“Lov” na suca iz XIX stoljeća: za iglom u plastu sijena

Na adresu našeg Društva stigne ponekad zamolba osobe koja je izgubila veze s nekom granom svog roda, da ju opet pokušamo spojiti s izgubljenim rođacima. Do sada sam imao dva takva slučaja s potomcima naših iseljenika, ali i nekoliko „domaćih“.

Na kraju zadnjeg takvog slučaja izgleda mi da bi se tu našlo iskustvo, možda zanimljivo i za nekog drugog istraživača rodoslova. Zadatak je glasio – otkriti eventualne potomke Franje Vrkljana, rođenog u Gospiću 1866. g. Postojali su još i podaci da je Franjo studirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Matična knjiga rođenih župe Gospić sadrži u rubrici Napomena samo bilješku da je 24.8..1899. izdana Franji potvrda o krštenju, kakva se izdavala radi sklapanja braka.

Ali – kuda dalje?

Gdje li je Franjo zatim nastavio? Dokad je živio? Gdje je sahranjen? Je li ostavio potomaka?

Pitanja mnogo, ali bez odgovora. Nasumičan pokušaj da mu se nađe trag putem Interneta na adresi zagrebačkih Gradskih groblja ostaje bez rezultata. Tako prolazim i u Hrvatskoj udruzi sudaca i u Hrvatskoj odvjetničkoj komori (susretljivi tajnik g. Darko Horvat). Ako je završio pravo i zaposlio se u nekom sudu, Franjo Vrkljan morao je ostaviti traga u kartoteci osobnih podataka sudskog osoblja (Personalia – tadašnjeg Odjela za pravosuđe Kr. zemaljske vlade u Zagrebu). Ali, na postavljeni upit stiže negativan odgovor.

Da je tražena osoba radila kao stručnjak na željeznici ili bila građevinski inženjer, ostavila bi traga u poznatim knjigama Branka Vujasinovića, dipl. inž i iskusnog rodoslovca. Da je stradala kao austrijski vojnik u Prvom svjetskom ratu, našla bi se u rukopisu našeg vrijednog člana g. Bartola Orišaka. Ali o hrvatskim pravnicima XIX stoljeća nitko nije sastavio sličan registar.

Kuda onda dalje? Odlučio sam potražiti iglu u plastu sijena – pregledati urudžbene zapisnike Odjela za pravosuđe Zemaljske vlade.

Za koje razdoblje? Franjo Vrkljan mogao je diplomirati najranije 1888. g. – pa ću za početak pretražiti razdoblje odatle do kraja stoljeća: tu bi morala ostati zabilježena bar njegova molba za prijem u sudsku službu, a valjda i još ponešto.

Umjesto da listate sve urudžbene zapisnike kroz tolike godine, možete se poslužiti tzv. Kazalom Pismare (arhiva) ovog resora, koje je sastavio arhivist Jozo Ivičević. Vodič kroz Kazalo nosi arhivsku oznaku 01.81. Kazalo je rađeno po abecednom redu. Svako slovo (tražio sam slovo V, zbog mog Vrkljana) počinje najprije popisom predmeta iz kotarskih sudova – u ovom slučaju onih iz Varaždina, Virovitice, Vinkovaca i Vukovara) a zatim po prezimenu osoba na koje se spisi odnose.

Da skratim priču, u razdoblju od samo osam godina Kazalo je ravno 19 puta zabilježilo ime Franje Vrkljana – od njegove molbe za status pravnog vježbenika do premještaja pristava po kotarskim sudovima u Staroj Pazovi, Bošnjacima i Šidu, i tako sve do smrti i računa za pogrebninu i mirovinu udovici.

Na tom putu susretao sam brojna imena sudskih dnevničara, oficijala, auditora i pristava širom Khuenove Trojedne kraljevine.

Zatreba li vam takva građa – ona je mnogo bliža vašoj ruci nego što na početku izgleda!

Mladen Paver

Rodoslovnim se istraživanjima bavi od 1994. godine. Osim vlastitog obiteljskog rodoslova istraživao je najstarije tragove oko šest stotina naših prezimena i njihove migracije. Izradio je 30 rodoslovnih stabala, "visine" od 200 do 350 godina. Radi na datoteci izvora naših prezimena (dosad prikupio oko 14.000), s težištem na dokumentima s prostora Banske Hrvatske XVI st. Osim domaćih arhiva, oslanja se na zbirke državnih arhiva u Budimpešti i Grazu. Pripremio je za tisak priručnik za rodoslovnog istraživača "Pred zagonetkom obiteljskog stabla" s dodatkom "Vježbe iz antroponimije", uz pozitivne recenzije dvojice naših akademika.

Možda vam se svidi

Komentirajte!

Your email address will not be published.

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.