Hrvatska nacionalna genealogija

Poticaj za pisanje ovog uratka članak je uvaženog slovenskog rodoslovca mag. Janeza Toplišeka (1) u kojem se jasno prepoznaje i značaj i značenje sintagme "nacionalna genealogija", pogotovo zato što autor s punim pravom uvodno tvrdi: ''…pregledom slovenskih i hrvatskih rodoslovnih vrela iznjedrilo se pitanje je li uopće moguće govoriti o sumjerljivosti tih dvaju nacionalnih rodoslovlja, jer za komparativnost nije bilo dovoljno uporabljivih posebnosti te se autor odlučio na usporedbu francuske i slovenske genealogije …'' i o toj temi napisao zanimljivo i poučno štivo.

Ta crtica svojevrsna je uputa, rekao bih i nalog, da smo i mi hrvatski rodoslovci dužni pokrenuti prijedloge i prema vlasti i prema znanosti i prema sebi, i to kako za rad zbog postavljanja temelja za nacionalnu bazu rodoslovnih podataka, tako i radi vrjednovanja istraga i rasprava o svim gledištima koja proizlaze iz genealoških istraživanja u nas, jer usporednost među narodima moguća je samo tada, ako postoji dovoljno istovrijednih genealoških podataka skupljenih iz približno sličnih vrela, kao što slika dvaju stabala, metaforički, prikazuje sumjerljive grane dviju srčika iz naizgled istog korijena.

Što učiniti za sustavno prezentiranje obilja podataka na tu temu s hrvatske strane?

U istraživanju izgradnje moderne nacije ne može se izbjeći rasprava o nacionalnom identitetu i podrijetlu pučanstva te njegovoj autohtonosti u nekom historiografski i/ili geografski omeđenom prostoru i vremenu. Stav o identitetu: A = A objašnjava zakon bitka, M. Heidegger 1889.-1976.: ''…svakom biću kao takvom pripada identitet, jedinstvo sa samim sobom, bivstvovanje…” pa preneseno identitet pripada i svakoj etničkoj skupini, etniji ili narodu, koji dijele zajednički identitet na temelju iste kulture, tradicije, povijesti, religije (koja jedina nije uvjet) te istog jezika i etničkog podrijetla. (2)

Zanimljivosti u rodoslove unose baš oni istraživači koje možemo označiti povjesničarima generacija i koji u svoje istrage dodaju sadržaj vezan uz kulturne, povijesne, ekonomske, vjerske, pravne i etnološke potke važne za bivstvo svojih predaka. (3) Količina i vrjednovanje takvih podataka može iznjedriti početnu točku za temelj svega onoga što bi trebalo predstavljati, pratiti i zapisivati u okvirima pojma nacionalna genealogija i to kao niz vrijednosti kojima se može predstaviti jedan narod, koje istovremeno mogu poslužiti za usporedbu jedne etnije s drugim etnijama u mnogim područjima znanosti i umjetnosti, kao i o raznolikostima življenja u razdoblju uspoređivanja. To je istovremeno i jedan od mogućih odgovora povijesnim, rodoslovnim i inim istraživačima na pitanje, gdje se neka nacija razvojno nalazi u nekom promatranom vremenu i prostoru.

Koja stanovišta treba postaviti da bismo došli do mogućnosti stvaranja potke za nacionalnu genealogiju nekog naroda usporedivu s drugim etnijama? Jedan prijedlog sažeto je  prenesen u obliku deset zaključaka (M. Paver, 2011.) (4) iz časopisa Slovenskog rodoslovnog društva Drevesa te ih treba pažljivo pročitati i uz ovo štivo. To su: osobni podaci, matične knjige, pravni sustav, položaj rodoslovlja, drugi rodoslovni izvori, plemstvo-heraldika, vjerske skupine, doseljenici, prezimena, ostalo. Komentirajući taj članak uvažena rodoslovka Marija Plečko (5) piše: ''Ne treba posebno napominjati kako između Slovenije i Hrvatske ima puno sličnosti i da bi iskustva genealoških naprednijih zemalja bilo korisno proučiti i ovisno o mogućnostima primijeniti. To bi svakako pridonijelo unapređenju rodoslovnih istraživanja na ovim prostorima, ali, to je moguće ostvariti samo ako se etabliraju Nacionalne udruge. Iste bi morale imati kontinuiranu i stručnu podršku kulturnih, povijesnih i sličnih državnih institucija, a svoje bi planove i programe unapređenja nacionalne genealogije, između ostalog, zasnivale na iskustvu naprednijih europskih zemalja. Za sada se istraživanje rodoslova bazira na radu malih grupa entuzijasta, koji su prepušteni sami sebi i bez bilo kakve podrške od strane države.''

