Prezime Šešelj

Popis iz 2001. godine zatekao je u Hrvatskoj prezime Šešelj u 14 naselja sa 43 obitelji i 123 duše.

Više od tri četvrtine svih pripadnika tog roda u Hrvatskoj nastanjeno je na području Neretve: u sedam naselja 31 Šešeljeva obitelj s 94 duše, i to u Opuzenu (11 obitelji, 31 duša), Buk Vlaki pokraj Opuzena (6, 22), Podgradini pokraj Slivnog Neretvanskog (7, 18), Vlaki pokraj Slivna (4, 15), Komarni i Pločama po (1, 3), Metkoviću (1, 2).

U Neretvu su, utvrdio je J. Bebić, doselili polovicom 18. stoljeća, a prema predaji stigli su iz Popova.[1]

Pod Popovim se u užem smislu riječi podrazumijeva prostor uz južni rub Popova polja, kojim je nekoć prolazila uskotračna željeznica Dubrovnik-Mostar: naselja Poljice, Sedlari, Grmljani, Mareva Ljut, Zavala i Čvaljina.. Kad je riječ o prezimenu Šešelj, onda su to dva naselja: Mareva Ljut i selo Orahov Do, koje je danas u sastavu općine Trebinje, entitet Republika Srpska, a nalazi se između Slanog i Trebinja.

Mareva Ljut je do devedesetih godina prošlog stoljeća bila selo s osam domaćinstava (tri obitelji s prezimenom Šešelj i pet obitelji s prezimenom Dreč). Nakon raspada Jugoslavije dio sela s tročlanom obitelji Šešalj pripao je Federaciji Bosne i Hercegovine, a ostatak Mareve Ljuti s prezimenom Dreč sastavni je dio općine Trebinje u entitetu Republika Srpska.

U Popovu pak Šešelji nisu starenici, a o njihovu doseljenju postoje dvije pretpostavke.

Prema prvoj stigli su iz sela Lagha Shesheli pokraj Skadra (Republika Albanija), a pri tom su u novo prebivalište donijeli i katoličku vjeru.

U Albaniji pak i danas postoji prezime Shesheli (čita se Šešelji), koje je s jezičnog motrišta nastalo od albanske riječi sheshe sa značenjem ožiljak primjerice od boginja, ospica, kozica, krasta. Ta je riječ prema P. Skoku potvrđena upravo na dubrovačkom području[2], gdje su Šešelji nekoć doselili iz okolice Skadra.

Prema drugoj pretpostavci, novijoj tvorevini s kojom je pokušava izbjeći doticaj s katolicizmom, Šešelji su podrijetlom iz Rovaca, područja u srednjem toku rijeke Morače između Nikšića i Kolašina, naseljenim istoimenim, jednim od sedam crnogorskih brdskih plemena. Riječ je o selu Riđanima pokraj Nikšića, a to je nekadašnja Stara Hercegovina.

Nakon preseljenja na područje Popova polja prema Risti Milićeviću [3] “najprije su Šešelji stanovali u Veličanima (i danas jedno zemljište zove Šešeljevina) , zatim u Kotezima (oba sela su općini Ravno). Iz Koteza su prešli u Zavalu (općina Trebinje) i nastanili se u zaseoku Mareva Ljut. U Orahovi Do došli su iz Mareve Ljuti 1925. godine, na manastirsko imanje (manastir Zavala u istoimenom mjestu na južnoj strani Popova polja). U selu Do (pripada općini Trebinje) su „odavna“. Slave Lučindan.“ R. Miličević zabilježio je i priču „da je neki Jovo Šešelj oko 1800. godine prodavao vino o derneku (vašaru) na Petrovdan u Zavali. Među svijetom je bio i „musliman crni Omer sa svojim slugom. Kad se Omer napio počeo je razbijati čuture za vino oko sebe. Jovo tada ubije Omera i slugu. Poslije ovog događaja trojica braće Šešelja odsele iz Zavale: jedan je preselio u Do, drugi u Nevesinje, a treći (Joko) pobjegne u neko mjesto kod Metkovića i pređe na katoličku vjeru, Tamo ih kao katolika i „sada ima dosta“.

