Vlasi u nama svima

Malo je narodnosnih rodova, kao što su, uvjetno rečeno, Vlasi, koji svoju etnogenezu nisu završili i nikada nisu postali politički narod, a da je o njima objavljeno toliko teza te napisan ogroman broj knjiga i zapisa, i to pokrivajući i širi prostor nego što su to Srednja Europa i Balkan.

"Naselivši Hrvati … današnju zemlju svoju prozvaše imenom Vlah sve romanske prvosjedioce…" (Vjekoslav Klaić, 1880.) "Vlasi ili romanizirani Iliri su ubrzo nakon došastja Hrvata slavinizirani. Pohrvaćenje katoličkih Vlaha bilo je brzo i dovršeno je već na prijelazu IX. u X. stoljeće." (Radoslav Lopašić, 1894.) To je doba kada se Hrvati naziru ili utemeljuju kao politički narod u vrijeme kneza Branimira. U Hrvata se vrlo rano javljaju prezimena, pa je stoga svakom rodoslovcu onomastička i genealoška pojavnost vlaških imenskih osnova važna u osobnim istragama. Mnogi naši etnolozi i folkloristi upućuju nas da je narodna nošnja u Ravnim kotarima i Dalmatinskoj zagori najvjerojatnije vlaškog iskona.

Kad nakon seoba genetički promišljamo o autohtonosti zatečenog većinskog stanovništva na prostoru današnje i tadašnje Hrvatske ne smijemo ispustiti iz vida mijenu pučanstva u slijedu od pra i nekih predaka Tračana i Ilira te samih Ilira, koji nakon latiniziranja postaše Romani te Vlasi, pa tako sve do konačnog pohrvaćenja, koje se zbilo u dva povijesna razdoblja, i to u već spomenutom IX. stoljeću, ali isto tako i pred dolazak Osmana na prijelazu XIV. u XV. stoljeće. Tu se prvenstveno radi o Vlasima rimokatoličkog obreda. U taj proces stapanja u hrvatsko narodnosno pučanstvo može se uklopiti i poveliki dio Vlaha grčkopravoslavnog obreda, i to u razdoblju od naših doseoba pa sve do XVII. stoljeća, a koji se osobnim izborom i osjećajem kao našijenci organiziraju u grkokatoličkoj vjeri te doprinose u hrvatsko biće mnoge vrjednote kojima izgrađuju i svoje blistavo mjesto u hrvatskoj kulturi i povijesti poput svih ostalih Hrvata. Od najranijeg doba, osim kao stočari, bili su poznati i kao održavatelji karavanskih putova i prometa roba dijelom Srednje Europe, ali i balkanskim bespućima, a što je u danom dobu osobito bilo na korist Dubrovačkoj Republici (1358. – 1808.). Među srpskim historičarima često nalazimo one koji biraju izvore i/ili obrću njihova značenja navlačeći sve vlaško na srpsko, i to maltene: vlasi-morlaci-martolozi = srbi, a da pri tome ne spominju ili namjerno zaboravljaju na višestoljetnu netrpeljivost Vlaha i Srba, koja je bila i Dušanovim zakonikom kanonizirana i koja je pred Kosovskim bojem rezultirala, neke vrste, prebjegom Vlaha na osmansku stranu, kasnije po zlu poznatih martoloza! Zato su mahom nevjerodostojni! Poneki hrvatski povjesničari iz oportunizma slažu se s takovim stavovima (Ferdo Šišić, 1869. – 1940.), a pogotovo oni koji su pred I. rat bili politički naklonjeni hrvatsko-srpskoj koaliciji. Najstariji podatci turskih kronika, prema Asik Pašazade Tarihi-u (1393. – 1476.), smještaju pak Vlahe martoloze iskonom u grčki etnos (F. Giese, 1926.).

Zato "… naša povijesna znanost dužna je hrvatskoj i međunarodnoj znanosti dati objektivan odgovor otkud je u Hrvatskoj tijekom XX. stoljeća bilo oko 10% srpskoga stanovništva, kada znamo da hrvatske povijesne isprave u posljednjih tisuću godina nigdje ne spominju migracije etničkih Srba na tlo Hrvatske …" (Mirko Marković, 1998.), naravno, osim u nekoliko napuštenih hrvatskih podunavskih sela, i to na prijelazu XVII. u XVIII. stoljeće u dobu seobe Srbalja pod Arsenijem III. Čarnojevićem u Banat i južne dijelove Mađarske. Izvorište toga broja (10%) je u posrbljenju neudomaćenih Vlaha na našim domovinskim prostorima, i to pod utjecajem pojavnosti velikosrpskih počela proizašlih iz Vukovih riječi u štivu "Srbi svi i svuda"! Sve se masovnije zbilo tek sredinom XIX. stoljeća kada se nazire konačna autokefalnost srpske pravoslavne crkve koja je potvrđena 1879. Do tada u nas dotekli Vlasi grčkopravoslavne vjere pokušavali su i dobivali svoja veća ili manja prava u graničnim područjima Austrougarskog carstva te na kraju ipak procijenili svoj probitak u srpstvu. I to je to!

Znameni iz predprezimenskog doba i njihova pretvorba u prezimena, najvjerojatnije već u razdoblju od X. do XII. stoljeća, su: Abras(ević), Anzul(ulović), Bandul(a), Barut, Basar(ić), Basta(sić), Bazina, Beara, Bokul(ić), Botun, Brbat, Brbatović, Bulat, Bumbak, Buza(j), Buzancic, Dančul(o), Domin, Drakul(ić), Džakul(a), Gavela, Kacan, Katul(ić), Kekez, Kožul(j), Mamula, Marul(ić), Mastela, Matavulj, Sanader, Šerbula, Štedul, Šugar, Šuker, Vatav, Vrsal(o), Žužul … kao i mnoge druge imenske izvedenice iz navedenih primjera.

Ostala prezimena predpostavljenih vlaških korijena, zapisanih u listinama s imanja nekih srednjevjekovnih velikaša su oblikovana kao i većina današnjih hrvatskih prezimena , i to: Alić, Basarović, Bastašić, Bilosavić, Buljkorčić Bursić, Burzanović, Butur(ac), Dobanović, Dobrić, Hrastovačić, Lakonović, Lijačić, Luić, Milić, Milinović, Nebrilović, Pasijaković, Pavečić, Radeljić, Rasporić, Selendović, Sestić, Sestrić, Strahojević, Šubašić, Šuranović, Šutilović, Vlajnić, Vlašić, Vrsajko, Vrsajković, Vrsalović, Vukosavić, Zečković, Zokić, … i tako sve do ovih naših današnjih prezimena.

