O prezimenima

Autor ovog teksta je g. Boris Krizmanić. Tekst je prenesen sa sjedišta matis-pregrada.hr uz dopuštenje autora.

Naša današnja predodžba o prezimenima proizlazi iz činjenice da se s njima rađamo pa su stoga ona nešto uobičajeno, nešto o čemu niti ne razmišljamo. No, već i površna analiza njihove pojave dovest će nas do vrlo zanimljivih zaključaka. Ponajprije, njihovo porijeklo ne seže u neku daleku, mitsku prošlost; ona su uglavnom novovjeka pojava i u svakom slučaju su po postanku daleko mlađa od imena. Najsigurniji dokaz tomu je činjenica da je jedna velika kategorija prezimena nastala upravo od osobnih imena.

Prezimena su danas obavezna. Niti jedna civilizirana uprava ne može se zamisliti bez njih. Ona nam omogućuju da ljude međusobno razlikujemo u daleko većem stupnju nego u slučaju da ljudi nose samo imena. Stoga uz prezime vežemo i osobnost njegovog nositelja.

Riječ prezime (=prez-ime) ima značenje preko imena, tj. iza imena, nadimak, ustvari prezime i jest neka vrsta nadimka. Ime je i danas važnije od njega, stoga ih navodimo redoslijedom: ime i prezime pa oni stoje u istom odnosu kao u sintaksi imenica i njen atribut.

Kada govorimo o imenima i prezimenima, moramo voditi računa još o nekim relacijama prije svega o imenovateljima. Ime nam redovito daje netko kome smo dragi, majka, otac, rođak, kum ili neki obiteljski prijatelj. Stoga imena gotovo bez izuzetka iskazuju neku dobru, poželjnu karakteristiku ili iskazuju nadu da će njegov nositelj postići cilj zadan imenom. Iz istog razloga djetetu se daju imena poznatih osoba iz prošlosti koje su nositelji poželjne karakteristike ili služe kao primjer općeprihvaćenog načina života (Željko, Radovan, Miroslav, Zdravko, Borben, Lav, Božidar, Dominik …). S prezimenima je u dobroj mjeri drugačije: njih nam daju oni udaljeniji, ravnodušni i manje dobronamjerni; ponekad koriste priliku da istaknu neku negativnu ljudsku karakteristiku pa tako nastaju rugalačka i nadimačka prezimena.

Treba reći da prezime koje iskazuje neku karakteristiku njegovog nositelja za nositelje u idućim naraštajima nema više prvobitni značaj. Ako je netko dobio prezime Filipčić jer je bio Filipov sin onda će unuci i praunuci naslijediti rečeno prezime mada njihov otac nije bio Filip. To je još vidljivije kod prezimena koja su nastala iz nekog ljudskog nedostatka ili jednokratne karakteristike: prezimena Šepak, Gluhak ili Hustić govore o karakteristici njihova prvog nositelja, a ona se najčešće nije prenijela u drugi naraštaj pa tako Šepakov sin više nije bio šepav, niti Gluhakova kći gluha, a niti mladi Hustić više nije morao živjeti u šumi. Prezime je, naime, postalo nasljedno bez obzira na njegovo osnovno značenje i razlog nastanka.

Najstarija prezimena su ona vezana uz neko imanje ili zemlju: Ratkaj (= iz Ratke, mjesta u Mađarskoj), Keglević (=iz Kögela, utvrđenoga grada u Dalmaciji), Bužimski (iz Bužima) itd. Ona su nastala iz potrebe da se označi vlasnik imanja, da se osigura kontinuitet vlasništva, njegova javnost. Njihovo značenje proizlazi iz same činjenice vlasništva. Druga pak prezimena nastaju iz potrebe razlikovanja ljudi, iz administrativnih razloga i njih nositeljima nadijevaju oni koji su im na bilo koji način nadređeni: feudalni gospodari, upravni službenici i svećenici. Oni se pri (prez)imenovanju rukovode raznim motivima pa nadijevaju prezime: prema očevu (rjeđe majčinu) imenu, prema zanimanju, prema porijeklu, izuzetnoj (najčešće tjelesnoj) osobini, prema nazivu živih bića u najširem rasponu, prema prirodnoj pojavi, nazivu rudače, mjestu rođenja, nazivu naroda ili kraja… Do masovne pojave prezimena u Evropi pa onda i u Hrvatskoj dolazi nakon Tridentskog koncila (1545.-1563.) kada su se počele kao obavezne voditi matične knjige rođenih, vjenčanih i umrlih)

Osnovna podjela prezimena s obzirom na gore rečeno bila bi:

  1. Prezimena koja sadrže krvno srodstvo,
  2. Prezimena prema zanimanjima,
  3. Etnici i etnonimi
  4. Prezimena prema nekoj upadljivoj osobini
  5. Ostala prezimena (prezimena zoonimske i fitonimske motivacije, prezimena prema nekoj prirodnoj pojavi itd.)

Prema sigurnosti u pogledu značenja i porijekla prezimena možemo reći da su neka nedvosmisleno jasna, neka dosta sigurna, neka rješenja se dadu naslutiti, dok neka čuvaju tajnu svoga postanka. Oblik prezimena vjerojatno se mijenjao kroz stoljeća prema tome kako se mijenjao jezik uopće, no moguće su i svjesne intervencije njihovih nositelja. Na njihov oblik mogle su djelovati i promjene grafemskog sustava. Generalno se može reći da su se prezimena u svom današnjem obliku često prilično „odmakla“ od početnog oblika motivirajuće riječi. Pri tom se oblikovatelji prezimena nisu mnogo obazirali na glasovne promjene ili vladajući jezični standard.