdoblju župnici morali svake godine dostavljati Nadbiskupiji.

Splitsko–makarskoj nadbiskupiji vraćeno je u ožujku 2022. vraćeno je 211 knjiga. Tom prigodom su tadašnji splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić i splitsko-dalmatinski župan Blaženko Boban potpisali su sporazum o povratu oduzetih matičnih knjiga u kojem između ostalog stoji da zbog obima posla nije moguće odjednom vratiti sve oduzete matice, nego će se one vraćati u etapama, kako se za koji matični ured završi unos podataka u sustav i verifikacija. U tom je trenutku pri kraju bio završetak navedenih poslova za područje matičnog ureda Trogir.

Tom sporazumu prethodio je povrat 112 matičnih knjiga iz neretvanskog kraja koje su se nalazile u matičnim uredima Ploče, Opuzen i Metković, a koji su pod nadležnošću Dubrovačko-neretvanske županije. Zbog osiguranja adekvatnih uvjeta čuvanja i omogućavanja dostupnosti istraživačima starijih matica, poštujući zakonske odredbe o arhivskom gradivu, sve vraćene matice ostaju u Zbirci matičnih knjiga Nadbiskupskog arhiva u Splitu, koja je u tom trenutku imala 713 knjiga, a kroz započeti proces povrata zacijelo će se još uvelike povećati.

Požeška biskupija bila je među prvima koje su započele gore navedenim Sporazumom predviđenu proceduru tako da je 21. listopada 2022. susretom ministrice kulture Nine Obuljen Koržinek i biskupa Antuna Škvorčevića, kojom je prilikom Biskupiji vraćena čak 651 matica, završen proces povrata crkvenih matičnih knjiga koje su se nalazile u područnim državnim arhivima (Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu te u Državnim arhivima u Bjelovaru, Osijeku, Slavonskom Brodu i Sisku). Vraćene matične knjige su pohranjene u Povijesnom arhivu Požeške biskupije i dostupne su javnosti za istraživanje i korištenje. Sumarni popis svih vraćenih matičnih knjiga s podacima o razdoblju i području koje obuhvaćaju trebao bi uskoro biti objavljen u službenom vjesniku Požeške biskupije.

U Riječkoj nadbiskupiji je 20. svibnja 2021. održan sastanak na kojem su ministar pravosuđa i uprave Ivan Malenica i riječki nadbiskup koadjutor mons. Mate Uzinić potpisali su Zapisnik o primopredaji ukupno 271 crkvene matične knjige i 58 evidencija, čime je dovršen povrat matičnih knjiga nastalih u župama na području te biskupije. Dan kasnije, 21. svibnja 2021. ministar Malenica je s krčkim biskupom mons. dr. Ivicom Petanjkom supotpisao zapisnik o primopredaji ukupno 172 matične knjige i dvije ostale evidencije iz državnih matičnih ureda u Krku, Malinskoj, Malom Lošinju i Cresu, odnosno iz matičnog ureda u Novalji za župe Lun i Novalja. Primopredaja knjiga koje su bile u Matičnom uredu u Rabu obavljena je iz tehničkih razloga nešto kasnije. U Biskupskom ordinarijatu u Gospiću, u petak 25. veljače 2022. gospićko-senjski biskup Zdenko Križić primio je u službeni posjet ministra Malenicu, koji je tom prigodom biskupu predao 125 crkvenih matičnih knjiga koje su bile u matičnim uredima na područjima čak triju županija (Karlovačke, Zadarske i Ličko-Senjske). Prvi dio knjiga, njih 157, bio je vraćen Gospićko-senjskoj biskupiji još u lipnju 2020. Na povratu knjiga koje su se nalazile u državnim arhivima još se radilo jer njihova restauracija i digitalizacija još nisu bile dovršene.

Sisačkoj biskupiji su u istom razdoblju vraćene ukupno 103 knjige koje su se nalazile u matičnim uredima Sisak, Sunja, Kutina, Popovača, Petrinja, Hrvatska Kostajnica, Dvor, Glina i Topusko, kao i 76 ostalih evidencija.

Neki dijelovi državne uprave imali su u pripremama za povrat višestruko kompliciranu zadaću jer se područja koja su pokrivali županijski upravni odjeli nisu poklapala s područjima pojedinih biskupija. Tako je Upravni ured za opću upravu Karlovačke županije morao razdvojiti postupke za 16 župa na svom području, jer neke od njih pripadaju Zagrebačkoj nadbiskupiji, a neke Gospićko-senjskoj. Gospićko-senjskoj biskupiji tako je 66 knjiga vraćeno još 2020. godine, dok je za povrat Zagrebačkoj nadbiskupiji trebalo digitalizirati i verificirati ukupno 193 knjige. Zagrebačkoj nadbiskupiji su nakon verifikacije vraćene i knjige koje su bile u matičnim uredima na području Krapinsko-zagorske županije.
U međuvremenu je zacijelo bilo i novih povrata u već spomenutim biskupijama kao i u onima koje ovdje nisu obrađene bilo zato iz nekih od njih nismo dobili odgovor na upućeni im upit, dok je u nekima njih ta procedura iz raznih razloga kasnila, odnosno, zato što se iz tehničkih razloga – potrebe restauracije i digitalizacije knjiga zatečenih u državnim arhivima ili nekim slabije ekipiranim matičnim uredima, odnosno, neodgovarajućim uvjetima u pojedinim biskupijskim arhivima, to još nije moglo provesti.
No, već se i iz ovdje izloženoga može zaključiti da će u većini nadbiskupija i biskupija vraćene matične knjige biti zadržane u njihovim arhivima i neće se vraćati u župe, jer – kao što je već rečeno – malo koji od njih ima uvjete potrebne za sigurno čuvanje tako dragocjenog arhivskog materijala. No, u župne će urede – gdje za to postoje uvjeti – biti proslijeđene njihove digitalizirane kopije.

