Hrvati u Brazilu

Naš brazilski član Renato De Lucca, koji je nedavno izabran i za predsjednika Brazilskog genelaoškog društva (ASBRAP), bio je jedan od suorganizatora velikog genealoškog skupa u Muzeju useljeništva u Sao Paulu 29., 30. i 31. kolovoza. U suradnji s Family Searchom eminentni lokalni i strani predavači govorili su o doseljevanju u Brazil pojedinih etničkih skupina među kojima su najbrojnije bile njemačka, talijanska, židovska, japanska, portugalska, libanonska, karipska i druge, među kojima i ona hrvatska, koja je u toj velikoj južnoameričkoj zemlji najbrojnija baš u Sao Paulu.

Hrvatski sudionici ispred Muzeja useljeništva u Sao Paolu u društvu njegova ravnatelja: slijeva na desno Virginio Mantesso iz ASBRAP-a, ravnatelj Muzeja Henrique Trinidate, Renato de Lucca, brazilska članica Savjeta Vlade Republike Hrvatske za Hrvate izvan Republike Hrvatske Dubravka Sidonija Šuto, te profesori i prevoditelji Maja Kvaternik Fernandes Leita i Tomislav Correia-Deur

Tako je Tomislav Correia-Deur, profesor portugalskog i latinskog, koji je i predsjednik hrvatske kulturne udruge Croatia Sacra Paulistana koja djeluje u Sao Paulu, održao predavanje naslovljeno “Hrvatsko useljavanje u Brazil – nevidljiva povijest”. On je ukratko prikazao razdoblja i razloge doseljavanja Hrvata, kao i probleme s kojima su se susretali – od stjecanja državljanstva do izgovora i pisanja imena i prezimena, kao i nastajanje njihovih zajednica i udruga. Njegovo je izlaganje zanimljivim nastupom ilustrirala i lokalna folklorna skupina “Jadran” iz tamošnjeg Društva prijateljstva Dalmacije/Hrvatske (SADA).

Tijekom skupa bilo je riječi i o raznim vidovima rodoslovnih aktivnosti – od izrade rodoslovnog stabla, mogućnosti rodoslovnih istraživanja u samom Brazilu i u zemljama porijekla, o važnosti upoznavanja obiteljske prošlosti kroz usmenu predaju kao i o prenošenju izvorne kulture i tradicija na nove generacije, o problemima vezanim uz transkripciju stranih imena itd.

Nastup folklorne skupine “Jadran” iz Društva prijateljstva Dalmacije/Hrvatske

Muzej useljeništva, koji je udomio taj skup, naslijedio je zgradu i dokumentaciju ustanove koja je potkraj 19. i početkom 20. stoljeća prihvaćala doseljenike koji su masovno bježali od neimaštine i gladi, ne samo iz Europe nego i iz drugih dijelova svijeta, a istodobno su brazilskim zemljoposjednicima, ponajviše proizvođačima kave, trebali radnici koji će nakon ukidanja ropstva zamijeniti one koje su dotad nemilosrdno izrabljivali.
Zbog njihova je prihvata 1887. godine baš u Sao Paoulu utemeljen organizirani početni smještaj, a zatim i program raspoređivanja doseljenika na rad na plantažama i u prvim brazilskim tvornicama. Sagrađena je golema zgrada nazvana Hospedaria u koju su imigranti bili smještani odmah nakon dolaska, pa su uz nužnu imigracijsku administraciju u njoj bili i bolnica, ljekarna, laboratorij, pošta, praonica, kuhinja, čak i zubarska ambulanta, a “stanari” su morali poštovati stroga pravila ponašanja. Mnogi doseljenici, uključivši i Hrvate, koji bi dospjeli u neku drugu brazilsku luku, brodovima su dopremani ovamo kako bi bili registrirani i raspoređeni.

Fotografija iz razdoblja dok je Hospedaria u Sao Paulu, u kojoj je danas Muzej useljeništva, još udomljavala novopridošle useljenike

Tridesetih godina prošlog stoljeća ta je ustanova počela prihvaćati i migrante koji su u potrazi za poslom stizali iz drugih dijelova Brazila, a 1978. je procijenjeno da za njom više nema potrebe pa je i zatvorena. No, s obzirom na to da je tijekom 91 godine postojanja kroz nju prošlo oko 2,5 milijuna doseljenika sedamdesetak različitih nacionalnosti, o čemu je tu sačuvana golema dokumentacija, ne čudi da je 1982. zgrada stavljena pod zaštitu kao povijesni spomenik, a 1993. u nju je smješten novoosnovani Muzej useljeništva.
Dodajmo tome da je u Sao Paolu, u okviru aktivnosti Otvorenog sveučilišta koje je dio uglednog tamošnjeg sveučilišta MacKenzie, zahvaljujući nastojanjima našega člana Renata de Lucce, održan i tečaj hrvatske kulture kojeg je u dvije skupine pohađalo 38 polaznika u dobi od 18 do 80 godina, a na prvom predavnju internetskom im se video-vezom obratio i hrvatski veleposlanik u Brazilu, Ranko Vilović. Uz mnoštvo informacija o hrvatskoj povijesti, zemljopisu i kulturi, koje su im prenijeli Renato de Lucca i prof. Maja KvaternikFernandes Leite, polaznici su tijekom tečaja upoznali i neka tipična hrvatska jela.

Djeci namijenjen ilustrirani portugalsko-hrvatski rječnik

Inače, Renato de Lucca, koji je, osim što vodi i hrvatsko genealoško društvo u Brazilu, i predsjednik brazilskog rodoslovnog društva ASBRAP, na Sveučilištu MacKenzie priprema magisterij na temu rodoslovlja i obiteljske povijesti, a u perspektivi je i osnivanje prvoga kolegija Genealogije i povijesti obitelji u Brazilu na postdiplomskoj razini, oko čega su uspostavljeni i neki kontakti s hrvatskim povjesničarima. Prof. Maja Kvaternik Fernandes Leite autorica je i jedinstvenog ilustriranog portugalsko-hrvatskog rječnika, kojeg je koncipirala kao pomagalo u učenju djeci koja pohađaju njen tečaj hrvatskog u udruzi Croatia Sacra Paulistana.