Muslimanska prezimena u Hrvata

Nakon istjerivanja Osmana iz Hrvatske, i to cjelovito iz Slavonije i Baranje te zakratko iz Bosne (Eugen Savojski, 1697.) i šire – zaostaju u našoj domovini mnogi tragovi u prezimenima, koji svojom grafijom podsjećaju na muslimanski iskon. Ta činjenica u nekim rodoslovnim istraživanjima otkriva puno zanimljivih onomastičkih spoznaja na koja treba ponuditi objašnjenje i/ili o tome otvoriti raspravu, kao što je dobra namjera ovog štiva. Donosimo osvrt Božidara Ručevića.

U proučavanju tvorbi mnogih hrvatskih prezimena nalazi se puno muslimanskih grafija koje upućuju kako na našu autohtonost tako i na osmanske tragove u njima. Slična pojavnost nazire se i u dosta bošnjačkih imena. Stoga je jedno od najbrojnijih hrvatskih prezimena Kovačević brojno i u Bošnjaka, a što važi i za na primjer prezime Hajdarević iz Bjelovara u usporedbi s istim iz okolice Bosanske Krupe.

Iz kontakta s uvaženom autoricom i najave članka Hrvatska prezimena orijentalnog podrijetla (Dunja Brozović Rončević, 2005. ?) – proizlazi i za očekivati je znanosti primjereniju obradu ove teme. "U radu se tumače i analiziraju hrvatska prezimena turskog podrijetla. Ističe se kada i kako su takva prezimena nastajala. Upozorava da se nositelje prezimena turskog podrijetla ne smije izjednačavati s turskim etničkim podrijetlom."


Džamija u Zagrebu, izvor: Islamska zajednica u Hrvatskoj

U želji za dobivanjem što više podataka o ovoj zanimljivoj temi mailom je kontaktiran i Mešihat Islamske zajednice u Republici Hrvatskoj. U crtici o muslimanskim prezimenima i njihovom suživljenju u pretežito trokonfesionalnom prostoru u nas (katoličanstvo, muslimanstvo, pravoslavlje) uvaženi gospodin muftija Šefko Omerbašić je s toliko malo riječi, toliko puno toga objasnio te srdačno ukazao na neke važne činjenice, koje se u genealoškim istraživanjima bošnjačkih prezimena ne smiju zaobići.

Tekst pisma u cijelosti glasi:

Kao što znate sadašnja prezimena koja imaju na kraju (ić) novijeg su datuma i u genealogiju su unijela veliki nered.

Kod Bošnjaka-muslimana imena su imala tri imena i to ime, ime oca i ime obitelji. Kod muslimana s ovog područja susreću se prezimena istovjetna katolicima i pravoslavnima. To ima dvojako značenje, da su narodi istog etničkog porijekla pa su jedni ostajali kršćani, pravoslavni ili katolici, a drugi muslimani.

Ševko OmerbašićNeka prezimena koja Vi navodite imaju Bošnjaci: Čengić, Alajbeg-ović, Arapović, Kadija-ić, Mustafić. Prezimena Kuran za muslimane su preteškog značenja jer su vezana za našu svetu knjigu Kur'an pa se ona izbjegavaju kao što kršćani izbjegavaju davati imena Isusa. Beg kod muslimana nije prezime nego titula. Kod nas postoji prezime Hadžaga, a ne Adžaga. Murat je ime, a ne prezime, ali zato postoji Muratović. Isto također kod muslimana prezimena su u dosta slučajeva uzimana iz profesije koju su obavljali kao na primjer: Imamović (od imama), Kadić (od kadije), Hafizović (od hafiza), Serdarević (od serdara), a neka od nacionalnog porijekla kao što je: Arapović (od Arapa), Adžamić (stranac). Hrvatska prezimena koja Vi navodite vjerojatno su porijeklom iz turskoga doba. Tako na primjer moje prezime Omerbašić sastavnica je dvije riječi baša (general) i Omer (ime).

Cijela Hrvatska premrežena je brojnim prezimenima ove vrste, tako da u nas skoro nema kraja u kojem ne bi mogli pronaći Hrvata s prezimenom muslimanskog izvora. Neka islamska imena pri nama nalazimo kao prezimena: Hasan (Sv. Ivan Zelina), Murat (Zamosorje), Osman (Podravina)… Tako i neke titule u Bošnjaka – u Hrvata postale prezimena: Beg – vlastelin, Baša – general, Paša – visoki turski civilni ili vojni čin…

