O rodoslovu Kolar

Grana prezimena Kolar iz mjesta Trnovac vezana je za početak 20. stoljeća u župi Ladislav, u kraju između Bjelovara i Daruvara. Taj kraj pripada jednoj od naših povijesnih vjetrometina. Stoljećima je bio granica između Slavonije pod vlašću Osmanlija i sjeverozapadne Hrvatske u sastavu carevine Austrije.


Ladislav. Karta: Google Maps

Kao dio Vojne krajine, bio je izuzet od vlasti hrvatskog bana i Sabora i stavljen pod vojnu upravu austrijskog Ratnog vijeća u Grazu. Vojna krajina dijelila se na pukovnije, bataljune i kumpanije, područja pod posebnim vojnim režimom kojim su upravljali strani časnici, mahom Nijemci ili Austrijanci. Seljaci na tom području nisu kmetovi vlastelina, nego carski vojnici – i to od 16. do 60. godine, za carevinu uvijek jeftin izvor vojske. Župa Ladislav pripadala je Križevačkoj regimenti Slavonske Krajine, a Kolari su tu generacijama živjeli kao graničari.

Kako je nastalo prezime Kolar, gdje mu je korijen i zavičaj?

Prezime je nastalo od nadimka kolar, dakle od zanata kojim se obitelj bavila s koljena na koljeno. jednako su nastala i prezimena Kovač, Ribar, Lončar i brojna druga. Popis kraljevskog poreza za 1598. g. (Varaždinska, Križevačka i Zagrebačka županija) bilježi tridesetak kmetskih domova s prezimenom Kolar.

Korienski zavičaj nekog prezimena na prostorima RH najpouzdanije otkrivamo u knjizi Leksik prezimena SR Hrvatske koju su 1976. uredili akademici Putanec i Šimunović. Taj rad je nastao iz popisa stanovništva Hrvatske 1948. g., dakle svega tri godine nakon II svjetskog rata. Za svako prezime koje je tada živjelo u Hrvatskoj, Leksik pokazuje u kojem je mjestu bilo zabilježeno, koliko je tu živjelo obitelji i osoba. Što nam ta knjiga govori o Kolarima?

Hajde da se na trenutak poigramo kviza: pogodite koliko je Kolara živjelo u Hrvatskoj 1948. godine – izaberite točan odgovor između tri ponuđena broja:

  1. 1205 Kolara,
  2. 2850 Kolara,
  3. 3511 Kolara.

Točan je treći odgovor, dakle više od tri i po tisuće osoba nosilo je tada prezime Kolar, koje se time uvrstilo među najučestalija, najbrojnija hrvatska prezimena.

Dodamo li tome još i prezimena Kolarić, Kolarec i Kolarek – a sva su ona izvorno imala oblik Kolar – brojnost tog prezimena će se više nego udvostručiti. Ostaje nam pitanje: je li tih 3511 Kolara među sobom u krvnom srodstvu? Naravno da nije – povezuje ih samo nadimak njihovih predaka.

Vrlo je zanimljivo uočiti i grupiranje prezimena Kolar na području Hrvatske. Veće skupine Kolara zapažamo na Sutli, oko Pregrade i Krapine, Varaždina, Međimurja i Đurđevca. zatim Osijeka i Belog Manastira. Južno od Save Kolari su mnogo rjeđi, bilo ih nešto više tek oko Kostajnice i Drniša. O čemu to govori?

Može se naći nekoliko hipoteza. Jedna od njih pošla bi od pretpostavke da su se u ravničarskim krajevima kola koristila više nego u brdovitim predjelima južno od Save pa je zato na sjeveru bilo više kolara (u Austriji su dobivali prezime Wagner). Jedno međutim ostaje sigurno: vještina majstora kolara bila je vrlo važna za pokretljivost vojne komore, krajiških jedinica koje su često odlazile na bojišta širom Europe. Time možemo objasniti i stoljetne korijene graničara Kolara u Trnavi, u župi Ladislav Križevačke krajiške pukovnije.