Podulji uvod – u, da tako kažem, vrtlog i bujicu vlaških kretanja prostorima srednje i jugoistočne Europe – napisan je stoga da može onomastičaru predočiti i takvu mogućnost naših iskona te pomoći u istragama i objašnjenjima između, uvjetno rečeno, korijena "starovlaških" i "novovlaških" prezimena, koja su zasigurno evoluirala u ista ili slična svima u nas, dakle: biblijska, patronimska, matronimska …

Najstarija prezimena u Hrvata zabilježena su u Zadru, i to: Mirca Bogobojša 1040., Petar i Martin Zlurad 1118. te Stane Varkaša i Drago Nozdronja 1178. (Petar Šimunović, 2006.).

I tako od starinaca Romana do stapanja u hrvatski etnos za vječnost ostade u nas sintagma: ''Vlasi u nama svima!''

Na svršetku autor preporučuje zanimljivu minimalnu bibliografiju o napisanom štivu:

  • Ljubomir Antić, Velikosrpski nacionalni programi – ishodišta i posljedice, Hrvatski institut za povijest, Zagreb (2007.);
  • Ivan Mužić, ur., Vlasi u starijoj hrvatskoj historiografiji, Muzej hrvatskih arheoloških starina, Split (2010.);
  • Zef Mirdita, Vlasi starobalkanski narod, Hrvatski institut za povijest, Zagreb (2009.);
  • Pavo Živković, Etnička i vjerska povijest Bosne, Slavonije i Srijema do konca XVII. stoljeća, HKD Napredak, Sarajevo-Mostar (1996.);
  • Marko Rimac i Goran Mladineo, Na tragovima Morlaka: Zadarsko okružje na mletačkom katastru iz 1709., Državni arhiv u Zadru. (2009.);
  • Tadija Smičiklas, 200-godišnjica oslobođenja Slavonije, JAZU, Zagreb (1891.);
  • Milan Vasić, Martolozi u jugoslovenskim zemljama pod turskom vladavinom, ANUBiH, Djela, 29, Sarajevo (1967.);
  • Mirko Valentić, O etničkom korijenu hrvatskih i bosanskih Srba, Časopis za suvremenu povijest 24/3, 1992: 1. – 21.;
  • Mirko Marković, Vlasi u Hrvatskoj – podrijetlo i etnogeneza tzv. Srba u Hrvatskoj, Hrvatsko slovo, Zagreb (27.ožujka 1998.);
  • Pavo Živković, Narodnosna slika BiH tijekom 15. i 16. stoljeća, Zadar: Zadarska smotra 41/6, 1992: 43. – 66.;
  • Hrvoje Petrić, Popis vlaških naselja u Slavonskoj krajini s početka 17. stoljeća, Zavod za hrvatsku povijest, Vol.42 No.1 Prosinac 2010.;
  • Petar Šimunović, Hrvatska prezimena, Golden marketing – Tehnička knjiga, Zagreb (2006.).

Božidar Ručević

Diplomirani inženjer u miru od 2002. Član je Hrvatskog rodoslovnog društva “Pavao Ritter Vitezović” od utemeljenja 2005., a rodoslovnim istraživanjem bavi se više od 20 godina. Posebno područje interesa je podrijetlo Hrvata do stoljeća VII. i znameni očevog roda Ručevića i majčinog roda Vidakovića te nekih usporednih ili slučajnih rodova kao što je temeljna crtica o rodu Bertića iz Orehovice u Hrvatskom zagorju.

Možda vam se svidi

38 komentara

  1. Snažan članak, dokumentiran, iscrpan, zanimljiv. Čita se na dušak. Svojom aktualnošću i svevremenošću zaslužuje biti prenesen u javnu i stručnu periodiku. Na tome bi se trebala angažirati i Uprava Rodoslovnog društva. Jer su Vlasi u svima nama.
    prof. Nikola Debelić, dr.dr.h.c.

  2. Mali osobni prilog poznavanju problematike Vlasi/Vlaji u Dalmatinskoj zagori (uglavnom područje današnjih općina Unešić, Lećevice, Prgomet, Primorski Dolac  kao i kopneno šibensko/trogirsko zaleđe i Primorje).

    Povijesno gledajući, postoje tri „vrste“ ili kategorije Vlaha („Vlaja“) povezane za tri povijesna razdoblja.

    1. Dolazak Hrvata (Vlasi-čobani i Vlasi-građani).
    Pri tome mislim na Hrvate kao ratničku grupu koja je pokorila većinsko starosjedilačko stanovništvo, koje je već u to doba bilo prilično slavenizirano (ne mješati sa tim pojam Hrvata kao nacije!). To je zacjelo stvorilo podjelu među starosjediocima na one koji su se sklonili u planinama i na one koji su ostali u rijetkom preostalim gradovima (Vlasi-čobani i Vlasi-građani).
    To pak znači slijedeće: kada su se Hrvati postali vladajući vojnički sloj i vlasnici zemlje u Dalmaciji – svi starosjedioci (uključujući to i romansko stanovništvo u gradovima kao što su Trogir, Split , Zadar i Osor) su bili – Vlasi. Ti novi gospodari (Hrvati) su imali „kule“ uz rub polja i na okolnim vrhuncima te niz tvrđava u kojima bi vladali njihovi župani sa stotinjak dobro naoružanih vojnika. Nadničari u polju i čobani u brdima (potomci domorodaca) bili su njihovi podčinjeni, a ovi iz gradova su im plaćali tribut. Dakle ti čobani i građani su bili „Vlaji“ toga vremena (rani srednji vijek).
    Ta podjela se zadržala i onda kada su se Hrvati iz iz vladajućeg vojničkog sloja transformirali u narod (bolje reći dominantnu rodovsku grupu u rasponu od 9 do 11. stoljeća). Ljudi su se tijekom stoljeća izmješali i te socijalne barijere su sa vremenom izblijedile. Svejedno, sve do turske okupacije, u svakom selu Zagore se znalo koje su obitelji starinom „didići“ (iz plemenitih hrvatskih rodova) – ostali su bili Vlasi („Vlaji“).

