Prezime Modrić

Luka Modrić

Prezime Modrić ima 1930 stanovnika Hrvatske i po učestalosti je 212. hrvatsko prezime.

Modrića je najviše: u Zagrebu (92 obitelji, 203 duše), Glavicama pokraj Sinja (46, 160), Rijeci (63, 138), Zadru (34, 95), Splitu (29, 82), Obrovcu (28, 70), Ježeviću pokraj Vrlike (21, 50), Leskovecu Topličkom pokraj Varaždinskih Toplica (13, 50), Krasnom pokraj Senja (11, 41), Vrsima pokraj Nina (8, 30).

U osnovi prezimena je pridjev modar, modri, što znači onaj koji je boje vedrog neba, neboplavi, sinji. Međutim na dinarskom području, odakle potječe većina Modrića, sve je donedavno bio u uporabi odjevni predmet koji se zvao modra, modrna, modrina, ustvari košulja za cijelo tijelo, koja je najčešće bila modre boje, a nosila su je i muška djeca gotovo do polaska u školu, kad je bivala zamijenjena hlačicama. U zapadnoj Hercegovini i starinske hlače s velikom turom zvale su se modrine, vjerojatno stoga što su bile u pravilu modre boje. Zbog svega toga moguće je da su, osim po modroj boji, Modrići dobili obiteljski nadimak a kasnije i prezime Modrić po modri ili modrinama.

Slična su jezičnog postanja i prezimena: Modrič, Modrinić. Modrušan, Modrušić (preklapanje sa ekonimom Modruš).

Broj stanovnika Hrvatske s prezimenom Modrić u posljednjih šezdesetak godina se gotovo udvostručio: u popisu iz 1948. godine oko tisuću Modrića, a prema popisu iz 2001. godine gotovo dvije tisuće duša.

Modrić je ipak ponajviše dalmatinsko prezime: u 34 naselja tog dijela Hrvatske prema popisu iz 2001. godine živi 241 Modrića obitelj sa 686 duša, što je više od trećine svih pripadnika tog roda u Hrvatskoj.

Ovom prigodom izdvajamo mjesta s 15 i više Modrića: u Glavicama (46 obitelji, 160 duša), Ježeviću (21, 50), Obrovcu (28, 70), Prkosu pokraj Škabrnje (7, 18), Sinju (6, 22), Splitu (29, 82), Sućuraju (7, 18), Vinaliću pokraj Vrlike (6, 15). Vrsima pokraj Nina (8, 30), Zadru (34, 95), Zatonu Obrovačklom (10, 24).

U popisu novodoseljenih Morlaka na teritorij Splitske nadbiskupije, sačinjenom od splitskog nadbiskupa Leonarda Bondumiera 1659. godine , a koji se čuva u Arhivu Splitske nadbiskupije, u Villi Sasso (danas Kamen pokraj Splita), zabilježeni su i domaćini s prezimenima Modrić i Modro (kraći oblik).

Jedan od također starijih spomena prezimena Modrić potječe iz lipnja 1673. godine, kad se u Sućurju na Hvaru u izdvojenom popisu doseljenika koji su tijekom Kandijskog rata (1645-1669) stigli s ili preko Makarskog primorja, nalazila i obitelj Mihovila Modrića. [1]

Odakle su Modrići stigli u okolicu Splita te na Makarsko primorje ili pak otok Hvar? Što se tiče njihove mjesne starine može se spekulirati, ali da su bunjevačkog podrijetla u to nema sumnje, što pak znači da su izdanci starih hrvatskih stočarskih obitelji iz zapadne Hercegovine odnosno Dalmatinske zagore. Upravo su odatle stigli na zadarsko, splitsko ili pak senjsko-ličko područje odnosno u Bačku i južnu Mađarsku.

Stoga je Modrić ponajprije prezime zadarsko-obrovačkog područja, a popis iz 2001. godine zabilježio je u 15 naselja tog kraja 114 Modrića obitelji s ukupno 273 duše, Ovom prigodom navodimo samo mjesta s 10 i više Modrića: u Obrovcu (28 obitelji, 70 duša), Prkosu pokraj Škabrnje (7, 18), Vrsima pokraj Nina (8, 30), Zadru (34, 93), Zatonu Obrovačkom (10, 24).

Prema popisu iz 2001. godine potomci Mihovila Modrića žive na Hvaru, u Sućurju (sedam obitelji, 18 duša).

Snažna skupina Modrića prema popisu iz 2001. godine živi i u sedam naselja Cetinske krajine (83 obitelji, 258 duša): u Glavicama (46 obitelji, 160 duša), Ježeviću (21, 50), Podosoju pokraj Vrlike (1, 4), Sinju (6, 22), Vinaliću (5, 15) i Vrlici (4, 7).

Kad je riječ o Cetinskoj krajini, onda gotovo da se može ustvrditi da su preci današnjih Modrića stigli u taj kraj nakon njegova oslobođenja od Turaka, dakle iza 1686. godine, i to sa susjednog livanjskog područja. Na to najprije upućuje i činjenica da su Modrići iz Glavica pokraj Sinja (obitelj Ivana Modrića u banderiji harambaše Jakova Jadrijevića) prebjegli 1698. godine iz Podhuma pokraj Livna. [2]

Upravo u toj je banderiji u venecijanskom zemljišniku iz 1709. godine upisana i devetočlana obitelj Ilije Modre [3] (kraći oblik prezimena i još jedan dokaz više za našu tvrdnju glede tvorbe tog prezimena). Iz tog je vremena i zapis da je nakon povratka Tome Ćirkovića (ili možda Ćurkovića) u Tursku dio njegove zemlje pripao upravo Iliji Modri. [4]

Na vrličkom pak području Modrići su zabilježeni u zemljišniku iz 1710. godine, kad je upisana 18-člana obitelj Nikole Modrića pokojnog Petra (pet odraslih muškaraca, tri žene, troje muške i sedmero ženske djece). [5] Obitelj tog Nikole Modrića, ali s petero ukućana manje, zabilježena je i u popisu vjernika Splitske nadbiskupije, koji je 1725. godine obavio nadbiskup Ivan Krstitelj Laghi. [6]

Modrići šireg srednjodalmatinskog priobalja (u 11 mjesta 49 obitelji sa 133 duše) su pretežito glavičko-vrličkih korijena, a najviše ih je: u Splitu (29 obitelji, 82 duše), Kninu (3, 9), Stobreču (3, 8) itd.