Uvijek kada istražujemo bivstvo svojih predaka kroz matične knjige svih vrsta, stanje duša, kanonske vizitacije, izvore prezimena, povijesne crtice, te muzejske, sudske, vojne, katastarske, gruntovne i kakve sve ne pismohrane, nalazimo onako kao sa strane, neiscrpno vrelo usputnih podataka, koje u našoj rodoslovnoj istrazi često zanemarimo, što ne bismo smjeli?! Mnogi rodoslovci iz našeg društva su u svojim genealoškim istragama duboko zaronili u tu škrinju neiscrpnih usputnih vrela i sve nas uputili u zanimljive iskone filatelije, željeznice, vatrogastva, vlastelinstva, gradina i čega sve ne. Tako su se iznjedrili, uvjetno rečeno, rodoslovi i onih čovjekovih čina, koje ne možemo smjestiti samo u rod i porod.

Vrlo aktivna ''sesvetska skupina'' našeg društva takve svoje uratke ovjekovječila je i knjigom: ''Tragom naših predaka'' (6). Ovo štivo neka bude poticaj da nam rodoslovne istrage krenu i u sva druga područja koja nam otvara znanost, pa makar uz zbilju i malo dodirnuli maštu! Objašnjenja te vrste su puno lakša ako ponekad uporabimo metaforiku. (7)

Mnoge zemlje, malo po malo, prepoznaju važnost podataka koji se mogu prikupiti rodoslovnim istraživanjima, ali zbog mnogih umrežavanja subetnija (bolesti, glad, ratovi, siromaštvo) među već postojeće etnije, procjenjuju kada će i je li će utemeljiti nacionalne genealogije i od koje će točke u povijesnom vremenu i prostoru svog narodnog bivstva vrjednovati traganje?!

Stožerna ustanova za ovaj posao trebao bi biti Hrvatski državni arhiv u Zagrebu (8), koji je već, tako i onako, duboko involviran u digitalizaciju matičnih knjiga, kao i u skupljanje, istraživanje i podupiranje mnogih dokumenata i čina unutar rodoslovnih djelatnosti! Važno je pitanje kako u krug suradnje uključiti druge važne ustanove: HAZU, Maticu hrvatsku, Sveučilišta, Maticu iseljenika pa biskupijske, sudske, katastarske i gruntovne arhive, kao i razne županijske, gradske, vojne i manjinske pismohrane te medijske (9) kuće.

U samoj biti ovog uratka navodi se nekoliko mogućih razdoblja u bivstvu Hrvata, koja mogu biti sumjerljiva s drugim narodima i koja po autorovu skromnom mišljenju trebaju ugrađena u sintagmu – Hrvatska nacionalna genealogija! Kako se u strukturi članka želi objasniti stav da se pod pojam ili obrazac nacionalna genealogija mora obuhvatiti cjelovito bivstvo čovjeka treba dodirnuti i njegovo vrelo. Zato autorove pretpostavke u nedavnom članku (10) treba također uključiti u uspoređivanja među narodima, ne u natjecateljskom smislu, nego na korist genealoškoj, historijskoj, kulturnoj i gospodarskoj znanosti?!

Temeljna potka za istrage o nacionalnoj genealogiji u Hrvata dobrano je začeta u uvodnim linkovima naslovnice sjedišta www.rodoslovlje.hr (11), i to osobito pod "Istraživanja" i "Rodoslovni izvori". Ako struka i država u nas odluči sistematizirati hrvatsku nacionalnu bazu rodoslovnih podataka utemeljenu na prijedlogu u ovom štivu, onda bi za ustoličenje takvog programa i izbora početne točke za sumjerljivosti s drugim etnijama bilo nužno i sljedeće:

  • poticati ispitivanje DNK što većeg broja hrvatskog stanovništva i većinu muškaraca u našem rodoslovnom društvu;
  • kako što dublje ući u bivstvo naših praotaca, od Vlaha/Romana, Ilira, Slavena, Tračana, Vučedolaca i koga sve ne do jadranskih utočišta u posljednjem Ledenom dobu;
  • utvrditi povijesnu točku i događaj od kada se Hrvati mogu nazivati političkim narodom? Je li to nakon Mira u Achenu 812. i bliskom dobu Papina priznanja kneza Branimira (12) ili nešto ranije od doba kneza/kralja Trpimira u kojem se nedvosmisleno spominje ime Hrvat? Je li to doba kada na Map of Europe in Year 1000 (13) stoji jasno upisana Hrvatska na prostoru koji tada obuhvaća i prostor današnje Bosne i Hercegovine? Je li to doba iz oko 1500. prema karti u knjizi Sukob civilizacija? (14) Je li to od preporodnog doba (1813. – 1850.) uključujući i Jelačićevu 1848.? Je li to neko međudoba ovdje nespomenuto?;
  • pojava prvih prezimena u Hrvata (15) koja se nasljeđuju, a zamjetljiva su od polovice XII. stoljeća, i to: Mirca Bogobojša 104o., Petar i Martin Zlurad 1118., Drago Nozdronja i Stane Varkaša 1178.;
  • prve matične knjige i popisi duša, kanonske vizitacije … jesu li u nas prve matice znane još od XV. i XVI. stoljeća (16) ;
  • je li to doba nakon dugotrajnog Tridentskog sabora (1545. do 1563.) iza kojeg nastaje obveza pisanja matičnih knjiga te redoslijed ime pa prezime u njima;
  • poraditi na planu za širenje rodoslovnih stolova Hrvatskog rodoslovnog društva diljem Hrvatske (17);
  • predložiti vlastima potku za financiranje i potporu interdisciplinarnih poslova oko nacionalne genealogije u Hrvata.

