U spomen Ani Brkić-Maričević
Ana Brkić Maričević
7. ožujka 1941. – 13. rujna 2015.
Život podređen vlastitom geslu ”Sve lipo i dobro”!
I u žalosti obiteljskoj i društvenoj za uvaženom rodoslovkom Anom Brkić-Maričević, diplomiranom inženjerkom kemije, treba istaknuti da je ona svojom tihom osobnosti i toplim duhom te smirenom, ali upornom naravi izdržavala sve dobre lahore, ali i sve zle bure koje su joj nahodile u familijarnom i profesionalnom životu, a da joj krhko zdravlje i tijelo nikada nije pokleknulo.
U rodnom mjestu Srednji Lipovac završila je Pučku školu, Realnu gimnaziju u Požegi, diplomirala je na Tehnološkom fakultetu u Zagrebu. Iznjedrila je potomke – sina, kćer, unuku i praunuku!
Na visokoj razini znanja dovršavala je sve svoje obveze na svim radnim mjestima iznimno bogate profesionalne karijere, i to:
- od 1965. do 1991. u tvornici ”Jedinstvo” kao projektant tehnolog na raznim procesima;
- od 1991. do 2000. u četiri ministarstva RH: gospodarstva; povratka i useljeništva; obnove i razvitka; vanjskih poslova, gdje je surađivala na nekoliko projekata, koji i danas žive;
- u mirovini od 2000. do 2005. povremeno radi u Njemačkoj na raznim socijalnim poslovima u njezi starijih i nemoćnih osoba.
Ana Brkić-Maričević predstavlja rodoslovna istraživanja pokojnog člana društva Bartola Orišaka, 25. siječnja 2012.
Na istoj razini obavljala je i sve one poslove koji proizlaze iz njenih ležernijih, ali ozbiljnih razbibriga, koji su je uvrstili među značajne rodoslovne istraživače i publiciste te i u samozatajne ali snažne nositelje mnogih zadataka u Hrvatskom rodoslovnom društvu ”Pavao Ritter Vitezović”, i to od važne uloge u susretima s iseljenim Hrvatima iz Amerike do moguće pomoći svakoj članici i članu našeg društva. Stoga nije čudo da je nazvana ”dobrim duhom našeg društva”!
Posebno za istaknuti su njezini sjajni uvodnici u neka predavanja gostujućih predavača, kao na primjer onaj prije predavanja sveučilišnog profesora Ivana Jurića:
”Mi rodoslovci proučavamo povijesne izvore za naše rodoslovlje, a ovim putom preko genetičkih otkrića i složene organske molekule DNK/DNA (deoksiribonukleinska kiselina / deoxyribonucleic acid) u funkciji pohrane podataka i prijenosa istih otkriva nam se novi svijet spoznaja. Kako je netko, rekla bih Bog, već davno odredio, da je nasljedni materijal zapisan u nama, a ne u kamenu ili na papiru, tako, da se jedni postojani ne mijenjaju ali se nasljeđuju, a drugi se miješaju i stvaraju nove osobine. Predlažem, da kao pozorni slušatelji počnemo s našim poštovanim predavačem listati zagonetnu knjigu prošlosti s neizmjernim genetičkim podacima današnjeg makro svijeta u mikrosvijet i natrag. Molim sveučilišnog profesora Ivana Jurića da iz daleke prošlosti stigne u sadašnjost u ovom kratkom vremenu.”
Mnogi odlomci iz Anine izvrsne knjige ”Pisme iz Srednjeg Lipovca – Balade za šetana kola i druge pisme” (CIP Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek 130421059 i ISBN 978-953-57137-0-8) bilježe osebujno bivstvo pjesme i plesa u njenoj i nama autorima ovoga spomena voljenoj Slavoniji.
Domet šokačkih pjesama je neograničen te su kao primjeri ovdje iz ‘Balada za šetana kola’ prikazane tek nekolike pisme ili napjevi raznih autorica ili kazivačica iz Srednjeg Lipovca, i to iz područja ljubavi, života, pošalica i domoljublja.
”Seko Ano šta je tebi?”
”Mene boli jako glava,
od onoga momka plava.
Kuća mu je priko puta,
okrečena bilo žuta,
livi prozor otvorijo,
na prozor se naslonjijo,
desnom rukom kosu gladi,
a iz mene srce vadi.”
vijalo se i nadvilo se,
nadvilo se nad selo Lipovac,
pitale ga Lipovačke majke:
”Odkut letiš pero sokolovo?”
Nadvisito odgovara:
”Letim ravno ja iz Vukovara,
i tužne vam donosim glase,
da Vukovar sav u vatri gori,
al’ ga brane hrabri sokolovi.
Ne daju se sokolovi naši,
da ih ‘beli orao’ uplaši.
Orlove su ‘bele’ istirali.
Gromkim glasom pismu zapivali,
Vukovaru razrušeni grade,
Hrvati će tebi izgraditi,
križ do neba od slavonskog rasta,
bit će ponos našega Hrvatstva.”
malo veće samo se okreće!Ja sam cura šokačka,
suknja mi je dugačka.
Volila bi da je kraća,
al ne daju braća.Oj Lipovac moje selo milo,
u tebi sam odranila tilo
i još kanim da ga i saranim!
Stoga neka u našem i sjećanju obitelji, kako nama tako i uvaženoj gospođi Ani Brkić-Maričević u vječnosti bude ”sve lipo i dobro” što je promicala i željela sebi i svima na ovom svijetu!
Čast nam je bilo napisati ovaj spomen!
Ljudevit Meze i Božidar Ručević
Pročitala sa u novinama da nas je napustila , meni veoma draga članica našeg rodoslovnog društva gđa Ana Brkić. čast mi je bila da je bila i kod mene kod kuće u vezi knjige o Crnoj Gori u kojoj je namjeravala naći podatke o svojim predcima iz te regije. Ono što me iznenadilo je, da na našoj stranici rodoslova , o njoj nije bilo ni riječi, i tek sam danas pročitala hvalevrijedan osvrt na našu Anu, i za to vam mnogo hvala. Iz privatnih razloga i bolesti, nisam mogla prisustvovati oproštaju s njom. Hvala vam još jednom na toplim riječima u ovom osvrtu. Kazimira Jovović.