Dvadeseta obljetnica Hrvatskog rodoslovnog društva: posjet Vitezovićevu rodnom gradu

“S ponosom nosimo Tvoje ime” poruka je upisana na lovorovu vijencu koji je izaslanstvo Društva u subotu, 14. lipnja 2025. godine, u Senju položilo na spomenik Pavlu Ritteru Vitezoviću. Posjet Senju, u kojem je sudjelovalo tridesetak članova i prijatelja Društva bio je organiziran  u sklopu obilježavanja dvadesete obljetnice osnivanja Društva.

U nazočnosti Mislava Bilovića, koordinatora za kulturu i društvene djelatnosti koji se pridružio u ime gradske uprave Senja,  na kratkoj prigodnoj svečanosti o Vitezovićevu životu te književnom, kulturnom i političkom radu govorio je jedan od veterana HRD-a Dragutin Hmelina.

“Odajemo počast čovjeku koji je među prvima istraživao rodoslovlja u Hrvata i bio dvorski savjetnik, političar, ratnik, pjesnik, bakrorezac, tiskar, kartograf, heraldičar, književnik i povjesničar, čovjeku koji je – kako kažu poznavatelji njegovih radova –  napisao više knjiga nego svi njegovi suvremenici”,  istaknuo je Hmelina. Posebno su u njegovu izlaganju odjeknule proročanske riječi koje je Vitezović, u bilješci o samome  sebi zapisao u djelu “Plorantis Croatiae saecula duo” (Dva stoljeća ucviljene Hrvatske”), desetak godina prije nego što će kao siromah umrijeti u Beču, kamo se povukao  razočaran svime što mu se događalo nakon što je veliki požar 1706. poharao Grič te uništio i njegovu kuću i Zemaljsku tiskaru kojom je upravljao:

Nezahvalnu će ipak domaju svoju upoznat,
Nestalne prijatelje svoje i nade isprazne posve,
Jer će živjet u vijeku, u kom će se hrvatska krepost
Smanjiti, te će se svatko za svoje starati dobro,
Za opće nitko, a on će o stvarima časnim više
Nego o korisnim mislit.

Polaganje tog vijenca na spomenik Vitezoviću, jedini u Hrvatskoj ako ne računamo spomen-ploču na zgradi Hrvatskog sabora koja je zapravo više spomen na Zemaljsku tiskaru nego na njega samoga,  nije i jedina manifestacija kojom će biti obilježena 20. obljetnica Hrvatskog rodoslovnog društva.

Planirano je da sredinom rujna u auli Hrvatskog državnog arhiva bude postavljena  izložba o protekla dva desetljeća aktivnosti Društva, tijekom kojih je u prostorima HDA, ali i na drugim mjestima u gradu, održano više od 160 predavanja na rodoslovne, ali i razne druge za rodoslovce potencijalno zanimljive povijesne i kulturne teme. Na njima su članovi Društva  govorili o rezultatima svojih istraživanja, odnosno, predstavljali knjige – a napisali su ih šezdesetak – koje su nakon toga objavili. Uz njih su među predavačima su bili i brojni istaknuti znanstvenici – akademici, sveučilišni profesori, povjesničari  pa i brojni istraživači amateri čiji su radovi pobudili pozornost javnosti. Dodajmo tome i pet radionica “Za Vašim korijenima” koje je još dok se osnivanje Društva tek pripremalo pokrenuo njegov inicijator Mladen Paver,  sedam rodoslovnih konferencija u suradnji s Centrom za obiteljsku povijest, kao i više posjeta raznim povijesnim lokacijama.

Popisu ovih posljednjih sada treba dodati i ovaj posjet Senju, tijekom kojeg je – osim spomenutog odavanja počasti Pavlu Ritteru Vitezoviću – bio  upriličen i kratak posjet Srednjoj školi koja također nosi Vitezovićevo ime. Ta je škola sljednica glasovite senjske gimnazije koja je carskom odlukom formalno osnovana 1725. godine, ali je u stvarnosti kao dio prosvjetarskih aktivnosti pavlinskoga reda počela djelovati još u prvoj polovici 17. stoljeća. Posjetitelji iz Zagreba bili su više nego impresionirani povijesnom učiteljskom knjižnicom , a poglede je privlačio i mural s Vitezovićem portretom  kojeg je prema naslovnici jedne njemu posvećene knjige  oslikala jedna učenica.

