U Velikoj čitaonici Hrvatskog državnog arhiva, 11. listopada 2010. svečano je obilježen Dan arhiva. Okupljenim uzvanicima pozdravnim govorom obratio se Stjepan Ćosić, ravnatelj arhiva koji je istaknuo kako je Državni arhiv mjesto koje čuva bogatstvo pisane građe te je zahvaljujući digitalizaciji postao dostupan svim građanima.
Državni arhiv treba biti i servis državne uprave, jer se u njemu čuva većina građe koja im je potrebna. Hrvatski državni arhiv surađuje s drugim arhivama te aktivno sudjelujemo u arhivskim programima i projektima Europske zajednice no naša primarna djelatnost je i dalje usmjerena prema očuvanju i zaštiti postojeće arhivske baštine – istaknuo je Ćosić.
Na svečanosti su se okupljenima obratili i ministar kulture Božo Biškupić te predsjednik Sabora Luka Bebić, koji su zaključili da je arhivska građa zbog svoje starosti i raznolikosti dragocjeno spomeničko blago koje čuva naš identitet te je od iznimne povijesne, dokumentacijske i znanstvene vrijednosti.
Nakon pozdravnih govora ravnatelju Ćosiću je svečano dodjeljen certifikat ISO 9001:2008 za ‘sustav upravljanja kvalitetom’ od Davora Turčića iz Certifikacijske kuće Veritas. Svečanost dodjeljivanja priznanja je nastavljena dodjeljivanjem nagrade djelatnici Silviji Babić za njena dostignuća i rad u Hrvatskoj državnoj arhivi. Na kraju svečanosti ravnatelj Ćosić dao je priznanje za stratešku suradnju Igoru Lučiću iz Središnjeg državnog ureda za e-Hrvatsku te je između njih potpisan i sporazum o daljnjoj suradnji.
(Tekst je prenesen sa sjedišta Lider Pressa.)
Izvještaj s Dana arhiva objavljen je u emisiji eHrvatska, u srijedu, 20. listopada 2010. godine.
Osvrčući se na dio govora ravnatelja Arhiva u kojoj spominje kako državni arhiv treba biti servis i državne uprave, nadovezao bih se da isti treba biti svakako servis hrvatskim građanima. Je li to doista tako? I da i ne. Susretljivost pojedinih zaposlenika Arhiva je svakako hvalevrijedan, pogotovo njihov pojedinačni i povremeni nesebični trud u pružanju pomoći i informiranju o građi.
No, radno vrijeme Arhiva ne da nije za pohvalu, nego je za osudu. Rad s korisnicma u vremenu od 8,15 do 15,45 h, i četvrtkom kad se to vrijeme produžuje do 17,45 h (osim kad nerijetko iz različitih razloga nije niti taj produženi rad moguć), je apsolutno nedovoljan. U vremenima kad je svima jasno da i javne službe moraju dati svoj doprinos i postaviti svoju kvalitetu usluge na razinu koja se u današnjim vremenima očekuje, HDA zadržava status quo. Predlažem da HDA bude na usluzi, osim umirovljenicima i znanstvenicima, i drugoj populaciji, koja je upravo zbog radnog vremena, lišena toga zadovoljstva istraživačkoga rada. Na koncu, upravo zahvaljujući toj populaciji kojoj je rad u Arhivu ovakvim radnim vremenom onemogućen, i oni danas još uvijek zadržavaju sigurna radna mjesta bez obzira na krizna vremena. Uostalom, neka pogledaju radna vremena arhiva u regiji, gdje ne samo da su vrata korisnicima otvorena cijeloga dana, već je i subota također iskoristiva barem pola dana. Vjerujemo da će vodstvo Arhiva posluhnut glas svojih korisnika i smoći snage da svima rad Arhiva učini pristupačnijim.
Alternativa produženom vremenu bi mogla biti dostupnost matičnih knjiga preko arhineta ali sa skeniranim uratcima koji će se moći povećavati radi bolje vidljivosti. I naravno da to bude doista prioritet, jer najčešći posjetitelji Arhiva iz rodoslovnog miljea su ljudi treće dobi, koji nemaju vremena čekati sporost čitavoga sustava.
Srdačno i iskrene čestitke povodom Dana arhiva. I ne zaboravite svoje korisnike!