    2. Pretursko doba – Bunjevci
    Prvi pisani spomen Vlaha u Zagori  dolazi u dokumentu o borbi (bitci) kod Blizne (Mladen Šubić protiv bosanskoga kralja) 1322. godine. U Nevestu prvi spomen Vlaha je 1379. godine; također srećemo i „vlaškog glavara“ Blaža (1448.). Tko su ti ljudi? Znamo da su katolici, da govore ikavicom i čakavštinom i da sastavljaju glagoljske/latinične isprave na hrvatskom („dalmatinskom“) jeziku (npr. Stošić piše o „knjigama“ Jurice Pavlovića iz Nevesta 1496. godine, pisanih „in lingua Dalmatica sive materna“). Predturski doseljenici u Nevest i Zagoru bili su poznati kao Bunjevci (uglavnom podrijetlom iz istočne Hercegovine) imaju ista ili slična prezimena i vjeru kao i oni starosjedioci, ali donose štakavsko-ikavski dijalekt (koji i danas dominira u Zagori). Nasuprot njima stajali su „didići“ čakavci – ljudi koji su još uvijek imali jaku usmenu predaju i znanje o svome podrijetlu od plemenitih hrvatskih rodova. Treba reći da se većina „didića“ još u to vrijeme odselila u gradove, odatle su upravljali posjedima (kao npr. plemić Grgur Negoy iz Nevesta koji je živio u Šibeniku). Dakle Bunjevci su bili „Vlaji“ toga vremena (kasni srednji vijek).

    3. Tursko doba – „pravi“ Vlasi – pravoslavci (i nešto Bosanaca-katolika)
    Dolaskom Turaka sve se iz korijena mjenja, za nešto više od 100 godina (1521.-1648.). Oni dovode katoličko stanovništvo srednje Bosne ali i pravoslavne Vlase s tromeđe Hercegovine, Crne Gore i Srbije. Pravoslavni Vlasi kad su stigli u Hrvatsku i zapadnu Bosnu sa sobom su donijeli ijekavski štokavski dijalekt i nisu ga do danas promjenili. Kako su ovi prostori (uključujući tu i stari Nevest), tek iza 1570. opustjeli, Turci su u valovima doveli pravoslavne Vlase (djelom i katolike, posebno u Zagoru) koji su bili turski podanici kao martolzi, graničari ili jednostavno kolonizatori.

    I na kraju i ovo: pojam Vlah je univerzalna europska kategorija: Rumunji su Walachi, kod Srba i Makedonaca susrecemo Cincare (pričaju romanskim jezikom, najpozantiji je Pitu Guli, jedan od vođa Ilindenskog ustanka), Škoti su također 'Vlasi' (npr. prezime Walace) koj se djele na "Highlanders" ("Ljuti brđani") i "Lowlanders" ('Doljani')). Ima ih i kod Čeha i Slovaka u planinskim predjelima. Turci i bosanski Muslimani sve kršćane zovu Vlasi; npr. Suzica, kadija od Županjca Grada (‚Duvno‘ tj. ‚Tomislavgrad‘) kaže Mijatu Tomiću: „Bre đilđijo Vlašče neoprano, turski begluk za tebe je šala!“

    Tko su „Vlaji“ našega vremena u Dalmaciji i Zagori? U zadnjih 500 godina „Vlah“ (talijanski „Morlacco“, Morlak, Murlak) bio je za dalmatinskog primorca i otočanina svaki Zagorac (katolik ili pravoslavac, svejedno); dakle to je geografski, a ne nacionalni ili vrijednosni pojam. Za te ljude, čak i „didići“ („čisti“ Hrvati, da tako kažem) su također „Vlaji“, samo zato što npr. žive u Unešiću a ne u Prvić Luki. Nadajmo se da te kategorizacije u generaciji obrazovanih mlađih naraštaja neće imati vrijednosni karakter, tj. da ih nitko neće uzimati ozbiljno. Naime, ljude treba mjeriti po njihovu karakteru a ne po geografskom podrijetlu.

     

  3. Z.K. says:

    Dakle, poželjno je pohrvatiti katoličke Vlahe, dok grčkoistočnjake nije poželjno posrbiti, treba i njih pohrvatiti. Je li to poruka ovog članka? Otkud toliki Hrvati po Zagori, Hercegovini (čak i Istočnoj), Podrinju? Da, oni su ondje "od stoljeća sedmog".

  4. Sintagma i naslov štiva ''Vlasi u nama svima'' tek upućuje na jednu prekrasnu priču o narodu koji to nije uspio postati, i to pretežito o onom manjem dijelu njihovih rodova (za Hrvate velikom broju), koji su se na ovaj ili onaj način, prije ili poslije, uključili u, uvjetno rečeno, etnogenezu Hrvata.

    Od astralnog eona Hadija do početnog eona Arhaika iz bezbrojnih milijarda godina kroz Geološka razdoblja zemlje (eoni, epohe, periode, ere) do posljednje ere Kvartara (od unatrag oko 1,5 milijun godina) u kojoj se nakon upravo božanskih razdoblja pojavljuje čovjek i koji iz Istočne Afrike, metaforički rečeno, kreće na put svijetom, pa prije 25.000 ljeta iz Mezopotamije stiže i do nas kao praineki predak…Vučedolaca, Tračana, Ilira i Romana/Vlaha te i nas Hrvata.

    Iz vaše nedobre premise, anonimni Z.K., upisujete nesukladna pitanja, ali iz kojih se nazire interes odnosa Vlasi/Raščani – što je za podržati, jer i te istrage u sebi kriju bezbrojne zanimljivosti, kao na primjer, da je i veliki srpski komediograf Branislav Nušić bio rođenjem Vlah. Stoga svojim štivima i imenom obogaćujmo prostor genealoških istraga/podataka, kao što i ja pokušah ukazati na temeljne naznake vlaških prezimena u Hrvata.

    Rijetko odgovaram na anonimne upite, jer takove ljude ne cijenim!

    Usput ističem i pozdravljam komentar gospodina Nediljka Budiše, koji temu o Vlasima uz moj članak uspješno proširuje te mu na tome posebno zahvaljujem!

