Istražujući prezime Brlek: kad matice presuše

U prvom nastavku priče o istraživanjima prezimena Brlek Mario Bjedov opisao je kako je nakon pronalaska djedove škrinje i u njoj pohranjenih dokumenata iz 17. stoljeća, otkrio svijet rodoslovlja. U drugom nastavku otkrili smo kako je uz pomoć matica pohranjenih u Kaptolskom arhivu došao do predaka s kraja 18. stoljeća. Pročitajte i treći, posljednji nastavak teksta u kojem Mario opisuje svoja rodoslovna istraživanja.

Kroz razgovor s gospodinom Mladenom Paverom spoznao sam da su Berleki i Berlekovići uveliko prisutni i rasprostranjeni u 15. i 16. stoljeću, spominju se između ostalog i u knjigama "Porezi i obračuni poreza u Hrvatskoj XV i XVI stoljeća" i "Sisak u obrani od Turaka". Postoje također indicije o porijeklu prezimena, da je prezime Berlek izvedenica imena apostola Bartolomeja poznatog također pod imenom Bartol. Kako su došli do tog prezimena? Je li im ono nametnuto ili su ga zaslužili vjerom i dokazanim junaštvom, poput recimo uloge i zasluga u križarskim ratovima? Odakle su došli i kad su se doselili u Zagorje? To su, naravno, pitanja koja otvaraju vrata mnogim spekulacijama, a nude malo konkretnih odgovora. Iz svoje perspektive gledajući, kad iscrpim matice, iscrpit ću i izvore, no ipak ne mora biti tako; polako otkrivam da postoje drugi izvori: crkveni, poput dnevnika kanonskih vizitara i ubiranja crkvene desetine. Zatim, vlastelinski izvori s popisima posjeda i tome slično. Ta su mi vrela trenutno izvan dometa, bojim se da zbog nepoznavanja jezika čak i ako mi neki relevantan dokument kojim čudom i dospije u ruke neću ga biti u stanju ni prepoznati, a kamoli pročitati.

No, je li tome stvarno tako ili je to jedna samo naizgled nepremostiva barijera poput one iz uvodne riječi ovog teksta?

U razumijevanju povijesti zlatarske župe mnogo mi je pomogla knjiga Vjekoslava Noršića "Povijest župe B. D. Marije u Zlataru" (1941). U Knjizi Noršić superiorno opisuje povijest zlatarske župe, citira i prepisuje dijelove dnevnika kanonskih vizitara, datume vizita, crkveni inventar, popise kaštela i vlastele te ukratko rečeno respektabilan crkveni arhivist i povjesničar na nama hobistima razumljivom jeziku prepisuje stare rukopise. Slične radove vlč. Noršić je posvetio Bedekovčini :"Povijest župe Sv. Barbare u Bedekovčini" gdje je bio župnik te meni posebno zanimljive radove posvećene Maču, Loboru, Konjščini.. Posljednja tri rada su, nažalost, ostali u rukopisima, no njih je izdao dr. Stjepan Razum u Tkalčiću, Godišnjaku društva za povijesnicu Zagrebačke Nadbiskupije ( 8./2004 Mače 10./2006 Konjščina i 11./2007 Lobor).

Paralelno s otkrivanjem imena predaka pokušavam uhvatiti i što je više moguće povijesnih okolnosti i zbivanja vezanih uz užu regiju sela. Sam popis imena ljudi koji su nekada živjeli na toj zemlji meni osobno djeluje suho i pomalo besmisleno ako se uz ta imena ne ispreplete njihova priča i priča sela toga vremena. Zanimljivosti su brojne: koliko je uopće selo staro? Ako je za vjerovati usmenim predajama, bilo ga je za vrijeme zadnjeg izleta Turaka u okolicu Konjščine. Jesu li Turci bili u selu? Kako se selo nosilo sa stravičnim potresima koji su potresali Hrvatsko zagorje u 16. i 17. stoljeću? Je li selo dotakla kuga koja je poharala Hrvatsku 1599. i 1600. godine? Je li koja nesretnica tužno skončala na lomači jer kokoš nije snjela jaje ili krava ispustila mlijeko? Kakvu su ulogu moji preci imali u Gupčevom ustanku i kakva je bila vlastelinska odmazda prema selu?

Činjenica je da je Konjščina, tadašnja Selnica, bila značajan element u seljačkoj buni. Svatko tko je pročitao Šenoin klasik zna da je Mihael Konjski bio u ženidbenoj vezi s Anom Henningicom te time i suvlasnik njiihovih stubičko-susedgradskih posjeda. Njegove kćeri bile su pak udate za sinove Franje Tahyja, što ga također čini izravnim sudionikom u cijelom ustanku. Također je dokumentiran njegov licemjerni plemički sud iz 1573. koji je brutalno dao pobiti pobunjenike i njihove kapetane uhvaćene pored kaštela Konjščina. Smaknuih dvadesetak kmetova i dva kapetana (jedan raščetvoren, drugi naboden na kolac) sud namjerno nije popisao da ih povijest ne bi pamtila. Je li koji od tih nesretnih boraca za pravicu bio Berlek?

To su samo neka od mnogih pitanja na koja zasad nemam odgovore. Dio njih zasigurno leži pohranjen stoljećima, čeka trenutak kad će usrećiti entuzijasta poput mene. Možda je na rukohvatu nekom od vas, cijenjeni čitatelji, ili ste u svojim istraživanjima naišli na njega. Možda će vam ovaj članak ostati u sjećanju pa jednog dana u potrazi za svojim korijenima naletite na zatrt dalek trag Beleka aliter Berlekovicha. Bilo bi mi drago da me uputite na njega.

Mario Bjedov

Bavi se među ostalim pručavanjem povijesti općina Konjščina i Zlatar te istražuje svoje pretke iz te regije. Njegov rad fokusiran je uglavom na sela Brlekovo, Turnišće i Batinu. Uz izradu obiteljskog stabla hobiji su mu sakupljanje fosila i uzgoj tropskih koralja i vlasulja kućnim morskim akvarijima.

Možda vam se svidi

Komentirajte!

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.