Prezime Kalinić

kalinic
Na golu: Lovre Kalinić

Prezime Kalinić imaju 893 stanovnika Hrvatske i po učestalosti je 678. hrvatsko prezime.

Kalinića je najviše: u Splitu (53 obitelji, 137 duša), Zagrebu (49, 103), Solinu (24, 77), Velikom Broćancu pokraj Klisa (18, 64), Dubrovniku (16, 39), Rijeci (13, 37), Vinkovcima (9, 27), Kaštel Sućurcu (5, 19), Sinju (7, 18). Kotoribi pokraj Čakovca (5, 16).

Prezime je s jezičnog motrišta nastalo od kalina, relativno čestog naziva lokava, blatišta, blatnjavih potoka, koji je izveden od imenice kal sa značenjem blato, glib. Istog su korijena i nazivi: kalište, kališće, kalnica, kaluža, kaljuža, kaočina itd.

Prezime je također moglo biti izvedeno od kalina, narodnog naziva grma latinskog imena Ligustrum vulgare, za kojeg u hrvatskom jeziku postoji i naziv zimolez.

Slična su jezičnog postanja i prezimena: Kalinka, Kalinov, Kalinovčić. Kalinović, Kalinski, Kalac, Kalivoda.

Kalinić je prema popisu iz 2001. godine pretežito dalmatinsko prezime: u 31 naselju tog kraja zabilježeno je 207 Kalinića obitelji s 537 duša, što su gotovo dvije trećine svih pripadnika tog roda u Hrvatskoj.

Prezime je zabilježeno u 16. stoljeću: u popisu pučana grada Splita načinjenom u uredu splitskog kneza 5. svibnja 1566. godine, a koji ne priznaju za svoje izaslanike osobe što ih oni nisu izabrali, a koje su kao tobožnji zastupnici puka otišli u Veneciju braniti njihova prava, upisani su Jure i Grgur Kalinić (u izvorniku Zorzi et Gregor Calinich). [1]

Bez pretenzija da povežemo Kaliniće iz 16. stoljeća s današnjim njihovim prezimenjacima na splitskom području, ipak bilježimo da je popis iz 2001. godine zatekao Kaliniće: u Splitu (53 obitelji, 137 duša), Solinu (24, 77), Kaštelima (7, 23), Vranjicu (3, 11).

Dakako među njima je i podosta Kalinića podrijetlom iz Velikog Broćanca pokraj Klisa (18 obitelji, 64 duše).

Narodnu predaju o toj grani Kalinića zabilježio je na području općine Klis fra Petar Bezina: „ … dok su još bili u Bosni imali su veoma lijepu nevjestu. Nju je neki musliman Asan odveo u Livno. Međutim ona je utekla i vratila se kući. Odatle su oni dobili nadimak Kalinić Asan.“ [2]

Čini se da su Kalinići doselili na izakliško područje i sa svoje starine u Bosni (vjerojatno Uskoplje) donijeli sa sobom pravoslavnu, a možda i katoličku vjeru.

U Broćanac (danas Veliki Broćanac) stigli u vrijeme Morejskog rata (1683-1699). U spisima općeg providura D. Dolfina zabilježeno je da je 24. lipnja 1693. godine u Broćancu 33-člana obiteljska zadruga pravoslavnih Kalinića (Pavao, Nikola, Jerko i Jovan) dobila od mletačkih vlasti 40 kanapa zemlje. [3] Pavao je 8. studenog 1694. godine dobio još 15 kanapa zemlje, koja je do tada pripadala upravo preminuloj Ani Kekelić. [4]

Na drugoj pak strani katolička obitelj Doroteje i Bože Kalinića dobila je 1695. godine 30 kanapa zemlje, koju je 30. lipnja 1691. godine bio dobio Vinko Ostojić. [5] Doroteja i Bože Kalinić ostali su u Broćancu, a s vremenom su se njihovi potomci raselili u više mjesta šireg splitskog područja. [6]

Popis iz 2001. godine zatekao je na splitskom području 152 Kalinića obitelji s 347 duša, što su dvije petine svih pripadnika tog roda u Hrvatskoj, a najviše ih je: u Splitu (53 obitelji, 137 duša), Solinu (24, 77), Velikom Broćancu (18, 64), Kaštelima (7, 23), Sinju (7, 18), Vranjicu (3, 11). Itd.

