Matične knjige

Matične knjige javni su dokumenti kojima se dokazuje rođenje, vjenčanje i smrt. Pitanje vođenja suvremenih matičnih knjiga uređeno je na Tridentskom koncilu, održanom s prekidima od 1545 do 1563. godine. Na 24. zasjedanju u ljeto 1563. godine prihvaćen je propis koji je obvezao župnike na vođenje matica vjenčanih i matica krštenih. Bilo je to vrijeme nadiruće reformacije, kad su te knjige trebale poslužiti kao dokaz pripadnosti rimokatoličkoj crkvi. U ljeto 1614. papa Pavao V je izdao Rimski obrednik, u kojem je propisano i vođenje matica umrlih (obrednik je spominjan vezano uz Status Animarum).

Državne matične knjige prva je uvela Engleska, 1538. godine, a godinu dana kasnije takvu praksu počinje provoditi i Francuska. U 18, 19. i ponegdje 20. stoljeću crkvene matične knjige služile su i kao državna evidencija, npr. u Austriji od 1751 do 1939, a u Njemačkoj do 1876. godine. U nekim državama i danas vlada takva praksa – Crkva ima ulogu državnih matičnih ureda. Rimski obrednik je uredio i obrasce za upis podataka u te tri matične knjige. Dakako, nije se radilo o tabličnom, već o deskriptivnom obliku, gdje je jednom rečenicom (ali u zadanom formatu) zabilježen podatak o rođenju, vjenčanju ili smrti.

Za vrijeme vladavine Marije Terezije (1740-1780) uređen je vojnički sustav i uvedeno popisivanje stanovništva. Evidencije vjerske pripadnosti iskorištene su za evidenciju o prebivalištima, ali i u vojne (novačenje) i zdravstvene svrhe (cijepljenje djece). Također, provedena je numeracija gospodarstava, prvenstveno u vojne svrhe.

Matične knjige preuzimane su u Državni arhiv u Zagrebu od matičnih ureda u prvoj polovici 1960-tih godina. Iz Mađarske su restitucijom 1960. preuzete matice parice s prostora Baranje. Dio matičnih knjiga s područja Zagrebačke županije preuzet je 1998. Zbirka matičnih knjiga sadrži:

  • matične knjige rođenih, vjenčanih i umrlih te knjige zaručnika rimokatoličkih župa na prostoru središnje Hrvatske te, u manjoj mjeri, s prostora Slavonije i Hrvatskog primorja,
  • matice parice
    • s područja Varaždinske županije (i Međimurja) 1847. – 1850,
    • rimokatolika s područja Slavonije i Baranje,
    • pravoslavnih parohija s područja Slavonije,
    • iz fonda “Pravoslavna Gornjokarlovačka eparhija u Plaškom”
    • grkokatoličkih župa s prostora Slavonije,
    • Židova,
    • reformista;
  • stališnike (“Stanje duša”, Status animarum) s područja središnje Hrvatske i Like,
  • matične knjige vojnih jedinica, vojnih bolnica te vojnih dušobrižništava tijekom I. svjetskog rata,
  • “Izvori za povijest otoka Korčule” – prijepisi javnih bilježnika s otoka Korčule (15. – 16. st.) te ispisi iz matičnih knjiga otoka Korčule (16. – 20. stoljeće) autora Ante Kalogjere.