Ova predaja nije u skladu s povijesnim ispravama, jer su Šešelji katolici u Neretvi stariji za najmanje stotinjak godina od opisanog događaja

Da su Šešelji živjeli i na bilećkom području (selo Čepelica) svjedoči i V. Dedijer u predgovoru reprint izdanju knjige „Hercegovina-antropogeografske studije“ njegova oca Jevte Dedijera. „Kada je je Jevto otišao u Beograd, u selo Čepelicu su došli austrijski žandari, kundacima su premlatili Jevtinog oca Stevana i zahtevali od njega da se odrekne sina. U tome je starog Stevana sprečio njegov sused Šešelj koji je čak udario jednog žandara zbog čega je dobio dve godine tamnice, koje je odležao u Zenici.“[4]

Katolička obitelj s prezimenom Šešelj u Orahovu Dolu, koja je obrađivala zemlje najbližeg pravoslavnog manastira Zavala da joj se produži taj posao prešla je na pravoslavlje i ona je rodonačelnik pravoslavnih Šešelja koji se i osjećaju pripadnicima srpske narodnosti. Dakle svi Šešelji u istočnoj Hercegovini su Srbi pravoslavci, kao i oni koji su se odatle raselili po primjerice Sarajevu ili Beogradu.

Dio Šešelja katolika iz Orahova Dola zbog poteškoća u većinskoj pravoslavnoj sredini, preseljavaju u Neretvu, kojom je gospodarila Mletačka Republika i nastanjuju se u Opuzenu. S vremenom će se proširiti na području dviju današnjih općina Opuzena i Slivna Neretvanskog i dvaju neretvanskih gradova (Metković i Ploče).

U ostalim naseljima u Hrvatskoj, osim Zagreba (šest obitelji, 18 duša) živi po jedna obitelji ili pojedinac s tim prezimenom. Svi Šešelji u Hrvatskoj su hrvatske nacionalnosti i katoličke vjeroispovijesti.

Od neretvanskih Šešelja su i dva istaknuta hrvatska kulturna djelatnika.

Stjepan Šešelj (rođen 1947. godine u Podgradini pokraj Opuzena), hrvatski pjesnik (zbirke Škrapa, Očina, Dulo), prozaist i dramski pisac; glavni urednik časopisa Hrvatsko slovo; ravnatelj Hrvatske kulturne zaklade; urednik u Galeriji Stećak u Kleku (knjižnica Liber) te u Sekciji DHK za proučavanje književnosti u hrvatskom iseljeništvu (prinosi za povijest književnosti u Hrvata, časopis Korabljica) i HKZ Hrvatskom slovu (knjižnice Hrvatsko slovo, Djela hrvatskih književnika, Oratio pro Croatia).[5]

Zlatko Šešelj (rođen u Zagrebu 1952. godine) hrvatski klasični filolog, pedagog i prevoditelj s klasičnih jezika, jedan je od osnivača i glavni urednik časopisa Latina et Graeca. Utemeljitelj je i prve privatne klasične gimnazije u Hrvatskoj (Zagreb).[6]

U Hrvata postoji i veoma slično prezime Šešelja (sedam naselja, 33 obitelji, 92 duše). Popis iz 2001. godine najviše ih je zabilježio u Zadru i na Dugom otoku: u Zadru (15 obitelji, 41 duša), Salima na Dugom otoku (10, 33).

Prema spomenutoj predaji o bijegu trojice braće Šešelja nakon dvostrukog ubojstva na derneku u Zavali, jedan od njih se zaustavio u Brataču, na istočnom dijelu Nevesinjskog polja, a njegovi potomci su preoblikovali prezime u Šešlija. Istog su podrijetla i Šešlije u Donjoj Poplati pokraj Stoca.

U Hrvatskoj prema popisu iz 2001. godine danas žive tri osobe s prezimenom Šešlija (Kaštel Štafilić, Pula, Rovinj).

Literatura

  1. J. Bebić, Župa Opuzen, Opuzen 1083., str. 49.
  2. P. Skok, Etimologijski rječnik hrvatskog ili srpskog jezika, Zagreb 1973., str. 389.
  3. R. Milićević, Hercegovačka prezimena, Beograd 2005., , str.
  4. J Dedijer, Hercegovina –antropogeografske studije, Sarajevo 1990. godine; u predgovoru knjizi koji je napisao V. Dedijer, str. 6-7
  5. Hrvatska književna enciklopedija , LZ Miroslav Krleža, Zagreb 2021, knjiga IV. (S-Ž), str- 211-212
  6. Isto, str. 212.

Možda vam se svidi

Komentirajte!

Your email address will not be published. Required fields are marked *