Matice krštenih

Matične knjige javni su dokumenti kojima se dokazuje rođenje, vjenčanje i smrt. Matice župa iz sjeverozapadne Hrvatske uglavnom datiraju s kraja 17. ili početka 18. stoljeća. Matične knjige krštenih kojima sam se služio (župe Zlatar i Marija Bistrica) vode se od kraja 17. stoljeća, s tim da su prvi zapisi teško čitljivi i gotovo uništeni. Zapisi su vođeni na latinskom jeziku, deskriptivno do sredine 19. stoljeća, a zatim tablično. Nakon 1848. počinju se voditi na hrvatskom. Format zapisa se s vremenom mijenjao, no u načelu, na početku svake godine župnik bi napisao godinu, npr. "1814" ili "18 Annus 14" ili "Annus 1814" i slično, zatim bi pisao mjesece (npr. Januarius) a onda za svaki mjesec u jednom ili više redaka pojedini događaj, na primjer, u matičnim knjigama krštenih, to bi izgledalo:

Die 2 baptizatus est Michaelis filius legitimus Andreas Hitrecz et Francisca nata Smetisko conjugum, levantibus Josip Turek et Dora Vidovich.

ili:

Die 7 baptizavi Annam, filiam legitimam Georgi Hytrecz et Elizabeta Sviben, conjugum, levantibus Matthia Hytrecz et Hellena Carek.

Vidljivo je da su prezime Hitrec u latiniziranoj varijanti pisali na različite načine. Ako bi isti dan bilo kršteno neko drugo dijete, taj bi zapis bio:

Die eadem baptizavi Elisabetham, filiam legitimam Joanni Hitrecz et Dora Hitrecz, conjugum, levantibus Simeon Hitrec et Elisabetha Rood.

Još jedan predložak, kojeg nisam vidio u maticama krštenih nakon početka 18. stoljeća:

Die 8 Ego (ime svećenika) baptisavi infantem nomine (ime djeteta) filium (ili filiam, ako je kćerka) (ime roditelja) [Legittimorum Conjugum Parochianis (ime župe)] Levantibus de Sacro fonte (imena kumova).

A evo i primjera koji pokazuje da su svećenici znali biti i zaboravni pa time zaustaviti kasnije istraživačke napore:

Ego Josephus Hranilovich die 18 Aprilis baptizavo prolem natam de legitimo thoro ex Mathia ____ et Anna Simunecz levantibus in sacro fonte Luca Lackovich et Sophia Vedrina.

Dakle, u prethodnom primjeru nije zapisano ime djeteta, a i prezime oca je nečitljivo i jedva sam uspio razabrati da se radi o mom prezimenu.

Budući da su svi zapisi pisani rukom, vrlo je teško početniku odgnonetnuti što zapravo piše, ali vrlo brzo se oko navikne i čitanje ključnih riječi postane brzo, pogotovo kad se svladaju prezimena iz tog kraja. No, o paleografiji ću nekom drugom prilikom. Pri čitanju još treba paziti na nazive mjeseci, npr. 7bris nije sedmi mjesec, nego rujan (Septembris), listopad je 8bris, 9bris (Novembris) je studeni a 10bris je prosinac! U brzini je vrlo lako smesti to s uma i upisati pogrešne datume!