  5. Z.K. says:

    Poštovani g. Ručeviću, članak ste doista lijepo i počeli i svršili, ali ste se negdje u sredini, naravno morali upitati "…otkud je u Hrvatskoj tijekom XX. stoljeća bilo oko 10% srpskoga stanovništva…". Moja pitanja gore iznesena jesu samo komentar na (za mene) sporni dio teksta. I ponovit ću: Zašto je srpska narodnost pravoslavnih Vlaha sporna i čak nepoželjna (upravo to, u biti, vaš članak govori), jer to je posljedica velikosrpskog djelovanja V. Karadžića, dok je hrvatska narodnost rimokatoličkih (i dijelom grčkopravoslavnih) Vlaha posljedica "procesa stapanja u hrvatsko narodnosno pučanstvo"? Dakle, po vama je pohrvaćivanje prirodni proces, dok posrbljavanje posljedica težnje Vlaha za "probitkom" (ili osobnom koristi, što je isto).
    Prije će biti da su se Hrvati stapali u  vlaško narodnosno pučanstvo, barem ondje gdje su bili u manjini (primjerice Dalm. zagora), a ne obratno kako vi kazujete. 
    Posrbljavanje pravoslavnih Vlaha neprijeporno jest posljedica djelovanja Vuka, pravoslavne crkve i drugih. Ali na sličan se način odvija i proces kroatizacije katoličkih Vlaha pod utjecajem propagande rimokatoličkih popova, fratara i drugih, a oni (rmk. Vlasi) su na kraju ipak procijenili svoj probitak u hrvatstvu (da se poslužim vašim riječima za Srbe). A zanimljiv je i slučaj takozvanih karaševskih Hrvata u Rumunjskoj..
    Ja cijenim i vas i vaš rad, čak i ovaj vaš poluobjektivni tektst, a kako ću se potpisati, to je moje diskrecijsko pravo. Svako dobro!

  6. Hi – Z.K.!

    Kolike su naše / vaše malenkosti male i premale u vječnosti, a  prepoznajući zlomisli, pokušao sam naznačiti jednom, metaforički rečeno, astralnom rečenicom – bezuspješno!

    Vas zanima zamjena teza i podmetanja neizrečenog – mene ne! Vi i nadalje ''Nomen est omen!'' prevodite doslovce – ja ne! Vas ne zanima niti genealogija, niti antropomastika, niti sintagma ''Vlasi u nama svima!'' – mene da!

    Čime bi u tome Karaševci (od Turopolja do Rumunjske) mogli proširiti ovu temu o Vlasima i njihovim prezimenima u nas – ne znam i nije bitno! Stoga svaku raspravu ove vrste prekidam!

    Sapienti sat!

  7. srbofobija i mentalno zdravlje says:

    za početak, svi koji boluju, a takvih je nažalost mnogo, od srbofobije ili antisemitizma ili bilo kog trećeg vida anti-istorijskog virusa, treba da se obrate psihijatru.
    to je offtopic savet, sapienti sat. 
    što se Nišića tiče, on je bio Cincarin. srodno Vlasima, ali ne isto; srodno jer je tzv. arumunska grupa. Alkibijad Nuša mu je bilo ime. 
    što se tiče etnonima Vlah, on je bio jedno vreme i sinonim za Romane u Dubrovniku na primer, imate svedočanstva u srpskim srednjovekovnim poveljama; a potom je bila oznaka i za pravoslavce, tj. Srbe.
    (pošto na našim prostorima je nezamislivo da postoji nešto kao što je 
    Hrvat pravoslavne vere ni Srbni katolik, kao što ne postoji kockasti krug, a to je zapravo smešno
    i dokazuje sveopštu glupost i zatrovanost verom koja je sama po sebi čist falsifikat ali otom potom).
    E sada, kada bi neko rekao da Hrvati i Srbi imaju srodnosti, to bi bio opšti haos; 
    zato je bolje praviti se da ih nemamo. Ravnoteža svemira bi se narušila u suprotnom.
    naravno da je lupetanje da Srba nije bilo u XX veku u Hrvatskoj (hahaaaaaa, to je groteska), kao što je Vuk Karadžić neuko nazvao slovenske narode Srbima, ali njemu se oprašta jer on nije bio istoričar niti naučnik i nije uticao na naučna shvatanja. Mi koji se naukom bavimo dobro znamo da Srbi nisu svi i svugde, ali se mi ne pozivamo na Starčevića (ludaka inače, ali pravog ludaka, dijagnostifikovanog) koji je 100X gore stvari iznosio i sa 100x većom patologijom od Vuka (Vuk, uzgred, nije bio patološki slučaj već samo neupućen dovoljno).
    Pozz svima i hajde da postanemo Vlasi kad već jugoslovenstvo nije išlo od ruke axaxaaaaaaa!

  8. Božidar Ručević says:

    Malo, a veliko o Vlasima i nama!
    Tek kad impozantnom znanstvenom opusu prof.dr.sc. Nediljka Budiše pridodamo i zapisanu razbibrigu – možemo doživjeti njegovu nevjerojatnu i ustrajnu objektivnost debatiranja te originalnost pogleda.
    Takova zanimljivost doseže vrhunce u opisima Nevesta i Cere, ali i u ovom komentaru o Vlasima u manjem, ali značajnom hrvatskom prostoru. Čitatelja zaokupe do sada ne zabilježene teze o Vlasima/Vlajima kroz nekoliko povijesnih razdoblja do pitanja: ''Tko su Vlaji našeg vremena?'' te o tome vrijednosnog naputka svakom dobronamjerniku.
    Vrijedno pažnje i daljnjih istraga!

  9. Crigel Stéphan says:

    Izvinite Gospodine za moj los hrvatski. Postivanje. Imam jedno pitanje i nadam se da cete moci mi odgovarati. Moj prezime  Crigel dodje od KRZELJ koji je bio Francuziran. Jeli mozete mi reci od kuda dodje otaj ime i sta znaci suffuxe -elj. Znam da postoji jedno selo kod Zadvarje bliza Omisa ali nista vise. Hvala za vas trud i nadam se na odgovor.

