Indeksiranje hrvatskih matičnih knjiga
Donosimo nekoliko vijesti za sve kolege rodoslovce koji su se pridružili programu indeksiranja hrvatskih matičnih knjige preko stranice www.familysearch.org.
Prvo bismo željeli pohvaliti sve koji odvajaju dio svoga slobodnog vremena kako bi rodoslovcima diljem svijeta pomogli pri pronalaženju njihovih predaka. U manje od pola godine uspjelo nam je obraditi više od 12 tisuća zapisa, što znači da smo u bazu pridodali najmanje 36 tisuća imena.
Sučelje programskog alata za indeksiranje
No, bilo je i određenih teškoća. Ustanovili smo kako pojedini sudionici indeksiranja imaju teškoća s prepisivanjem imena koja se nalaze u raspoloživim maticama. Imena koja su upisana u maticama poput Joannes, Margaritha, Rochus, Josephus i slično ne smiju se prepisivati u hrvatskome obliku, nego jedino doslovno kako piše u knjizi koju prepisujemo. Isto vrijedi i za prezimena. Na primjer Czvitkovich, Marasz, Tomich, Sagar i Lonczar ostat će nepromijenjena, kao i ostala prezimena koja se nalaze u izvornim maticama.
Ponekad nastaje problem zbog nepoznavanja prezimena koja se nalaze na tom području. Stoga smo za sve vas pripremili kratak popis najučestalijih prezimena u Delničkom dekanatu (PDF, 46 kB), što ga upravo obrađujemo.
Svima želimo još jednom zahvaliti, te vam želimo puno uspjeha!
Centar za obiteljsku povijest Zagreb
Znači ako su moji preci došli kod svećenika krstiti kćer i odlučili joj dati ime Jela, a svećenik je prema crkvenim propisima morao upisati latinski oblik Helena, mi danas "ne smijemo" napisati (ili prepisati) ime te osobe Jela !!!
Molim rodoslovce da iznesu svoje mišljenje o tome.
Josip
Provjerio u nekih znalaca (nitko ne kaže da imaju pravo), ali mene uvjerili da se može, dapače preporučuje, pisati onako kako je danas primjereno hrvatskom jeziku, dakle, na primjer, ne Marcus, nego Marko, a pozvati se na izvorno, kada je to zbog nekog razloga potrebno. Zbrka nastaje kad netko danas krsti sina s Marcus. Stoga se i ja pridružujem prijedlogu prof. Rimca i isto pitam?
Svaki, najčešće latinizirani, zapis imena u prijepisu po meni istraživanih rodoslovlja upisivao sam onako kako se to danas piše, a iznimke sam činio vrlo rijetko (osobito onda kad nije vrelo matična knjiga, nego neki prastari dokument i sl.).
Nije na odmet to utvrditi? Znanja radi.
Žao mi je što nisam ovaj komentar vidjela još ranije. Kod indeksiranja se moraju sva imena prepisivati točno tako kao što piše. Znači da će JOANNES biti JOANNES, a ne Ivan. Isto tako EMERICUS neće biti Mirko. To su općenita pravila za sve tekstove. Onaj koji će trebati taj podatak i kasnije ga koristiti u svom rodoslovu moći će pomoću programa vidjeti pokraj samog teksta koji je bio indeksiran i sliku s koje je indeksirano, pa će moći sam odlučiti kakav oblik imena će koristiti. To se pravilo uvelo radi nesporazuma koji su se javljali kada bi naprimjer Hrvat koji je indeksirao napisao ime Ivan, Slovenac bi napisao Janez, a Amerikanac bi napisao Johann. Pa sad tko je u pravu? 🙂 Puno hvala na indeksiranju!
Niste rastumačili što je to indeksiranje. Tako da sam svjesan kako za sve koji se prime tog korisnog posla moraju poštivati neka pravila koja važe za sve. Jer u protivnom nastupa anarhija.
Ali svaki vrstan genealog na prostorima hrvatskog puka mora poštivati i lokalizme poput:
Jura, Jure, Juro, Juko, Đuro, Đuka…, a sve od lat. Georgius
Petar, Pero, Pejo, Pere… itd
glede indeksiranja – puno veći problem od lokalizama imena mi predstavlja činjenica da se Amerikancima ne može objasniti da su matičari učestalo imena roditelja pisali u genitivu, te da ime majke nije Tereze, nego Tereza, kao i da ime oca nije Antona, nego Anton….
polazna točka je ta da je u njihovom jeziku ime isto kroz sve padeže, a u hrvatskom se mijenja. nažalost, oni ovo objašnjenje ne prihvaćaju pri indeksiranju hrvatskih matica.
Pokušao sam i ja s indeksiranjem i dosta me zabavljalo jer sam uzeo lakšu varijantu Knjige krštenih (zanimljivo je da im je važan podatak o krštenju a ne o rođenju!). Osjetio sam to što opisuje Eleonora, ali treba se boriti za istinu. I mene je u početku mučio problem hrvatskih varijanti imena kao i Josipa, ali sam i sam shvatio da mi ne znamo niti možemo znati koje ime je bilo dano djetetu upisanom kao Georgius. Mogli bismo samo nagađati! Zato moramo indeksirati kako je napisano! Imam primjer moje pokojne majke koju smo svi zvali Ksenija što je pisalo i po silnim svjedodžbama, a zapravo je bila Marija jer je svećenik to upisao kao prvo ime. Tako se rodila i tako je umrla iako je cijeli život bila Ksenija! Moja baka Štefica saznala je da se službeno zove Štefanija tek kad je pred smrt dobila domovnicu. A o onome što piše Lidija imam iskustvo da sam uredno pisao IOANNES sa I kako je i pisalo, ali su mi oni ispravili na JOANNES kako pišu na engleskom. Nije lako s njima, ali mi ponekad dobro dođe ta razbibriga oko indeksiranja!
Poštovani. Problem indeksacije je gotovo nepremostiv i kod korištenja programa za izradu rodoslovnog stabla Myheritag. Np. i kod mog prezimene koje se kroz povijest mjenjalo od : Covacevich – Covacevic – Kovacevic – Kovačević. Daljni rođaci u Čileu nose prezime Covacevich, sljedeća generacija koja je otišla kasnije Kovacevic i posljednji od 1924g Kovačević. Svi potiću od istog predaka Covacevich Giovani. Program te različitosti ne prepoznaje i ne dovodi u vezu sve članove iste obitelji. Taj problem je teško pojasniti i živučim rođacima u Čile. Radi toga sam odustao od korištenja programa Myheritag iako smatram da pruža interesantne mogučnosti. lp