Da vam ispričam što mi se dogodilo dan kasnije nego što sam u Leksiku prezimena prebrojavao Kolare po Hrvatskoj – morao sam se poslužiti taksijem a vozač je bio pričljiv, pa je spomenuo i da je rodom iz Kraljevca na Sutli. Upalila mi se lampica: pa to je ono mjesto, u kojem sam otkrio veći broj Kolara!. "Da pogodim vaše prezime? – upitao sam ga. – "Vi se prezivate Kolar!" "Otkud vi to znate?" – upitao me on, začuđen 'do daske'. Nije bilo vremena da mu sve objasnim, pa ga sada pozdravljam, ako slučajno naiđe na ovaj tekst.

A sada da se vratimo obiteljskom stablu Kolara iz Trnave, župa Ladislav, tijekom 19. i 20. stoljeća. Zadržat ćemo se samo na muškoj liniji predaka, koji su bili nositelji prezimena Kolar. Tri najmlađe generacije na tom stablu pokazuju kako je Stjepan Kolar (rođen 1913. g.) prekinuo stoljetnu tradiciju svojih predaka. Njihov život, vezan generacijama za jedno naselje, on je zamijenio za pokretljivost, pa mu je sin rođen u Banja Luci 1938. g. Bila je to najava da su na pragu krupne promjene, koje će naše agrarno društvo postupno pretvoriti u industrijsko, a ogroman dio seoskog stanovništva premjestiti u gradove, učiniti ih pokretljivim.

Sljedeće koljeno na stablu Kolarovih predstavlja pradjed Mato koji je 1908.g. kao momak od 32 godine vjenčao Janu Šabatović. Iz tog zapisa u Knjizi vjenčanih župe Ladislav nije teško izračunati da je pradjed Mato Kolar, sin Stjepana Kolara i Ane rođ. Raić, rođen 1876. (eventualno godinu prije ili kasnije). Međutim, tu se niz zapisa o trnavskim Kolarima prekida. To ne znači da su tragovi naših Kolara u njima posve nestali, jer su se sačuvala starija godišta, konkretno 1804-1820. a u njima se opet pojavljuje to prezime. U tih najranijih 15 godina 19.stoljeća u Trnavi živi sedam bračnih parova s prezimenom Kolar – obitelji Matije, Stjepana, Mihaela, Luke, Marka, Martina i Vuka Kolara Ali, ostaje nemoguće utvrditi tko je među njima izravan predak, djed spomenutom Stjepanu a tko možda djedov brat, odnosno bratić.

Rodoslovni istraživači u takvoj situaciji pribjegavaju župnoj knjizi "Stališ duša" koja sadrži popis svih vjernika u župi, uz naznaku datuma njihovog rođenja, vjenčanja i smrti. Takva knjiga postoji i u arhivu župe Ladislav, ali – po riječima župnika iz susjednog Hercegovca, koji upravlja i župom Ladislav – toliko je oštećena da je neuporabiva.

Kad se podaci o trnovačkim Kolarima povežu s ratovima 19.stoljeća izlazi da su preci tog roda mogli biti među krajiškim vojnicima koji su ratovali protiv Napoleona u Italiji. U tom su ratu Krajišnici umalo zarobili samog Napoleona. No tu je Austrija doživjela takav poraz, da je mirom u Schoenbrunu 1804. morala Francuskoj odstupiti sve pokrajine južno od Save – od Ljubljane do Dubrovnika. Od njih je Napoleon stvorio Ilirsko kraljevstvo. Sljedeći rat, koji sigurno nije mimoišao naše Kolare, bio je Jelačićev pohod na Mađarsku 1848.godine. Napokon, bez Krajišnika nije mogla proći ni austrijska okupacija Bosne 1871.godine. Sve nas to podsjeća na one Domjanićeve stihove o hrvatskom vojniku: "Za tujca vojeval i krv je proleval, za falu su rekli mu da je – bedak…"

Temeljitije istraživanje povijesti naših Kolara ne bi moglo zaobići osobe koje su zauzele mjesto u Hrvatskom biografskom leksikonu kao što su književnik Slavko Kolar iz Palešnika/Garešnice ("Breza", "Perom i drljačom", "Mi smo za pravicu", "Natrag u naftalin") , povjesničarka Mira Kolar Dimitrijević iz Koprivnice, zatim TV-voditeljica Barbara Kolar ali i druge.