  10. Zavelim says:

     
    Poštvani gospodine Nediljko,
     
    pošto je vaš post najzanimljiviji obazirem se samo na njega i neke moguće zabune. Daklem, niti štokavski ikavski niti Bunjevci nisu iz istočne Ercegovine nego iz današnje zapadne i donje Eercegovine te sridnje Dalmacije, preciznije od Sinjskog polja, tj rike Cetine do najdalje Stoca, i od Bijakove pa negdi do Rame, recimo izvora Vrbasa. To je misto di su još prije Turaka obitavali štokavsko ikavski katolici koji su se uglavnom bavili stočarenjem, ali ne samo time. E to su vam protobunjevci, ali se Bunjevcima tada još nisu zvali. Tek kad su što s Turcima, što prid Turcima prišli izvor Cetine i došli do Dinare odjednom ji poćeše zvat Bunjevcima. E sad zašto pritpostavlja se, ali ne zna. Nema naziva Bunjevac prije 16. vika. Istočno od Stoca su već 1400. bili ijekavci, a osim nekih ikavskih tragova nema dokaza da se tamo ikad govorilo ikavicom. Daklem tekstovi na bilizima u Radimlji su oni zadnji di se ikavica more nazrit. Da se oko Trilja govorila  štokavica ikavica još prije Turaka molim pročitati radove našeg vrlog jezičara Josipa Lisca.
     
    A što se tiče Vlaha i Vlaja jopet kad se pogleda genetska struktura katolika Vlaja i Bodula s Hvara, Korčule i Brača nema tu velike razlike. Izrazito dominantna je I2a2-Dinaric haploskupina za koju se još ne zna defintivno je li domaća, autohtona ili pridošla slavenska. Po zadnjim istraživanjima mogla bit biti baš slavenska negdi s Karpata. Ako je tome tako onda su Boduli, dalmatinski Vlaji, Bunjevci općenito te Hrvati BiH najslavenskiji od svih južnoslavenski populacija. Pa će teško biti da ji se more dovest u direktnu vezu s ostacima romanizirni Ilira ili  pridošlim Arumunjima s centralnog Balkana. No ova istraživanja iz populacijeske genetike triba još malo doradit da bi moga biti do kraja prihvaćena. U svakom slučaju ni Bunjevci ni protobunjevci nemaju veze s istočnijim stranama jerbo tamo I2a2-Dinaric nije toliko prisutan ko tu kod nas = 70% (Srbija 30%, Crna Gora <30%, Albanci samo par postototaka, Arumunji isto…)
     
    Eto toliko od mene. 🙂

  11. Zavelim says:

    Što ne znači da pojedini rodovi nisu došli na to ikavsko područje iz istočnijeg ijekavskog, ali su prihvatili jezik domaćina pošto su bili u manjini.

  12. DD says:

    Odličan članak!
    Dodao bih samo to da su oduvijek naši stari pravoslavne zvali Vlasima, Vlajima, Vlahima ili slično, a nikako i Srbima.

  13. Tanja says:

    Ja znam da sam Vlahinja, istražila sam sva predanja koja mi Vlasi poznajemo. Pod Vlasima mislim na teritorij od Gorskog Kotara pa do Bugara – svim brdskim područjima.

    Hrvate smo učili jahati.

    Naša genetika je – područje iza Irana (što se pokazalo istinitim) Hazar, a krenuli smo u tri struje kada su nas razbili Germani sa sjevera. Istočna (Afganistan), beskućnička (europski Židovi) i jugozapadna (mi).

    U ovo krajeve su se povlačili žene, djeca i starci, Turci su nas pobili gotovo sve. Išli smo Dalmacijom, nismo Romani, jednostavno nismo imali muških. Iz tih razloga povijest nije zabiljeđžila nikave sukobe s Hrvatima i Srbima. Oni su obnovili našu krv i našu genetiku.

    Mi smo većinsko stanovništvo Balkana. Hrvati su naši praoci. Ali…..izgleda da smo bili imnuni na KUGU pa smo ju donijeli sa sobom. Zato smo većinsko stanovništvo. Na nas nije bakterija djelovala. Preživjeli su kombinacija.

    Mi smo i Vlasi i Hrvati. Volim reći: Mi smo vi i vi ste mi, ovisi s koje strane gledaš.

  14. Tanja says:

    Nadalje, objasniću vam od kuda pravoslavni a od kuda katolički.
    Vatikanu nije ni na kraj pameti trpiti Tursku u svojoj blizini. Ali uvijek gradi odlične odnose sa svima oko sebe – javno.
    U Turskoj postoji pravoslavna crkva ali nema nikakav utjecaj i nemoćna je. Pravoslavna crkva je jaka na rubnim područjima Turske (vidjeti kartu Turskog carstva i kartu pravoslavnih).

    Pravoslavna crkva je centar otpora – Vatikana. Dobija školovanja, hranu, oružje, skloništa kod katoličkih Vlaha……..a Vlahe i nije teško regrutirati protiv Turske, preživjele dakako.

    Sukob ove dvije crkve novijeg je datuma i registriran je samo na Balkanu. Vlasi prelaze iz jedne u drugu skoro pa dnevno. Npr. Vuka Karađića je katolička crkva opismenila i poslala u svijet.

    Nakon Balkanskih ratova, Srbi su se morali primiti crkve (zato što su kršćani na izdisaju) i jedina im je pri ruci bila ova jaka na rubnim dijelovima. Prisvojili nije točna riječ . Zgrabili je točna riječ – jer moraju imati centralu kršćanstva. Svi bi to napravili.

    Tada dolazi do sukoba kultura. Pravolslavnu vuče istok ka sebi – još u dubokom šerijatu, a katolička neće ni čuti. Vlasi koji su također većinsko stanovništvo današnje Srbije NEMAJU drugu kulturu osim kršćanske, Islamsku nikada neće prihvatiti – nisu je čak ni preživjeli jer su im praoci starosjedilačka plenmena – muškom linijom (Vlasi nasljeđuju ženskom linijom – zato sam Vlainja).

    U ovom trenutku povijesti kada prava povijest probija na vidjelo dana – normalno je da se potučemo oko vlastite povijesne predaje jer ne znamo detalje.

    Jedan od pikantnih detalja je crkva Svetog Vlaha u Dubrovniku.
    Uskočki vojvoda Ivan Vlatković.
    Vlaška ulica u Zagrebu. 🙂
    Itd.

  15. Tanja says:

    Ja se trenutno bavim našim povlačenjem na Balkan. U tom kontekstu ako mi netko može odgovoriti na pitanje o Šiptarima (to im je autentično ime i tako ih zovemo mi Vlasi, a država im se naziva Šćiptarija)….

    dakle, ako mi netko može odgovoriti od kuda im jezik????
    Da budem vrlo precizna, gajim sumnje da nam je materinski. Ako netko pokuša pronaći nešto o tom jeziku, neće naći ništa. Nepoznato.

