Alaupovići plemićkog roda

Alaupovići su jedna od najpoznatijih srednjovjekovnih obitelji u Bosni, čiji potomci danas žive ne samo u srednjoj Bosni nego i u Hrvatskoj. Korijeni Alaupovića sežu do 1333. godine kada se prvi put spominju u pisanim dokumentima, a njihovo porijeklo veže se uz rudare Sase u Fojnici. Legenda o ovom rodu govori da je neki njihov predak po imenu Šćito Hlapović, kao njihov mogući praotac iz spomenute povelje Stjepana II Dabiše a i u „Istoriji narodnog predanja" Vlajka Palavestre, bio rudar i da je bio zadužen da svako jutro budi rudare u Fojnici uzvikom "alle auf", što na njemačkom jeziku znači "svi ustajte". Tako on u narodu dobi nadimak Alaup, a od tog nadimka s vremenom posta prezime Alaupović koje se prenosilo s koljena na koljeno sve do danas. Prvi s tim nadimkom spominje se izvjesni Stjepan. Alaupovići su već u 14. i 15. stoljeću bili plemići a njihov obiteljski grb može se naći u nekoliko različitih grbovnika.

Ovaj i niz drugih detalja o ovom fojničkom rodu u knjizi "Šest stoljeća Alaupovića" navodi Vladimir Alaupović (rođen 1945. godine u Sarajevu), po zanimanju zubni tehničar. Dugotrajnim istraživanjem autor je tako otkrio korijene, porijeklo i povijest i sadašnjost ove plemićke obitelji. Knjiga, međutim, ne oslikava samo povijest Alaupovića nego i vrlo važne događaje fojničkog kraja, gdje je njihova prapostojbina i jezgra, a prikazuje i prilike u srednjoj Bosni i dugu povijest Hrvata u ovom dijelu Bosne i Hercegovine.

Koliki su utjecaj i ugled imali članovi ove obitelji svjedoči i podatak da su i neki toponimi u Fojnici dobili naziv po ovoj obitelji: most na ulasku u grad (Alupovka), ulica u gradu i sl. Nikola Lašvanin u Ljetopisu tvrdi: "Nije bilo toliko poznate obitelji u srednjovjekovnoj državi, kao što je bila plemićka obitelj Alaupović. Oni su svojim ugledom sačuvali glavu dolaskom Osmanlija." I Andrija Kačić Miošić u djelu "Razgovor ugodni naroda slavinskog" iz 1759. godine u popisu slavenskih knezova i vlastele također spominje Alaupoviće, a u nekim turskim dokumentima iz 1663. godine navode se dva fojnička Alaupovića: Jakov i Franjo, braća trgovci, dok se u dokumentima iz 1768. godine spominju tri kuće ove obitelji. Članovi ovog roda spominju se i u važnim događajima iz 15. i 17. stoljeća.

Članovi ove obitelji bavili su se raznim poslovima, ali najjača njihova strana od 1885. do 1912. godina bila je trgovina, a njihov najpoznatiji predstavnik u ovom cehu bio je Franjo, trgovac željezom i željeznom robom. Bili su članovi ovog roda uspješni i u podizanju i poslovanju pilana. U knjizi grupe autora "Fojnica kroz vijekove" spominje se Apanova pilana, vlasništvo Tome i Franje Alaupovića.


Rodoslov Alaupovića

Imali su Alaupovići i teških trenutaka kroz povijest, a jedna se dogodila i u posljednjem ratu u Bosni i Hercegovini (1992. – 1995.) kada je u tim izbjegličim danima iz stana Vladimira u Varešu misteriozno nestala vreća teška 30 kilograma puna dokumenata, spisa i fotografija, rodoslov, pečat i blago predaka Alaupovića, staro šest stoljeća. Zahvaljujući sretnoj okolnosti što su za neke postojali kopirani primjerci na drugoj adresi, to neprocjenljivo blago donekle je spašeno.

