Drago Brajdić: Brajdić selo kroz stoljeća

Početkom rujna o.g. tiskana je knjiga „Brajdić selo kroz stoljeća“ autora Drage Brajdića, samozatajnog člana našeg Hrvatskog rodoslovnog društva „Pavao Ritter Vitezović“.

Drago Brajdić rođen je 1950 g. u Brajdić selu. Nakon školovanja u Rakovici i Karlovcu, uz rad u „Coca Coli“, završio je Višu poljoprivrednu školu u Križevcima. Danas živi u Zaprešiću. Rodoslovljem se počeo baviti koncem devedesetih godina i na tu temu objavio je više članaka. Na ideju o pisanju knjige „Brajdić selo kroz stoljeća“ kako sam kaže došao je nakon višegodišnjeg istraživanja građe u karlovačkom i zagrebačkim arhivima. Detaljno je obradio vojnu dokumentaciju Ogulinske pukovnije citiranu pod brojem uz tekst u knjizi te „Jozefinski katastar“, stare topografske karte iz 1776 g., katastar k.o. Rakovica iz 1883. i 1889. godine. Od matičnih knjiga za župu Rakovica mogao je od starijih koristiti samo one do sada pronađene za periodod 1826. do 1849., dok su ostale nestale, a od novijih one od 1900. do 1939. U župnim uredima kamo su se iselili stanovnici Brajdić sela koristio je matične knjige tih župa. Neposrednim kontaktom s preživjelim starijim stanovnicima rodnog zavičaja i iseljenicima te svojim sjećanjima nadopunio je genealoške prikaze svih obitelji.

Omaleno Brajdić selo „rasulo“ se nekoliko kilometara jugoistočno od Rakovice s desne strane „plitvičke“ ceste. Postanak sela, procjenjuje Drago, seže do 280 godina unatrag kao posljedica Drugog dekreta generala Josipa Rabatte iz 1722 g. u kojemu on dodatno odobrava naseljavanje graničnog rakovičkog područja. U popisu doseljenika spominju se i rodočelnici budućih najstarijih rodova Brajdić sela: Filip Brajdić, Nikola Klanfar i Antun Vidoša. U šest poglavlja knjige autor nastoji i uspijeva prikazati razvoj sela s naglaskom na rodoslovni prikaz razvoja svih obitelji u gotovo uvijek burnim vremenima na granici Like i Korduna, a u neposrednoj blizini susjedne Bosne.

U već relativno dobro istraženoj općoj povijesti rakovičkog kraja, počam od Lopašića preko drugih povjesničara spomenutih u bibliografiji pa do najnovijih Strižića i Salopeka, a u nedostatku matičnih knjiga za period od oko 150 godina, i sama ideja prikaza prošlosti jedne manje zajednice na genealoškom konceptu čini se presmiona, a za amatere i uz sav entuzijazam gotovo nezamisliva. Početni nedostatak temeljnih genealoških izvora autor vješto premoštava otkrivanjem, uvođenjem, korištenjem i obradom posrednih pisanih primarnih izvora počam od starog „Jozefinskog katastra“, zemljišnih knjiga Ogulinske pukovnije, podatka o promjenama kućnih brojeva te nastajanju i diobama kućnih zadruga. Zasebnu grupa izvora čine i pomno citirane sačuvane vojne isprave, od t.zv. upisnih i ispisnih mjesečnih iskaza Rakovičke satnije u sastavu Ogulinske pukovnije, a koje su se vodile prilikom mjesečnih vojnih vježbi, preko t.zv. opskrbnih listi, do putovnica koje su za vojne obveznike bile obavezne prilikom izlazaka iz Vojne Hrvatske. Nije zanemarena i usmena predaja. Između neminovnih faktografskih praznina na koje i sam upozorava, Brajdić kao dobar poznavalac predmeta traži najvjerojatnije veze te naizgled s lakoćom praznine popunjava logičkm pretpstavkakam. Rezultanta takvog pristupa su:

• koncizan pregled povijesti Rakovice ilustriran s četiri topografske skice;
• opširnija posebno starija povijest Brajdić sela s ilustrirana topografskim skicama razvoja sela, preslikama nekoliko vojnih lista i reprodukcijama fotografija;
• povijest obitelji Brajdić koja zauzima više od trećine knjige. Brajdići od starina vuku lozu iz Brod Moravica. Povijest Brajdića u Brajdić selu započinje spomenutim Filipom koji je oko 1730 doselio iz Modruša ili Ogulina i nastavlja se u dvije grane i mnoštvo podgrana. Priključuje im se i treća grana s rodočenikom Ivanom koji se doselio oko 1760 g. iz Modruša. Detaljno su opisane rodbinske veze s naznakama arhivskih izvora, a tekstovi su obogaćeni i detaljima ponekih životnih sudbina. Sve je to popračeno osebujno koncipiranim rodoslovnim stablima, preslikama dokumenata i s nekoliko fotografija;
• povijest obitelji Klanfar rađena po istoj sistematizaciji, stilu i ilustracijama kakve susrećemo u povijesti obitelji Brajdić;
• povijest ostalih obitelji u Brajdić selu obuhvaća izumrle ili iseljene obitelji: Vidoš, Štefanac, Sirovica, Rudančić, Amić, Pavlić, Cindrić, Sabljak.
• Brajdić selo danas, nakon povratka stanovništva izbjeglog u posljednjem ratu.

Poruka autora je, da je knjiga namijenjena svim uzrastima, a poglavito mlađim naraštajima kako bi spoznali važnost svojih korijena i stekli pouke za budućnost.

Odsutnost „povijesne romatike“, sažetost tekstova i dojam da autor raspolaže mnogo više saznanja o temi čini se da su dodatne značajke ove knjige. Putokaz je to i budućim rodoslovnim istraživačima rakovičkog kraja. Kako povijest nikada nije završena možda je ovo izdanje tek poticaj za nastavak istraživanja.. Predložili bismo, bez obzira nastavi li istraživanja ili ne, da podatke iz prikazane „šume“ rodoslovnih stabala autor „pretoči“ u jedinstvenu bazu podataka nekih od raspoloživih rodoslovnih programa. Grafički prikaz jedinstvenog rodoslova tada postaje samo tehnički problem.

Zagreb, 5.listopada 2008
Ana Brkić, Mladen Paver, Ljudevit Meze