  16. Poštovana Vlainja Tanja,
    sada vidim da sam s naslovom članka i temom: ”Vlasi u nama svima” dobro pogodio. S ugodom sam pročitao Vaše zanimljive komentare, koji obogaćuju ovo štivo. Hvala!

  17. Najbolje odgovore na Vaša zanimljiva pitanja i dileme naći ćete u knjizi:
    Zef Mirdita, Vlasi starobalkanski narod (od povijesne pojave do danas), Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2009.
    To je najcjelovitija knjiga o Vlasima u nas do danas!Naziru se, doduše, i vrlo složeni zapisi o jeziku i njegovim mogućim izvorima?!

  18. Domagoj Vidović says:

    Meni je uvijek zanimljivo kako čak i u područjima za koja naša historiografija drži da su bila izrazito napučena Vlasima vlaških prežitaka u toponimiji i mjesnim govorima gotovo i nema, a recimo razmjerno kasno doseljeni Ćići i danas govore svojim jezikom, a u Makedoniji i Srbiji i danas postoje mnogi vlaški dijalekti. Čak su i sufiksi -as ili -man koji se često drže vlaškima veoma često potvrđeni i u slavenskim jezicima koji s vlaškim nisu bili u doticaju. Eto samo kao natuknica za razmišljanje.

  19. Marko Radeljić says:

    Poštovani,
    prvo želim pohvaliti vrlo zanimljiv i poučan članak i komentare. Nadalje, drago mi je vidjeti da je problematika kompleksne etnogeze Vlaha na našim prostorima još uvijek aktualna i da se i dalje teži dodatnim spoznajama. 🙂

    Kao svoj doprinos raspravi spomenut ću jednu od mogućih teza porijekla Vlaha. Naime, dio historiografije smatra kako su Vlasi ono romanizirano stanovništvo koje je dolaskom Slavena potisnuto na planinske prostore kada i postaju polunomadi (stočari). Preživljavaju tako do razvijenog srednjeg vijeka kada polako počinje i njihova postupna asimilacija koja ce se nastaviti i u ranom novom vijeku. Migracije vlaškog stanovništva na različite prostore dovele su i do različitih religijskih varijanti, katoličkih, pravoslavnih i islamiziranih Vlaha. Zanimljiva je i činjenica da je postojalo i Vlaško stanovništvo ispod jugoistočnih obronaka Transilvanijskih alpa. Kada stanovnici Erdelja/Transilvanije migriraju u Ugarsku u ranom novom vijeku, Vlasi prelaze planinu te naseljavaju napušteni prostor. Danas je taj prostor Rumunjska, a upravo su ime Rumunji (Romani) sebi tako nadjenuli zbog toga jer se smatraju onim gore spomenutim romaniziranim stanovništvom.

    Eto toliko ukratko od mene.
    Lijepi pozdravi svima.

  20. Vjekoslav says:

    Izgleda da Zavelim zna znanje.
    Od koga će Iliri i Tračani naučiti ikavicu koju govore Ukrajinci i Hrvati te manjim djelom Česi.
    Hg I2a din S je Haplogrupa prvih Hrvata prispjelih u Dalmaciju u sedmom stoljeću.
    Znaju to Rusi:https://www.familytreedna.com/public/russiadna/default.aspx?section=ymap
    Ostatak Hrvata je iz Ukrajine priko Poljske ,Slovačke te Češke s raznimSlavenskim plemenima sudjelovao u stvaranju velike Moravske te se krajem osmog stoljeća izmješani spuštaju u negdašnji Ilirik te organiziraju bijelu i crvenu Hrvatsku,te Bosnu i Rašku.
    Daklem . Staro pleme Hrvata se na jugu mišalo s Tračanima,Ilirima Grcima i Albancima a na sjeveru s raznim Slavenskim plemenima i Francima. A budući da su Sjevernjaci južnjake iza brda nazivali Vlasima izgleda da su u to upali i južni Hrvati.

  21. Jure Jurić says:

    Kada se usporeduje genetika i etnogeneza znaci historiografija i arheologija nekog naroda ili plemena, treba biti jako oprezan kako se ne bi neke informacije krivo razumijele. Ne, teza Kenneth Nordtvedt da I2a1b1 potječe iz predjela Visle i povezana je isključivo sa Slavenima nije točna – upravo suprotno, ta mladolikost te haplogroupe upućuje na doba migracija i ratova tj. provale barbara s istoka što se mutacijom odrazilo na starosjedilačkom stanovništvu. Haplogrupa I2a je povezana s Ilirima, Tračanima, Dačanima i ostalim starosjediocima, dok R1a je haplogroupa Slavena, dok npr. R1b Germana, Kelta, Latina. Pridošli Hrvati i Srbi i ostali Slaveni su bili dominantno R1a, s moguće kojim I2a, dok starosjedioci na Balkanu (koji su bili u većini) su bili dominantno I2a i pokojim postotkom svih ostalih haplogrupa zajedno. Današnji muškarci “Jugoslaveni” imaju 20-70% haplogroupu I2a (“Ilirsku”), dok 10-40% haplogrupu R1a (“Slavensku”).

  22. Vjekoslav says:

    Bojim se da ljudi ne znaju osnove o vlasima na našem području.
    -Stari vlasi ili hrvatski dobri vlasi su ostaci plemena Ilira,Kelta i Tračana u Hrvatskoj . Ovo stanovništvo je svo katoličko i pohrvaćeno. Genetskim istraživanjem se vidi da su njihova plemena sudjelovala u etnogenezi Albanaca.
    -Novi vlasi su( Aromani) poromanjena mješavina raznih naroda . Katunska plemena koje su Turci iz Makedonije naselili na naše prostore a nama poznati kao Vlasi: Morlaci,Banjani,Drobnjaci,Ugarci,Mirlovići itd.itd. Ovi Vlasi su u osnovi uvezli pravoslavlje u Bosnu i Hrvatsku te u devetnaestom stoljeću posrbljeni. G istraživanjem se jasno vidi da ovi vlasi nemaju nikakve veze s Hrvatima .