  • Devedeset i stopostotna hrvatska prezimena i u zagradi pretežiti iskon: Adžaga – (Tešanj, Bugojno); Adžamić (Bos. Posavina); Adžić (Imotski); Adžija (Bos. i Slav. Posavina); Adžijević (Lipik); Akšamović (Sl. Brod, Garčin); Alajbeg, Alagić (Trogir); Amić (Banovina, Lika, Primorje); Arabadžić (Podrinje); Arapović (Srednja Bosna, Hercegovina); Arnaut (Valpovo); Asanović (Zagora, Hercegovina); Bajramović (Hrvatska, Bosna); Bajan (Kijevo, Knin); Bazija (Ludbreg, Zabok); Beg, Begić, Begović (Cazin, Rab, Dalmacija, Travnik); Bosnić, Bosančić (diljem Hrvatske); Bošnjak, Bošnjaković (diljem Hrvatske); Čatić (Požega); Čelebija, Čengić, Čengija (Bos. Brod i Bos. Posavina); Čorluka (Vinkovci); Delija (Lepoglava); Dilber (Slavonija); Ećimović (Pleternica); Efendić (Sinj); Ferhatović (Osijek); Furundžija (Sred. Bosna); Hajdarović (Čakovec); Han (okolica Virovitice); Hasanagić (Cazin); Hasanović (Samobor); Huseinović (Bjelovar); Hečimović (Virovitica); Hećimović (Gospić); Ibrahimpašić (Bihać); Islamović (Cazin); Kadija (Koprivnica); Karabatić (Trogir); Karaga (Knin); Kuraja (Rama); Kuran (Vrgorac); Kurbaša (Livno); Matahlija (Rab); Mustapić (Hrvatska, BiH).
  • Nakon abecednog slova M ne nalazi se tako visoki skoro stopostotni udjel Hrvata u ovoj vrsti prezimena?!
  • U skupini za koju se može reći da je udio Hrvata oko ili veći od 50% nalazi se također čitav niz zanimljivih prezimena, i to: Abdić, Amidžić, Avdagić, Arnautović, Hadžić, Hamzić i mnoga druga.
  • Prezime Amidžić (pretežito Hrvati – Našice, manje Srbi – Daruvar i tek malo Bošnjaci) uz svoje varijacije Amiđić i Amižić akademik Petar Šimunović, jezikoslovac, povjesnik i genealog, u svojoj knjizi – Hrvatska prezimena 2006: 157. – prikazuje na posebno zanimljiv način te se taj tekst ovdje prenosi kao citat: ''Amidžić je prezime iz turske srodstvene terminologije i znači – stric (poput Stričević, Čikić, Barbić, Dundić). Rašireno je po Slavoniji i Hercegovini, zajedno s manje čestom varijantom Amiđić ili na primjer u splitskoj varijanti Amižić (proizlazi iz u govoru ne postojanja /dž/ i /đ/: žep, svidožba, sržba'').

Istražujući građu za ovu rodoslovnu crticu autor je svoje prezime pronašao u sve tri u članku spomenute konfesije, međutim, malo opsežnija pretraga rezultirala je s još jednim prevažnim dokazom o točnosti vrela roda Ručevića u i oko područja Đakova i Vinkovaca. O tome više, drugom prilikom?

U ovoj pretrazi autoru je veliku poteškoću uzrokovala neujednačenost podataka u istraživanim vrelima te je prihvatio i uskladio one zabilježbe, koje poput zajedničkog nazivnika pokrivaju najveći broj istovjetnosti.

Dakle, sve u svemu, nakon istjerivanja Osmana iz Hrvatske, i to cjelovito iz Slavonije i Baranje te zakratko i iz Bosne (Eugen Savojski, 1697.) te šire – zaostaju u našoj domovini mnogi tragovi u prezimenima, koji podsjećaju na muslimanski iskon. Ta činjenica u nekim rodoslovnim istraživanjima otkriva puno zanimljivih onomastičkih spoznaja na koja treba ponuditi objašnjenje i/ili o tome otvoriti raspravu, kao što je u dobroj namjeri u ovom štivu pokušano.

Šturi pregled literature:

  • Wikipedija: Eugen Savojski (8.5.2011.)
  • August Kovačec, (ur.) Od indoeuropeistike do kroatistike: Zbornik u čast Daliboru Brozoviću. Zagreb: HAZU. U njemu je i članak dr. sc. Dunje Brozović Rončević, Hrvatska prezimena orijentalnog podrijetla. 2005: 81. – 90.
  • Jovan Erdeljanović. Stara Crna Gora: Etnička prošlost i formiranje crnogorskih plemena. Beograd: Slovo Ljubve (1978.)
  • Petar Šimunović, Hrvatska prezimena. Zagreb: Golden marketing – Tehnička knjiga. Posebno za temu zanimljiva crtica: Bošnjačkomuslimanska osobna imena i prezimena. 2006: 398. – 405.
  • Mnogovrsna arhivska građa.

Božidar Ručević

Diplomirani inženjer u miru od 2002. Član je Hrvatskog rodoslovnog društva "Pavao Ritter Vitezović" od utemeljenja 2005., a rodoslovnim istraživanjem bavi se više od 20 godina. Posebno područje interesa je podrijetlo Hrvata do stoljeća VII. i znameni očevog roda Ručevića i majčinog roda Vidakovića te nekih usporednih ili slučajnih rodova kao što je temeljna crtica o rodu Bertića iz Orehovice u Hrvatskom zagorju.

Možda vam se svidi

53 komentara

  1. Tibos says:

    Ispricavam se gdji Hani jer sam poslao netocnu web stranicu za prezime Sinanovic.
    Ovo je tocna:
    http://www.ogorje.net/prezime/sinanovic/3176.html

  2. Gordan says:

    Istina je da Bosnicha ima muslimana, katolika i pravoslavaca – dakle u sve tri ovdašnje religije. Ja se ne odričem Bosnića-Hrvata i Bosnića-Srba, ali Bosnići-Bošnjaci su poseban korpus i to je jasno kao dan. Inače Bosnići pravoslavci i katolici su jednako pokršetni kao što su muslimani poislamljeni. Tako je nestalo autohtone Crkve Bosanske koja nije bila ni katolička ni pravoslavna.

  3. Tomo says:

    Gordane kako si samo tako neuk? Kao prvo Bosnici pravoslavci/muslimani nikako ne mogu biti “pokrsteni” kao sto ti kazes. Jer su i pripadnici Bosanske crkve bili KRSCANI. Kao drugo. Za vrijeme postojanja Bosanske crkve bilo je i katolika po Bosni koliko hoces. Te mitove o srednjovjekovnom posebnom bosanskom narodu okaci maku o rep. Gdje se spominje bosanska crkva prije 12 stoljeca?

Komentirajte!

Your email address will not be published. Required fields are marked *