Vladimir Alupović sa suprugom Olgom drži diplomu Hrvatskoga plamićkog zboraU plejadi poznatih Alaupovića ovaj put vrijedi se sjetiti Tugomira Marka Alaupovića (1870-1958), poznatog pjesnika, pripovjedača, autora "Napretkove" himne i političara i ministra vjera u Vladi Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, zatim Marka, nadbiskupa Vrhbosanskog (1885-1979) te još 13 svećenika iz ovog roda: Antonius, Petar, Marko,Vinko, Pavao, Juro, Vico, Anto, Andrija, Georgijus, Dragutin te Anzel-Franjo.

Iz Fojnice Alaupovići su se širili u susjedna ali i dalja mjesta pa ih danas ima u Docu kod Travnika, Kiseljaku, Sarajevu, Brezi, Varešu, Tuzli, Mostaru ali i u Zagrebu, Dubrovniku, Rijeci kao i Sjedinjenim Američkim Državama.

Još jedan kuriozitet u vezi je sa Alupovićima. Ova fojnička obitelj prva je bosanskohercegovačka obitelj koja je postala član Hrvatskog plemićkog zbora u Zagrebu. Dogodilo se to u siječnju 1997. godine kada je diplomu Zbora primio Vladimir Alaupović. Tako danas mnogobrojna obitelj Alupovića, razasuta širom Europe i Amerike svoje plemstvo "dobiveno davnom zaslugom predaka prenosi rođenjem, ali i učvršćuje i odgojem i potvrđuje životom".

Raif Čehajić

Gordan Gledec

Istraživanjem rodoslovlja bavi se od 1999. godine. Uglavnom istražuje prezimena svojih predaka: Gledec (Poljanica Bistrička, Zagreb) i Hitrec (Martinci, Zlatar, Zlatar-Bistrica). U svom obiteljskom grmu ima preko 2400 pojedinaca. Zaposlen je kao profesor na Zavodu za primijenjeno računarstvo na Fakultetu elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu.

Možda vam se svidi

3 komentara

  1. Martina says:

    imam jedno pitanje. Moja mama, Roberta kako se prije prezivala Alaupović, sestra Dalibora Alaupovića se udala i njezino se prezime promijenilo i jeli samo zbog tog nema ”Mene i mog brata” unutra ili samo zato što smo drugog prezimena? a naši korjeni sa mamine strane su korjeni Alaupovića jeli se to uzima u obzir? Ili tu samo moraju bit čistokrvni Alaupovići?
    Iskreno imam 16 godina i prošle godine sam počela istraživat o svojim korjenima sa mamine strane, o Alaupovićima i rekla mi je o njezinom dundu (ujku il striku) nije važno ali me samo zanima to. I da zaboravila sam moja se mama preselila iz Sarajeva u Hrvatsku zbog toga što se udala u Hrvatskoj i već odavno ima hrv državljanstvo! jeli to znaći da ja nisam član obiteljskog stabla (samo zbog promijene prezimena ili?) stvarno želim znati i bilo bi mi stvarno drago da mi rečete.
    unaprijed hvala

  2. Davorin Alaupović says:

    Draga Martina,

    u svakoj obitelji, pa to vrijedi i za Alaupoviće, obiteljskim stablom obuhvaćeni su samo oni koji su pod tim prezimenom rođeni. U ovom slučaju, samo oni koji su rođeni Alaupovići. To je razlog što je tvoja mama Roberta u stablu Alaupovića, a što nema tebe i tvog brata. No, vas dvoje ste, zato, na stablu obitelji vašeg oca.
    Jasno, tko to želi, može stablo praviti i po maminoj strani.

    Pozdrav od strike tvoje mame Roberte

  3. Rodam says:

    citiram:
    “povijest Alaupovića nego i vrlo važne događaje fojničkog kraja, gdje je njihova prapostojbina i jezgra, a prikazuje i prilike u srednjoj Bosni i dugu povijest Hrvata u ovom dijelu Bosne i Hercegovine.”

    s postovanjem kao sto ste vec napisali Alaupovići su Sasi, pa bi prema tome trebalo biti napisano:

    “povijest Alaupovića nego i vrlo važne događaje fojničkog kraja, gdje je njihova prapostojbina i jezgra, a prikazuje i prilike u srednjoj Bosni i dugu povijest Germana u ovom dijelu Bosne i Hercegovine.”

    (germani koji su se integrirali i asimilirali sa lokalnim bosanskim stanovnistvom)

Komentirajte!

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.