  23. Tomislav says:

    Koji je mozak stavio Vrličane i Vrličku nošnju u priču o Vlasima. Ovaj naslov je u funkciji pokvarene Vlaške propagande.Niti su Vlasi u svima nama,niti su vlasi na slici a niti je nošnja vlaška.

  24. Božidar Ručević says:

    Teško je kada se ‘ne zna, da se ne zna’! Pogledajte popis obrađene literature! Stoga mi je savjest mirna, pa i zato što ‘znam, da ne znam’!

  25. Tomislav says:

    Jasno je Božidare da se podleglo Vlaškoj laži,agresiji i propagandi kroz proteklih 150 godina. Sada to genetika ispravlja jer kod nje nama muljanja te laži babetina i pokvarenih povjesničara . Jasno se vidi tko je tko i tko je što. Jasno se vidi da medju Hrvatima nema Morlaka ni drugih Vlaha Aromuna jer su oni u osnovi pravoslavna iredenta te skoro nitko od njih nije prelazio na katoličanstvo. Za sada je poznata samo jedna obitelj Hrvata i katolika iz okoline Sinja koja ima Morlačke markere a izgleda da i sami imaju priču da su potomci Nemanjića. Za razliku od njih jasno se uočava da je jedan dio Hrvata u dodiru sa Vlasima prešao na pravoslavlje.

  26. Božidar Ručević says:

    Tomislave, prvo – Vi očito ne znate tko su uopće Vlasi ili na primjer kojeg jezika su tragovi u ‘Očenašu’ koji se moli na Krku; drugo – prezimena ne označuju nečiju nacionalnost; treće – genetika ne potvrđuje tko je koje narodnosti nego u postotnim odnosima (uvjetno rečeno) haplotipova govori o autohtonosti stanovništva u nekom području, koji su postali narod etnogenezom u posebnim povijesnim uvjetima; četvrto – u jednom komentaru Vam to sve ne mogu objasniti, jer i sam sve ne znam; peto – naravno to nije sve, jer kako je (slično) i Einstein rekao – da dolazi vrijeme u kojem znanost dosiže maštu!!! Stoga ovu vrstu debate s Vama prekidam, jer ja joj nisam dorastao?!

  27. MILENCE says:

    Samo genetika i matične knjige su relevantan pokazatelj nečijeg porekla .
    Moj otac je bio HRVATiz Zagorja sa podatcima unazad 200 godina a majka sa Krbave čiji su preci starsedioci od prije Turaka iz Otočca. Nseljani su u Pišać 1693 godine kao pravoslavci kasnije pokršteni na katoličanstvo. 1 Montenegrian @ 4.023399
    2 Serb_Serbia @ 4.417003
    3 Serb_BH @ 4.528903
    4 Croat @ 5.260708
    5 Bosnian @ 5.539513
    6 Macedonian @ 5.881409
    7 Bulgarian @ 7.312674
    8 Croat_BH @ 7.447790
    9 Hungarian_Budapest @ 8.107215
    10 Hungarian @ 9.472581
    11 Austrian @ 9.636331
    12 Slovenian @ 9.643165
    13 Czech @ 10.725478
    14 Gagauz @ 11.048508
    15 German_East @ 11.782671
    16 German-Volga @ 12.856964
    17 Romanian @ 13.196741
    18 Slovak @ 13.344637
    19 South_German @ 13.434792
    20 Ukrainian_West @ 14.731214
    A evo kako izgleda moja struktura nasleđenih gena.

  28. Tomislav says:

    Milence vražiću Vlaški. Jesi li ovo gori stavio popis Srba. Ko bi reć da ti je otac Hrvat zagorac a genetski Srbin s dna kace. A sad lijepo prouči genetiku pa ćeš da vidiš da su ti roditelji Vlaščine jer su 70 % Srba Vlasi a ostatak u vrijeme Turaka popravoslavljeni Hrvati . A možeš u Genetskim istraživanjima pronaći i to da su Hrvati pa i Bošnjaci 70% slaveni .
    Ovaj popis kojeg si stavio (genetske srodnosti naroda) nije točan i nema veze s vezom.

  29. Tomislav says:

    Budući da su se genetska istraživanja na mikro planu puno više razvila u Srbiji zahvaljujući DNK-a projektu nego u Hrvatskoj . Najluđi i najgori nacionalisti izgleda da svaćaju koliko su bubali bezvezarije. Pogledajte Šešelja šta sad govori a nađite što je govorio prije samo nekoliko mjeseci.
    https://www.youtube.com/watch?v=XY2vGlN9V9o

  30. Marko says:

    Najviše je narodu hrvatskom život i opstanak ugrožavala potpuna i trajna nesigurnost pred vlaškim razbojnicima. Šume i gore pružahu Vlasima priliku, da se iz dalekih krajeva došulja čak u Zagorje. Obično su to činili u ljetno doba, kad je narod radio na poljima, a djeca se bezbrižno igrahu pred kućama. Poput divlje zvjeradi napadali bi Vlasi nejaku djecu, te ju odvodili u Tursku, gdje su dječake prodavali za janjičare, a djevojčice za hareme. Ova bijeda prisilila je hrv. sabor da 20 travnja.1586.g. donese Odluku. Da broj haramija, koji će hvatati vlaške razbojnike, povisi od 60 na 100. Po 20 haramija stražiti će na Kalniku, na Medvednici (danas »Zagrebačka gora«), na Očura (danas »Strahinčica«) iu Božjakovini, a po 10 haramija u Humu (kod Hrašćina) iu dvorišču. Haramije će na trošak Hrvatske biti uzdržavani svake godine od 1. svibnja do 1. studenoga, dakle samo u ljetno doba. Njih će plaćati i nadzirati viceprotonotar Mihalj od Vurnovca. Kolika je ogorčenost vladala u Hrvatskoj protiv razbojnika vlaških, najbolje pokazuje zaključak sabora, da haramije – kada uhvate Vlaha -Moraju ga najprije preslušati, a zatim odmah živoga na kolac nabiti … ”
    Treba razlikovati ove Vlahe katunare u osnovi Aromane od Romeja i Romana tj Kelta Ilira i Tračana. Možete samo zamisliti što su ovi Vlasi radili Hrvatima i katoličkim svećenicima, koji su ostali na područjima koje su Turci i Vlasi okupirali. Nije ni čudo da je veliki dio Hrvata starosjedilaca na području Bosanske krajine,Korduna,Like i Banije nije izdržao teror te je prešao na islam i pravoslavlje. Daklem nisu Vlasi u svima nama nego je dio Hrvata(koji nisu izdržali teror) u njima.