Rodoslovcima koji se pitaju što taj proces konkretno znači za njihova istraživanja, odgovor je prilično jednostavan. Da slijedom Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture iz kojega je proizišao i Sporazum HBK i VRH nije bilo te obveze povrata matičnih knjiga Crkvi, proces digitalizacije njihova sadržaja zacijelo bi trajao puno duže pa se može kazati da je to bio i ozbiljna poticaj modernizaciji rada u državnim matičnim uredima. Ta je digitalizacija omogućila i lakše povezivanje podataka sadržanih u pojedinim matičnim knjigama. U potrazi za informacijama o nekoj osobi ne treba više pretraživati posebno knjige rođenih, pa vjenčanih i umrlih, nego se do njih dolazi pritiskom na gumb, pa to – usudim se to tvrditi na osnovu vlastitog iskustva – uvelike pozitivno utječe i na spremnost službenika u matičnim uredima da odgovore na upite koje im se uputi. To se, naravno, odnosi samo na razdoblje za koje se ta digitalizacija provodila i na informacije koje ne podliježu ograničenjima iz Zakona i Opće uredbe o zaštiti osobnih podataka.

Pri tome treba imati na umu da do podataka o još živim osobama slijedom tih odredbi može doći samo onaj koji za to ima neki legitimni interes. Najčešće je to slučaj kad netko, primjerice, radi nasljedstva ili državljanstva, mora dokazivati srodstvo s nekom osobom i sl. Legitimni interes može biti i neko znanstveno istraživanja, ali će u tom slučaju trebati voditi računa o tome što se od tako dobivenih podataka može objaviti, odnosno, treba li od tih osoba ili njihovih obitelji tražiti prethodnu suglasnost.
Može se, naravno, pokušati i u samoj župi. No, samo one velike imaju dovoljno ljudi i opreme da bi mogle promptno odgovoriti na takve upite. Ako upit sadrži koliko-toliko precizne podatke, vjerojatno neće biti problem dobiti kopiju krštenice, vjenčanog lista ili smrtovnice. S druge strane, rodoslovci koji su se s takvim upitima obraćali župnicima u manjim mjestima, a oni su jer nema dovoljno svećenika nerijetko zaduženi i za više župa, pa zbog redovitih misa, raznih drugih obreda i vjeronauka cijel dane jure amo-tamo, ne bi se trebali čuditi ako ne dobiju odgovor: fizički je nemoguće da ti župnici stignu obaviti sve svoje obveze u nekoliko mjesta, a onda još pretraživati i stare knjige.

Sljedeći korak u takvim istraživanjima trebali bi biti posjeti državnim i/ili biskupijskim, odnosno, nadbiskupijskim arhivima. U većini državnih arhiva postoje presnimke matičnih knjiga na mikrofilmovima, neki su uspjeli prebaciti i na CD što omogućuje puno brže “listanje” stranica. U nima dosad nije bilo kadrova i sredstava da bi se te zapise prepisalo u programe koji dopuštaju pretraživanje po imenu, prezimenu, datumima, lokalitetima i sl. U većini(nad)biskupijskih arhiva danas postoje stručni arhivari. Neki od njih “posuđeni” su im iz državnih arhiva radi bržeg sređivanja materijala po pravilima struke. Povrat starih crkvenih matica stavit će ih pred nove i velike izazove pa će sasvim sigurno jedno duže vrijeme biti prezatrpani poslom.

Preporuka bi onima koji tragaju za nekim podacima stoga bila da prije nego se obrate nekoj od navedenih civilnih ili crkvenih službi da prikupe što je više informacija kako bi njihov upit bio što precizniji i tako olakšao pretraživanje tih baza podatak. Od pomoći u toj pripremi mogu biti svim rodoslovcima poznate baze podataka u koje pojedinci unose podatke o svojim obiteljima (za pristup nekima treba platiti, a neke onda to smatraju pretplatom pa je automatski obnavljaju), a tu je i besplatni “Family Search” preko kojeg se također može doći do velikog broja presnimki starijih matičnih knjiga za većinu župa. Neke su od njih osobno zainteresirani ili pak entuzijasti prepisali u digitalne oblike koji bitno olakšavaju pretraživanje. Kako su te prijepise ili upise nerijetko radili ljudi koji nemaju dovoljno poznavanje jezika na kojima su ti zapisi bilježeni u knjige ili se ne snalaze s čitanjem rukopisa, tu može biti pogrešaka, ali svejedno može poslužiti kao podloga za daljnje provjere.