To su onaj Kolar koji se spominje još 1591.g. među braniteljima Siska od Turaka, pa domaćini tridesetak domova Kolara iz Popisa kraljevskog poreza 1598.g ali i "coprnice" Kata i Jana Kolar iz Bele u Hrvatskom zagorju koje su u 18.stoljeću završile svoj vijek na lomači.

Nađete li još neki povijesni dokument o našim Kolarima, bilo bi lijepo da ga uvrstite uz ovaj tekst. Spomenimo da su na njemu – na zamolbu iz HTV – radili članovi našeg Društva Sanja Frigan, Lidija Sambunjak. Ljudevit Meze i Mladen Paver, ali je ta narudžba zatim povučena.

Mladen Paver

Rodoslovnim se istraživanjima bavio se od 1994. godine. Osim vlastitog obiteljskog rodoslova istraživao je najstarije tragove oko šest stotina naših prezimena i njihove migracije. Izradio je 30 rodoslovnih stabala, "visine" od 200 do 350 godina. Radi na datoteci izvora naših prezimena (dosad prikupio oko 14.000), s težištem na dokumentima s prostora Banske Hrvatske XVI st. Osim domaćih arhiva, oslanja se na zbirke državnih arhiva u Budimpešti i Grazu. Pripremio je za tisak priručnik za rodoslovnog istraživača "Pred zagonetkom obiteljskog stabla" s dodatkom "Vježbe iz antroponimije", uz pozitivne recenzije dvojice naših akademika. Preminuo je u studenom 2017. godine.

Možda vam se svidi

3 komentara

  1. Mario says:

    Dodao bih da sam pri istraživanju matičnih knjiga vezanih uz zagorsko selo Jakovlje naišao na obitelj Kolar. Do 1790. godine Jakovlje spada u Župu Bistra, a nakon te godine u Župu Kraljev Vrh.

    U knjizi Stanje duša za župu Bistra, selo Jakovlje, spominju se dvije obitelji Kolar u vremenu 1785- 1789.:

    http://oi62.tinypic.com/2vj30g1.jpg
    http://oi62.tinypic.com/157g22t.jpg

    Do ovog teksta g. Pavera nisam obraćao pažnju na to prezime, ali ako na još nešto naiđem, svakako ću napisati.

  2. Mario says:

    Pretragom Matičnih knjiga na prezime Kolar nalazio sam (među ostalima) u godinama 1793, 1828, 1873… s tim da se u posljednjoj nabrojanoj godini prezime piše Kolar – Ivček.

    Ono što ne iznenadilo je da sam naišao i na prezime Wagner: http://oi59.tinypic.com/2q3ubmd.jpg

    Postoji li veza među tim prezimenima u istom selu, treba tek istražiti.

  3. Alojz says:

    Osobno se nekoliko godina bavim istrazivanjima povjesti Hrvatskog Zagorja i sire i dosao sam do sljedecih spoznaja.S obzirom da smo petsto godina bili pod vlascu austrougarske tj Habsburske monarhije, navalom turaka tj osmana na vanjske granice Habsburske monarhije (Hrv.zagorje i sire) slala se vojska da bi se obranile granice.Medju tim vojnicima bilo je puno germana,poljaka,ceha i slovaka jer su i oni bili pod vlascu Habsburske monarhije,tako da nije cudno da danas na prostorima Hrvatskog zagorja postoje germanska prezimena Berc,Pirs,Birus,Lenart,Gmeiner,Krajcar(Kreuzer) i mnoga druga da ne nabrajam….poljska prezimena Kapelski,Glogoski(Glogowski) glogovo drvo,na ski itd,Ceska Kladnicki,Greblicki,itd na cki a prezime Kolar je tipicno germansko prezime a dolazi od prezimena Köhler,sto znaci onaj koji izradjuje drveni ugljen to je nekada davno bilo zanimanje, koje se na Hrvatskom izgovoru izoblicilo u prezime Kolar:….citat……. To su onaj Kolar koji se spominje još 1591.g. među braniteljima Siska od Turaka, pa domaćini tridesetak domova Kolara iz Popisa kraljevskog poreza 1598.g

Komentirajte!

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.