Kad je riječ o tome dijelu Dalmacije, onda treba spomenuti da se pokraj Ervenika na kninskom području nalazi i naselje s nazivom Modrino Selo, u kojem je prema popisu iz 2001. godine živi 28 stanovnika, među kojima nema Modrića.

Modrići s ostalim Bunjevcima sredinom 17. stoljeća nastanjuju Velebitsko Podgorje i senjsko-ličko područje, gdje se u nekim ispravama pojavljuju i s preoblikovanim prezimenom Modrović.

Podgorsko-lički Modrići sa zapaženim su uspjesima obavljali vojničke i posebno časničke dužnosti diljem nekadašnje Vojne krajine, a dio ih se uspješno ogledao i kao poduzetnici a navlastito u trgovini.

Ova grana Modrića imala je i plemićke naslove. Nikoli Modriću je 1649. godine u Hrvatskom državnom saboru priznato i potvrđeno plemstvo; Nikoli Modriću, Ivanu Modroviću (duži oblik prezimena) te bratu mu Petru Martinu i djeci plemstvo i grb dodijelio je car Leopold II. u Beču 21. srpnja 1791. godine, što je potvrđeno 1792. godine u Hrvatskome državnom saboru, gdje je još prije 1649. godine priznato i potvrđeno plemstvo Nicolausu Modrichu (Nikoli Modriću).

Prema popisu iz 2001. godine Modrići u tom kraju žive u 11 mjesta s 28 obitelji i 84 duše: u Krasnom (11 obitelji, 41 duša), Senju (6, 13), Otočcu (3, 8), Gospiću (2, 5) itd.

Dio Modrića primorsko-istarskog područja je senjsko-ličkih korijena. Tu je popis iz 2001. godine u 39 naselja zabilježio 107 Modrića obitelji sa 241 dušom, a najviše ih je: u Rijeci (63 obitelji, 138 duša), Rovinju (3, 10), Lovranu (2, 9), Puli (5, 9) itd.

U Međimurju se pak prezime Modrić pojavljuje 1768. godine, kada je u Donjem Hrašćanu upisan grafijski oblik Modrich a u Palinovecu oblik Modrics; godine 1844. u Črečanu je zabilježen oblik Modrits; godine 1900. u Jurčevecu je naveden oblik Modrics.

Sadašnji oblik Modrić ustalio se nakon 1931. godine, kada je zabilježen u Križovecu, Lapšini, Selnici, Totovecu i Vratišinecu. [7]

iz 2001. godine zatekao je u Međimurju Modriće u četiri mjesta s osam obitelji i 21 dušom: u Belici (tri obitelji, osam duša), Brezju (1, 4), Čakovecu (2, 5), Gornjem Kuršanecu (2, 4).

U 20 naselja varaždinskog područja živi 60 Modrića obitelji sa 187 duša, a najviše ih je: u Leskovecu Topličkom (13 obitelji, 50 duša), Hrastovecu Topličkom (8, 20), Velikom Bukovecu (4, 10) itd.

Modrići su prema popisu iz 2001. godine nastanjeni i na slavonskom području: u 29 mjesta pet slavonskih županija živi 70 Modrića obitelji s 204 duše, a najviše ih je: u Osijeku (11 obitelji, 29 duša), Županji (5, 20), Antunovcu (3, 16), Valpovu (5, 16), Vinkovcima (5, 15), Čepinu (5, 12), Požegi (3, 10) itd.
Na bjelovarskom području popis iz 2001. godine zatekao je u 25 naselja tog kraja 55 Modrića obitelji sa 134 duše, a najviše ih je: u Ivanskoj (šest obitečji, 20 duša), Palančanima (6, 17), Bjelovaru (7, 16), Šimljanici (5, 16) itd.

Snažna skupina Modrića nastanjena je i na zagrebačkom području, dakako različita su i krvnog i mjesnog podrijetla. Prema popisu iz 2001. godine prebivaju u 18 mjesta sa 126 obitelji i 317 duša, a najviše ih je: u Zagrebu (92 obitelji, 203 duše), Zaprešiću (6, 19), Samoboru (6, 17), Velikoj Gorici (4, 13), Šumećanima (3, 12), Ivanić Gradu (2, 10) itd.

Literatura

1. J. A. Soldo, Cetinska krajina u 17. i 18. stoljeću, knjiga I., Sinj 1995.
2. Državni arhiv u Zadru, Venecijanski zemljišnik iz 1710. godine za naselje Vrlika
3. B. Zelić-Bućan, Popis pučanstva Splitske nadbiskupije 1725. godine; Radovi Historijskog arhiva u Splitu, svezak VI., Split 1957.
4. M. Ujdurović, Stanovništvo Makarskog primorja od 15. do 19. stoljeća, Gradac 2002.
5. A. Frančić, Međimurska prezimena, Zagreb 2007.

Naslovnica: Luka Modrić, Wikipedia