  31. Božidar Ručević says:

    Opis događanja i odluka sabora su točni podatci, ali postoje i druge njegove odluke, na primjer, kojima dozvoljava doseljenje desetak vlaških obitelji u Rovišće, a na zamolbu njihovog svećenika iz Đuzluka kraj Orahovice u dobu pred mir u Srijemskim Karlovcima. U tom smislu i Vi doprinosite proširenju podataka ovom članku o Vlasima u nas! Stoga zahvaljujem!
    O Vlasima u dijelu povjesnice Europe ima vrijednih izvora barem za jednu knjigu enciklopedijskoga formata. Iz tih vrela – svakako se može zaključiti da su Vlasi, među inima, u svima nama, pa čak i temeljem skromnih podataka iz ovoga štiva!

  32. Marko says:

    Kad pišem o Vlasima na našem prostoru,pišem o Aromanima. To su Vlasi za koje naziv Vlah koriste i priznaju (u povjesnim izvorima) oni sami ali i svi okolni narodi. Ako bi pod Vlasima podrazumjevali sve narode ili skupne koje je netko zvao ili smatrao Vlasima tada Vlasi nebi bili među nama nego bi 60%,Europskih naroda bili Vlasi. Genetska istraživanja jasno ukazuju da Vlasi Aromani skoro da nemaju svoje genetike među Hrvatima, osim na području Krka i Istre (ćići). Jasno je da ima iznimaka. Vlast, koja je Vlahe rehabilitirala za zla koja su učinili kao Turski saveznici u trenucima kad Turska propada te ih još i naseljavala na preostala Hrvatska povjesna područja, nije imala pojma šta radi.Sa današnjeg Vidikovca se to dobro vidi.

  33. čedomir zubović says:

    Nažalost puno premalo znam o ovoj temi, ali mi je zanimljiva poradi prezimena koje me obilježava u ovom životu – Zubović . Pokušavam, onoliko koliko je u mojoj mogućnosti, ostaviti iza sebe što bistriji uvid o podrijetlu prezimena i rodoslovnog stabla, kako bi moj dar bio što istinitiji. Nisam nacionalno isključiv, niti sam religijski okovan, premda sebe smatram vjernikom i ne pozdravljam bilo koji način u narušavanju jedinstva među ljudima. Ako je moguće da mi se olakša potraga bio bi zahvalan, ali molim vas da unaprijed odbacite neprovjerene i neiskrene odgovore, a pogotovo molim da se sa dužnim poštovanjem govori o svima, bez obzira na trenutne necivilizirane prepirke i prisvajanja mnogih na ovim prostorima. Hvala unaprijed i svako dobro. Čedo mir

  34. Drago Brajdić says:

    Po pitanju istih prezimena katoličkih i pravoslavnih te o njihovom nastanku najviše tijekom 18 stoljeća došao sam do točnih saznanja proučavajući povijesne spise vojne krajine, a posebno područja bivše Ogulinske graničarske pukovnije!
    Naime,Jedan od zakona vojne krajine u to vrijeme, koji je regulirao vjerska pitanja unutar kućnih zadruga, a koje su gotovo u potpunosti pokrivale ovaj prostor imao je odredbu koja kaže- Ako se graničar jedne vjere priženi u zadrugu druge vjere, te ako hoće zadržati svoje prezime za sebe i svoje potomstvo mora preuzeti vjeru zadruge u koju se priženio! Tako sam pouzdano pronašao dokumente koji govore o tome da se je narednik Dmitar Kosanović pravoslavne vjere, priženio u katoličku zadrugu , a graničar katolik Petar Duić rodom iz Ličke pukovnije u pravoslavnu zadrugu . Ovo se je dešavalo sredinom i krajem 18 st. Pouzdano su tako nastali još i Diklići , Pešuti, Studeni , Korice i dr.

  35. Božidar Ručević says:

    Poštovani Drago Brajdić. Zanimljiv Vam je komentar. Za to pravilo nisam znao. Vrijedno je proširio znanja o sintagmi ‘Vlasi u nama svima’!

  36. PAVAO DRAGIČEVIĆ says:

    Podržavam razmišljanje i stav gospodina Ručevića. Sufiks “ul” se javlja u mnoštvu današnjih prezimena u sve tri konfesije i to: ŽUNGUL,BODUL,GRULOVIĆ,ŽUŽUL,RADULOVIĆ,DRAKULOVIĆ,PEULIĆ,GUNDULIĆ,SEKULIĆ,KAPULAR,DŽAKULA, ŽAKULA,RENDULIĆ,DEŽULOVIĆ i mnoga druga. Prezime kao DRAKULOVIĆ, potječe od riječi “Drako” ili “dracon” koja znači ZMAJ. I naravno da si toke i one ličke, dalmatinske i druge kape ilirskog podrijetla. Npr. oko Kupresa se i sada može naći karakteristična kapa “Ilirkinja” ( na jednoj slici u knjizi koja opisuje Kupres može se vidjeti Jozo Turajlija koji na glavi nosi kapu ilirkinju. Nazov planine Cincar u BiH, dolazi od istoimenog naroda a znači broj pet (5), “činč”. danas postoji velika antropološka sličnost hrvata i srba, dinaridskog rasnog tipa, (crni, visoki, vitki i bla, bla). Hrvati su, kako sam ja učio, bili riđi i plavi.

  37. Marko says:

    Gospodine Dragičeviću .Ilirsku kapu potražite među njihovim potomcima Albancima. Vlašku kapu ovčiju šubaru i danas nose Vlasi u Rumunjskoj. Hrvatska genetika je 70% Slavenska a 30 % je mješavina raznih naroda:Gota, Avara,Ilira,Tračana pa i Vlaha Aromana . Normalno da se narod mješao i da ima njihovog utjecaja na jezik,izgled pa i na nazive toponima. Ta prezimena koja spominješ su donijeli Vlasi aromani prispjeli tokom Turske okupacije ali su ih u dobroj mjeri izmjenili ili dodali ić i ović.

  38. Marko says:

    Moravski grb, kapa i nošnja imaju nešto Hrvatsko.https://hr.wikipedia.org/wiki/Moravska

Komentirajte!

Your email address will not be published. Required fields are marked *