Od Kalinića iz pokraj Klisa je i fra Rafo Kalinić, svećenik-franjevac kreposna života i mučeničke smrti, za kojeg Katolička crkva vodi službeni postupak proglašenja blaženim i postavljanja na čast oltara za javno štovanje pod motom „fra Rafo Kalinić žrtva svog svećeništva.“
Pripadnici tog roda su 1734. godine zabilježeni i u Šibeniku. [7]

Prema popisu iz 2001. godine Kalinići na šibenskom području žive: u Bilicama (jedna obitelj, tri duše), Šibeniku (1, 4).

Vratimo se pravoslavnim Kalinićima iz Velikog Broćnca (Pavao, Nikola, Jerko i Jovan), koji su napustili Broćanac i naselili se u podinarskom selu Koljane, blizu pravoslavnog manastira Dragovića na vrličkom području.

U vrijeme općeg providura D. Dofina (1692-1698) banderijom, uglavnom sastavljenom od doseljenika iz Broćanca, a koja se nalazila na prostoru između Vučipolja (na sjeveru), Dabra (na jugoistoku), Maljkova (na jugu) i Otišića (na zapadu), zapovijedao je harambaša Sava Kalinić. Pripadnici te banderije, koji su se u slučaju potrebe okupljali na Vukovića Mostu (danas selo Cetina oko izvora istoimene rijeke), zemlje su dobili od mletačkih vlasti investiturom 1698. godine. Harambaša Stoisavljević, također pravoslavac, pokušao je im u zaseoku Kreševo sela Dabra oduzeti 50 kanapa, zemlje, ali je u tome bio onemogućen. Kasnije (1722. godine) Sava Kalinić je obrađivao zemlju u predjelu Parkova uz davanje petine uroda.

Kapetan Todor Kalinić iz Cetine pokraj Vrlike spominje se 1759. godine kao jedan od potpisnika isprave koju su pravoslavni Dalmatinci uputili Senatu Mletačke Republike. [8]

Uz pravoslavne Kaliniće u Cetini i Dabru u nedalekoj Vrlici živjeli su Kalinići katolici, koje je u popisu vjernika Splitske nadbiskupije 1725. godine zabilježio nadbiskup Ivan Krstitelj Laghi: šestočlana obitelj Luke Kalinića. [9]

Inače bio je to ugledni vrlički rod, posebno u 19. stoljeću: 1848. godine načelnik općine Vrlike Ante Kalinić skupa s mjesnim župnikom fra Antom Mazalinom uputio je molbu hrvatskom banu Josipu Jelačiću za sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom i Slavonijom. [10]
U Vrlici danas nema Kalinića.

Kalinići sjeverne Dalmacije također su pravoslavne vjere sa starinom u Bilišanima pokraj Obrovca, gdje se 1783. godine spominje jeromonah Ilija Kalinić. Između 1835. i 1837. godine u Bilišanima se spominje i paroh Gerasim Kalinić.

Na tom se području pripadnici tog roda spominju i podosta ranije: harambaša Vid Kalinić bio je sudionik sastanka vojnih vođa općeg ustanka protiv Turaka u sjevernoj Dalmaciji i providurova izaslanika pukovnika Ivana Radoša, koji je održan u Atlagića Kuli pokraj Benkovca 10. studenog 1683. godine s nakanom poslušati providurovu zapovijed o prestanku borbi protiv Osmanlija. [11]

Tu su Kalinići zabilježeni u popisu iz 2001. godine u osam naselja s 11 obitelji i 25 duša, a najviše ih je: u Zadru ( dvije obitelji, sedam duša), Nadinu (1, 4), Sukošanu (2, 4) itd.