Nemoguće je u jednom štivu zabilježiti koliko potrebnih podataka postoji i koliko potrebnog rada predstoji da bi se pokrenuo kotač kontinuiranih istraga uklopljenih ili izabranih za smještaj pod sintagmu "hrvatska nacionalna genealogija"?!

Uvijek naletim na teme, koje me na granicama mojih znanja uvuku u posrtanja! Je li s dobrim ili lošim ishodom prosuditi ćete Vi, članovi Hrvatskog rodoslovnog društva "Pavao Ritter Vitezović" te ostali čitatelji?!


(18) Na nama je i riječ i inicijativa?!

Pojmovnik i literatura

  1. Janez Toplišek, Primerjalno rodoslovje: Francija. www.rodoslovje.denia.si (28. veljače 2011.)
  2. Petar Korunić, Nacija i nacionalni identitet. Ljubljana: Zgodovinski časopis 57. 2003.: 163-208.
  3. Mladen Paver i Gordan Gledec, Pred zagonetkom obiteljskog stabla, Pregrada: Matis, 2008.: 65.
  4. Mladen Paver, Komparativno rodoslovlje: Francuska, Rodoslovlje.hr (29. srpnja 2011.)
  5. Marija Plečko, Dio komentara od 3. kolovoza 2011. na članak g. M. Pavera od 29. srpnja 2011. Citat upisan dobrotom autorice.
  6. Naslovnica Zbornika, autor fotografije: Željko Mateljan
  7. Metaforika je način prenesenog izražavanja ili opisivanja nekih riječi i rečenica, slika, događaja, postupaka, i to na nešto drugo kao nov pojam donekle usporedive sličnosti što obično pomaže boljem objašnjenju nekog događaja ili nekog pojma. Pojednostavljeno – to je asocijativnost iskaza prema nekoj sličnosti, dakle, mogućnost da se u mislima jedna pojava poveže s drugom.
  8. Zgrada Hrvatskog državnog arhiva. Vlastito djelo postavljača: Suradnik 13., 8. kolovoza 2007. Wikipedija (prosinac, 2012.)
  9. Na HTV-u postaviti emisiju poput: Who Do You Think You Are? (US-verzija ide svake nedjelje u 20:00 sati na Universal Channel-u)
  10. Božidar Ručević, Pretpostavka najstarijeg rodoslova u Hrvata. Rodoslovlje.hr (.. ožujka 2012.)
  11. Gordan Gledec, Voditelj portala i autor većine tekstova u poveznicama na naslovnici Web-sjedišta Rodoslovlje.hr
  12. Dragutin Pavličević, Povijest Hrvata, Zagreb: Naklada Pavičić, 1994.: 46. i 176.
  13. Internet, http://www.euratlas.net/history/europe/1000/index.html (17. prosinca 2010.)
  14. Samuel Huntington, Sukob civilizacija i preustroj svjetskog poretka. Zagreb, 1996.: 199.
  15. Petar Šimunović, Hrvatska prezimena, Zagreb: Golden marketing-Tehnička knjiga, (2006.)
  16. Ante Kalogjera, Izvori za povijest otoka Korčule" – prijepisi javnih bilježnika s otoka Korčule (15. – 16. st.) te ispisi iz matičnih knjiga otoka Korčule (16. – 20. stoljeće).
  17. Možda na način kako su to davno uradili ''Družbi braće hrvatskog zmaja''?!
  18. Skupština Hrvatskog rodoslovnog društva ''Pavao Ritter Vitezović'' (2009.) Autor fotografije: Ljudevit Meze.

Ovo se štivo može, djelomice ili cjelovito, slobodno preuzeti uz točno navođenje imena autora i izvora.

Božidar Ručević

Diplomirani inženjer u miru od 2002. Član je Hrvatskog rodoslovnog društva "Pavao Ritter Vitezović" od utemeljenja 2005., a rodoslovnim istraživanjem bavi se više od 20 godina. Posebno područje interesa je podrijetlo Hrvata do stoljeća VII. i znameni očevog roda Ručevića i majčinog roda Vidakovića te nekih usporednih ili slučajnih rodova kao što je temeljna crtica o rodu Bertića iz Orehovice u Hrvatskom zagorju.

Možda vam se svidi

1 komentar

  1. Vinko says:

    Čudi me što nema komentara. Mene je zanimalo vlastito rodoslovlje. Utvrdio sam da je bilo prezimena Buretić naše u Istri, u Plaškomkod Ogulina , Jastrebarskom, Zagrebu i u slu ričac na Savi kod Lužana. Gotovi je sigurno da naši preci potječu iz područja Ogulina. U Boljunskoj se kronici prvi i jedini put spominju nasljednici Petra Buretića 1660.g. Nakon toga nedostaju čini mi se dvije generacije i slijeda sva imena naših predaka do danas.

Komentirajte!

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.