Prezime Sinković

sinkovici
Braća Martin i Valent Sinković primaju zlatne medalje. Izvor: Screenshot HRT.

Prezime Sinković ima 1456 stanovnika Hrvatske i po učestalosti je 329. hrvatsko prezime.

Sinkovića je najviše: u Zagrebu (140 obitelji, 301 duša), Proseniku Začretskom pokraj Zaboka (27, 64), Temovcu pokraj Zaboka (13, 43), Prelogu pokraj Čakovca (16, 42), Zaboku (11, 36), Vrtnjakovcu pokraj Krapinskih Toplica (12, 34), Krapinskim Toplicama (9, 27), Gradcu pokraj Makarske (9, 25), Bibalima pokraj Buja (11, 23), Dubrovčanu pokraj Velikog Trgovišća (8, 23).

Prezime je s jezičnog motrišta izvedenica od sinak (vokativ sinko), hipokoristika imenice sin, naziva izravnog muškog potomka. Posve precizno u ovom slučaju riječ je o pridjevu posvojnom sinkov od imenice sinak.

Sinko je ujedno i hipokoristik od osobnih imena Simon, Simeon i Simeun. Istog su jezičnog postanja i prezimena: Sinčić, Sinek, Siničić, Sinić, Sinkić, Sinovčević, Sinovčić.

Sinkovići su ponajprije prezime Hrvatskog zagorja, gdje je popis iz 2001. godine zabilježio u 63 naselja tog kraja 211 Sinkovića obitelji s 632 duše, što je gotovo polovica svih pripadnika tog roda u Hrvatskoj.

Ovom prigodom navodimo mjesta s 15 i više stanovnika s prezimenom Sinković: u Bedekovčini (četiri obitelj, 22 duše), Donjoj Pačetini (6, 15), Donjoj Stubici (4, 19), Donjoj Šemnici (6, 15), Dubrovčanu (8, 23), Krapinskim Toplicama (9, 27), Pavlovcu Zabočkom (5, 15), Proseniku Začretskom (27, 64), Radakovu (9, 29), Temovcu (13, 43), Vrtnjakovcu (12, 34), Zaboku (11, 36).

Prezime Sinković se javlja u Međimurju, u Slatinščaku 1638. godine s grafijskim oblikom Sinkouich; taj je oblik upisan i 1660. godine u Kozjaku, Mons (Brdu) Slatnjaku i Selnici, kao i u Major Slatnjaku 1665. godine; oblik Sinković upisan je 1698. godine u Leskovcu: godine 1716. u Prelogu oblik Szinkovich; godine 1717. u Čakovcu oblik Sinkovisc.

Današnji oblik Sinković ustalio se iza 1931. godine, kada je zabilježen: u Čakovcu i još šest međimurskih naselja; tada je u Donjoj Dubravi zabilježen još jedan oblik tog prezimena Šinković. [1]

Popis iz 2001. godine zabilježio je u devet međimurskih mjesta 32 Sinkovića obitelji s ukupno 90 duša, a najviše ih je: u Prelogu (16 obitelji, 45 duša), Goričanu (4, 13), Čakovcu (5, 12), Donjem Pustakovcu (2, 7) itd.

Na Pelješcu Sinkovići su zabilježeni u popisu iz 1673/1674. godine: u Oskorušnu obitelj Ivana Stjepanova Sinkovića, koji su nastali od starijeg roda Damjanovića, kao Čaberčići (Čaberica) i Novaci; godine 1783. zabilježen je Stjepan Ivanov Sinković i Matija Ivanov Sinković; godine 1793. obitelji Ivana Martinova Sinkovića i već znanih Stjepana i Matije, sinova Ivana Sinkovića. [2]

Dio sadašnjih Sinkovića zagrebačkog područja je podrijetlom iz Zaboka i Kraljevca na Sutli, odakle su doselili u drugoj polovici 20. stoljeća. Inače u 16 naselja tog dijela Hrvatske popis iz 2001. godine zatekao je 141 obitelji Sinkovića s 346 duša, a najviše ih je: u Zagrebu (141 obitelj, 346 duša), Zaprešiću 84, 10) itd. Na primorsko-istarskom području u 18 mjesta živi 38 Sinkovića obitelj s 94 duše, a najviše ih je: u Bibalima pokraj Buja (11 obitelji, 23 duše), Lazarićima i Rapcu s po (2, 8), Malom Lošinju (1, 7), Rijeci (2, 7) itd.

Među Sinkovićima u Buju, Bibalima, Momjanu ima i onih talijanske nacionalnosti, a dio ih je doselio iz Kopra (Slovenija). Na dubrovačkom pak području popis iz 2001. godine zabilježio je Sinkoviće u četiri naselja s osam obitelji i 20 duša: u Dubrovniku (pet obitelji, 15 duša), Donjoj Bandi pokraj Orebića (1, 2), Orebiću (1, 2), Lumbardi na Korčuli (1, 1).

Na Makarskom primorju Sinkovići su zabilježeni: godine 1744. u Lapčanju (danas Gradac) dvije obitelji: Ivanova sa sedam i Pavina s osam duša; godine 1802. u Gradcu tri obitelji s 21 dušom: Matina s tri te Nikolina i Nikole pokojnog Dominka po devet duša. [3]
Prema popisu iz 2001. godine u Gradcu na Makarskom primorju živi devet Sinkovića obitelji s ukupno 25 duša.

U ukupno osam naselja u Dalmaciji prema popisu iz 2001. godine živi 21 Sinkovića obitelj s 49 duša.

U 14 slavonskih mjesta popis iz 2001. godine zabilježio je 25 Sinkovića obitelji s 83 duše, a najviše ih je: u Josipovcu (četiri obitelji, 15 duša), Veliškovcima (4, 13), Antunovcu (3, 11), Retkovcima (3, 10) itd.

Spominjuemo i još četiri manje skupine Sinkovića: bjelovarsku (12 naselja 17 obitelji, 46 duša), koprivničko-križevačku (6, 8, 32), varaždinsku (8, 10, 31) i sisačku (5, 11, 27). Najviše ih je: u Bjelovaru (tri obitelji, 10 duša), Ladislavu (2, 8); Hlebinama (2, 9), Koprivnici (2, 8); Vrbanovcu (2, 8), Svetom Đurđu (1, 6); Repušnici (4, 10), Osekovu (3, 10) itd.

Literatura

  1. A. Frančić, Mešimurska prezimena, Zagreb 2006.
  2. N. Vekarić, Stanovništvo poluotoka Pelješca , I-II knjiga,, Dubrovnik 1995-1996
  3. M. Ujdurović, Stanovništvo Makarskog primorja od 15. do 19. stoljeća, Gradac 2002..

Možda vam se svidi

Komentirajte!

Your email address will not be published.

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.