Nakon toga upriličen je posjet Gradskom muzeju u kojem su uz ostalo, jer je zbirka više nego zanimljiva,  posebnu pozornost privukla dva odjela: prvi je onaj  posvećen pisanim spomenicima (glagoljaškim, uklesanim u kamenu i  tiskanim jer se baš u Senju nalazila jedna od najstarijih tiskara u Hrvatskoj), a drugi etnografske prirode, posvećen migraciji Bunjevaca koji su se, bježeći pred osmanlijskom invazijom nastanili na tom području i s čijom se poviješću gotovo neizbježno prije ili kasnije sretne svaki rodoslovac.

Sljedeća je postaja bila utvrda Nehaj, koja također ima veliku važnost u Vitezovićevoj biografiji. Tu je, naime, kao zapovjednik straže služio njegov otac Antun Ritter, koji je za vojničke zasluge od bečkoga dvora dobio plemićku titulu koju će zatim naslijediti i Pavao. Taj je Antun, bilježe onodobne kronike, bio prvi pripadnik te obitelji rođen u Senju, ali svakako ne i prvi koji je na neki način zadužio Senjane i senjske uskoke. Naime, njegov predak i imenjak, Antun Ritter, koji je sa senjskim uskocima sudjelovao u mnogim bitkama s Turcima,  u jednoj je od njih spasio ranjenog senjskog  kapetana Ivana Lenkovića. U znak zahvalnosti ovaj ga je po povratku u Senj imenovao zapovjednikom straže na Nehaju, što se kasnije prenijelo i na njegove potomke (u nekim se tekstovima navodi da je on bio Pavlov djed, a u nekim drugima da je bio njegov pradjed; ne može se isključiti ni jedno ni drugo, budući  da dosad još nitko objavio godine rođenja i smrti Pavlovih predaka, a do nekog pouzdanog zaključka se ne može doći ni postavljanjem svih poznatih podataka na vremensku crtu…).

To nije bio i kraj putovanja kroz povijest te subote ,14. lipnja. Na povratku prema Zagrebu svratilo se i do Kosinjske doline i to iz dva razloga. Tu je, samo dvadeset i osam godina nakon što je u Njemačkoj izumljen tiskarski stroj, 1483. godine dovršeno tiskanje “Misala po zakonu rimskoga dvora”, prve tiskane knjige na glagoljici i hrvatskom jeziku, a nekoliko godina kasnije i tzv. Kosinjski brevijar, druga najstarija glagoljska tiskana knjiga na hrvatskom crkvenoslavenskom jeziku. Zahvaljujući tome Kosinj je mjesto koje je ucrtano u više  stotina onodobnih atlasa i karata, više puta nego i jedno drugo mjesto u Hrvatskoj.  Drugi razlog za odlazak do Kosinja bile su najave da bi gradnja brane koja bi pregradila tok rijeke Like i tu prekrasnu dolinu pretvorila u umjetno jezero, pa su članovi Društva odlučili da vide te povijesne lokalitete i glasoviti kosinjski most  prije nego budu potopljeni.

Kod crkve svetih Petra i Pavla u Donjem Kosinju, gdje se nekoć nalazila jedna od pavlinskih rezidencija na tom području (ne i sama tiskara), a pored koje se nalazi i spomenik prvom hrvatskom tiskaru, rođenom Kosinjaninu Ambrozu Katiciću  od plemena Kolunića, dr. Ivan Mance obavijestio je članove Društva o svojim istraživanjima lokalne povijesti.

O Vitezovićevu radu i životu govorio je jedan od veterana Društva, Dragutin Hmelina

Vijenac su u ime Društva na spomenik postavili predsjednica Izvršnog odbora Vesna Vojvodić Valčić i još jedan od veterana HRD, Tomo Krivačić

Veliki mural na ulazu u školu prema naslovnici jedne knjige naslikala je jedna od učenica

Učiteljska knjižnica s tisućama dragocjenih knjiga prikupljenih tijekom tri stoljeća povijesti senjske gimnazije također je privukla veliku pozornost posjetitelja iz Zagreba

Članovi Društva sa zanimanjem su u prizemlju utvrde Nehaj u kojoj je kao zapovjednik straže služio i Pavlov otac Antun Ritter, slušali izlaganje kustosice senjskog Muzeja Ane Vukelić Biondić o gradnji samog Nehaja, uskocima i izložbama koje su tu postavljene.

Na povratku u Zagreb članovi Društva posjetili su i Kosinjsku dolinu, kod crkve svetih Petra i Pavla u Donjem Kosinju, na mjestu jedne od pavlinskih rezidencija, gdje postavljen i spomenik prvom hrvatskom tiskaru, rođenom Kosinjaninu, Ambrozu Katiciću, dr. Ivan Mance obavijestio je članove Društva o svojim istraživanjima lokalne povijesti.