Katastar

Ministarstvo pravosuđa i Državna geodetska uprava provode digitalizaciju zemljišnih knjiga od 2003. godine. Stoga je zemljišna knjiga ili glavna knjiga, danas preko Interneta vrlo lako dostupan izvor za rodoslovne istraživače. Iskoristivosti tih podataka još uvijek ide na ruku prevladavajuća neažurnost u njihovom sređivanju zbog poznate inertnosti naših građana i zapravo nepostojanja svijesti da se svaka promjena vlasništva mora registrirati. Stoga u zemljišnoj knjizi još uvijek prevladavaju podaci o našim precima, pogotovo za parcele ili zemljišne čestice na kojima ne postoje objekti. Razlog tome je da je tzv. čišćenje ili sređivanje zemljišnoknjižnog stanja uvijek povezano s nekim troškovima. Parcele koje nemaju neku osobitu vrijednost, a takve su uglavnom sve koje nisu ili ne bi mogle biti u dogledno vrijeme lukrativne, nisu “očišćene” ili sređene, tj. nisu najčešće prenešene na stvarne vlasnike, već glase na bliže ili daljnje pretke.

Prije nego što krenete u potragu za tim podacima, dobro bi bilo znati koju katastarsku česticu i u kojoj katastarskoj općini tražite. Da biste to znali, potrebno je najprije doznati na kojim česticama ili u kojim zemljišnoknjižnim ulošcima možete pronaći potrebne podatke. To se može pročitati s nekog već poznatog pohranjenog papirnatog dokumenta koji imate kod kuće.

Ako takvog dokumenta nemate, onda bi trebalo potražiti pomoć katastra. Katastarski uredi upravna su tijela, za razliku od gruntovnice ili zemljišnika koji su sudska tijela, tj. zemljišnoknjižni odjeli općinskih sudova. U Hrvatskoj ima 109 općinskih sudova. Jednostavnije rečeno, u katastru se vode evidencija o posjednicima. Katastar je ustanovljen radi obračuna poreza, dok se u gruntovnicama ili zemljišnicima vodi evidencija o vlasnicima. U većini slučajeva radi se o istim osobama.

U katastru se identificira čestica uz pomoć kućne adrese, ako je riječ o izgrađenom zemljištu, tj. objektu ili jednostavno pomoću njihove evidencije o posjednicima. Katastar vodi podatke u posjedovnim listovima o obliku, površini, izgrađenosti i sl. Tamo se može dobiti i kopija plana na kojemu je vidljiva tražena čestica ili objekt, ako je ucrtan. Osobito je važna mogućnost identifikacije određene čestice u slučajevima kad se ista nekretnina vodi pod različitim brojčanim oznakama u katastarskoj i zemljišnoknjižnoj evidenciji.

Zemljišna knjiga javna je isprava i svatko može zahtijevati uvid u nju i zbirku isprava te sve pomoćne popise koji postoje. Na Internetu potražite stranicu elektroničke zemljišne knjige.

Klikom na Ulaz ulazite u Pregled zemljišnih knjiga te je potrebno kliknuti na općinski sud u kojemu se nalazi glavna knjiga u kojoj se vodi evidencija za zemljište koje tražite.

Nakon toga birate katastarsku općinu u kojoj se nalazi zemljište te se nude dvije opcije:

  • broj zemljišta (kat.čestice) ili
  • broj zk. uloška:
Naravno, ako znate broj čestice, ukucate taj broj. U zemljišnoknjižnom ulošku moguće je pronaći više čestica koje se vode u evidenciji. Svejedno, u oba slučaja dobit ćete prikaz zemljišnoknjižnog uloška koji je podijeljen u tri odjeljka:
  • A - posjedovnice, u kojoj se opisuje zemljište s brojem čestice, oznakom ili nazivom te površinom,
  • B – vlastovnice, u kojoj se opisuju vlasnici s udjelima,
  • C – teretovnice, u kojoj su navedeni eventualni tereti na dotičnom zemljištu ili objektu.
Upravo se u vlastovnici kriju mogući zanimljivi podaci o precima. Činjenica je da takvi podaci ne mogu bit zanimljivi za istraživanja o dalekoj prošlosti, s obzirom na to da je gruntovnica ovakvog oblika u Hrvatskoj ustanovljena negdje sredinom 19. stoljeća. Dakle, tu su podaci stari tek nekoliko desetljeća, ali sasvim dovoljnji za početna istraživanja rodoslovaca koji nemaju puno saznanja o svojim bližim precima. Tamo su upisane i adrese tih predaka s tada aktualnim kućnim adresama, što znači da se može pratiti i gdje su svojedobno stanovali. Osim toga, može se vidjeti koliko su bili imućni ili siromašni, kakve kvalitete su im bili posjedi i sl.

Dapače, ako hoćemo „zagrepsti“ dalje u prošlost, možemo i sami posjetiti gruntovnicu i tamo zatražiti povijesni zemljišnoknjižni izvadak na kojemu je moguće očitati kada, kako i od koga se određena nekretnina nasljeđivala. Tako možemo doći i do podataka o starijim precima, njihovoj braći, supružnicima i sl. Još starije zemljišne knjige, koje su se zvale zemljišni napisi, možemo pronaći i u arhivima.

Podaci koji se vode u već spomenutim katastarskim uredima obično su svježiji i sadrže manje povijesnih podataka. To je zato što se u katastru vode posjednici, a ne vlasnici, koji se vode u zemljišnoj knjizi. Posjednici su svojedobno bili bitni zbog plaćanja poreza na katastarski prihod pa je zbog toga isti i ustanovljen. Pristupiti mu se može također preko weba: www.katastar.hr.

U pregledniku katastarskih podataka do željene katastarske općine možete doći preko pregleda područnih ureda za katastar, koji nose nazive prema sjedištima županija te dalje preko katastarskih ureda ili ispostava.

Nakon identifikacije katastarske općine potrebno je upisati broj katastarske čestice ili posjedovnog lista. Potrebno je dakako upisati i kontrolni broj koji će se prikazati lijevo od mjesta upisa, koji služi kao zaštita od robota i automatiziranih pretraživača.

Ako ste unijeli broj katastarske čestice, pritiskom na „Enter“ pojavit će se zaslon s podacima o katastarskim česticama u dotičnom posjedovnom listu. Daljnjim biranjem broja posjedovnog lista i ponovno kontrolnog broja, dobit ćete podatke o upisanim osobama, tj. o posjednicima određenih katastarskih čestica. Tada možete uparivati brojčane oznake katastarskih čestica iz katastarske evidencije s onima iz zemljišnoknjižne evidencije.