U Međimurju se prezime Kalinić pojavljuje 1698. godine, kada je u Donjem Vidovecu upisan grafijski oblik Kalinich; u tom mjestu oblik Kalinich je zabilježen i 1718. godine; u Donjem Vidovecu 1771. godine naveden je oblik Kallinics, godine 1847. oblik Kalinits i 1900. godine oblik Kalinics.

Sadašnji oblik Kalinić ustalio se iza 1931. godine, kada je upisan u Donjem Vidovecu i Legradu. [12]

Popis iz 2001. godine zatekao je u tri međimurska mjesta 10 Kalinića obitelji s 20 duša: u Donjem Vidovcu (četiri obitelji, 12 duša), Kotoribi (5, 16) i Maloj Subotici (1, 2).

U osam naselja zagrebačkog područja živi 58 Kalinića obitelji sa 130 duša, a najviše ih je: u Zagrebu (49 obitelji, 103 duše), Zaprešiću (2, 9) itd. Većina zagrebačkih Kalinića su dalmatinskog podrijetla.

Na riječko-istarskom području Kalinići, pretežito zadarskog podrijetla, ali i iz Zenice (Bosna), žive u devet mjesta tog kraja s 25 obitelji i 66 duša, a najviše ih je u Rijeci (13, 37).

Spominjemo još i Kaliniće slavonskih prostora: u 17 naselja s 35 obitelji i 87 duša, a najbrojniji su u Vinkovcima (devet obitelji, 27 duša), Osijeku (7, 10) itd.

Važnija literatura:

  1. Zlatna knjiga grada Splita, svezak I., (priredili: V. Rismondo i Lj. Šimunković), Split 1996.
  2. A. J. Soldo, Kratka povijest župe Prugovo, str. 26; Župa Svetog Ante Prugovo u prigodi 100-obljetnice nove crkve, Split 1980.
  3. Državni arhiv u Zadru, Spisi općeg providura Danijela Dolfina, svezak III.
  4. A. J. Soldo,Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeću, knjiga I., Sinj 1995.
  5. I. Ostojić, podlistak Onomastika šibenskog kraja, nastavak III; Zbornik Kačić Split 1989/1990.
  6. A. Bačko, Porodice dalmatinskih Srba, Beograda 2008. godine.
  7. B. Zelić Bućan, Popis pučanstva Splitske nadbiskupije 1725. godine; Radovi Historijskog arhiva u Splitu, svezak VI., Splir 1967.
  8. A. Ivanković, Podrijetlo hrvatskih rodova vrličkog područja, Vrlika 2003.
  9. B. Desnica,Historija kotarskih uskoka (1646-1686), Beograd 1950.
  10. A. Frančić, Međimurska prezimena, Zagreb 2002.

Naslovnica: Lovre Kalinić, Wikipedia

Možda vam se svidi

2 komentara

  1. Tibos says:

    Vjerojatno bi prezime Kalinic moglo biti i NADIMNICKO ako je izvedeno od tur.pridjeva kalin = debeo?
    Lit: Dr I.Smailovic, Tursko-bosanski rj, Tuzla, 2009., str. 206.

  2. Božidar Ručević says:

    Bilo bi zanimljivo obraditi iskon sada popularnih (nogometaša) prezimenjaka Jure i Nikole ili bilo kojega drugoga Kalinića (na primjer fra Rafe) i u rodoslovnom smislu, što bi dodalo dodatnu vrijednost uratku gosp. Ante Ivankovića, čija štiva i rad jako cijenim.
    Dakle, vrela prezimena djelomice i rodoslovno ”obojati”?!

Komentirajte!

Your email address will not be published. Required fields are marked *