Osvrt na predavanje dr. sc. Domagoja Vidovića

U zanimljivom dodiru antroponomastike i toponomastike umijećem predavača dr. sc. Domagoja Vidovića proletjelo je u srijedu, 5. prosinca 2012. u 18 sati u Hrvatskom državnom arhivu u komornoj atmosferi prostorije Hrvatskog državnog arhiva više od devedeset minuta, i to pažljivog slušanja i korisnog razgovaranja. Ponovilo se još koji put!

O predavaču dr. sc. Domagoju Vidoviću.

Rođen 1979. u Metkoviću. Djetinjstvo proveo u Metkoviću i Pučišćima na otoku Braču. Godine 2004. završio studij opće lingvistike i kroatistike na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Godine 2011. obranio doktorski rad pod naslovom "Antroponimija i toponimija Zažablja". Zaposlen je kao viši asistent na Odjelu za onomastiku i etimologiju Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje.

Predavača je predstavila gđa tajnica Ivanka Rebrović, a na svršetku predavanja zahvalila se poklonom knjige M. Pavera i prof. dr. sc. G. Gledeca ''Pred zagonetkom obiteljskog stabla'' i časopisom našeg društva ''Rodoslovlje''.

Dobrotom predavača u ovom osvrtu nalazi se i cjelovita crtica strukture predavanja za nezaborav slušateljima i razumijevanje čitateljima.

povaljska_listina1
Povaljska listina (1184.)

Neobičnija starija hrvatska narodna imena:

Grdan, Hrnjak ('zecousti'), Krnje ('krnjavac'), Nedostoja ('nedostojan'), Poruga, Zloba, Zlovečera, Zlojutro, Sedlar, Semorad ('zemlji prvržen'), Strizivoj ('koji voli strići'), Sulica ('koplje'), Pribjeg ('doseljenik'), Treboša (usp. stsl. trěba 'žrtvište'), Dosro, Živina; Koljibaba (: klati babu), Samohod, Prdibobica, Platihljeb, Metloguza, Derikučka, Zovidrug; zaštitnička hrvatska osobna imena: Dabiživ, Žitomisal, Vuk

Danas gotovo izumrla hrvatska narodna imena:

Nemanja: na Krku 1198., 1243. u Senju, 1250. na Braču, 1251. na Rabu, 1289. u Zadru; 1383. spominje se u Dubrovniku doseljenik iz Kotora Bogun dictus Nemagna, 1430. u Grblju u Boki kotorskoj; Hrvatska narodna imena: Uroš (Dubrovnik) i Rastko (istočna Hercegovina) Subjektivan doživljaj pojedinih narodnih imena: Dušan i Gojko; Rade i Stojan; Miloš Preimenovanje nositelja pojedinih narodnih imena: Vuk > Luka (zbog bliskozvučnosti latinskoga Lupus i latinskoga Lucas) Luka, Miloslav (> Mile, Mileta) > Mihovil, Miho ili Mihajlo, Rade > Rafael, Vidoslav > Vid ili Vido

Promjene u inventaru hrvatskih osobnih imena:

  1. Povaljska listina (1184.) – 90 % hrvatskih narodnih imena
  2. U Poimeničnome popisu sandžaka vilajeta Hercegovina 1475. – 1477. – 70 % hrvatskih narodnih imena (najčešće osobno ime Ivan)
  3. Tridentski sabor (1545. – 1569.): kršćanska imena postaju obvezna u Katoličkoj crkvi; odredbe se Tridentskoga sabora počinju provoditi s obvezom redovitoga vođenja matičnih knjiga; hrvatska narodna imena postaju rjeđima i opstaju uglavnom u južnijim krajevima
  4. Hrvatski narodni preporod: oživljavanje imena hrvatskih kraljeva
  5. Jugoslavensko razdoblje: pod srpskim se utjecajem oživljava i dio starih hrvatskih imena, a pojedina hrvatska narodna imena (npr. Tomislav) ulaze u srpsku antroponimiju

Postanje: grč. Geórgios

  • prve potvrde: Đeorđije (potvrđeno u 13. st.), Đeorđic, Đorđe, Đorđević, Đorđo; daljnjom prilagodbom ō u u nastala su imena Đurđ (Đurьđь) 1254., Đurko (Đurьko) 1348., Đurica 1368., Đuraš u 14. st., Đurađ 1413. (u Konavlima 1420.), hibridno ime Đurosav 1475. itd.
  • postanje: Juraj < grč. Geórgios preko latinskog lika Georgius, u kojemu se romansko *ge, *gy odrazilo kao j (Šimunović 2006: 189).
  • prve potvrde u Hrvata: Juraj 1086. (Juray setnico); Jurana (Jurana iuppano de Sidraga), žensko ime Jurica nahodimo u Zagrebu u 13. st., hibridno žensko ime Jurislava (Jurislava de Vecerich) 1280., muško ime Juriš (Jurišь vlastelin Matije, bana bosanskoga) 1240., Jurko (Jurьko) 1243., Jure (Jure de Rama) davne 1323., Juranić 1388., Jurić 1433., Jurin 1487. itd.
  • drugi slavenski narodi: u Slovenaca (Jurij), Poljaka (Jerzy), Slovaka (Juraj, Jura, Juro, Jurík, Jur pored Ďuro, Ďurko, Dzuro) i Čeha (Jiři), Rusa (Юpuǔ, Юpeǔ); crnogorska prezimena: Jurak, Jurčević, Juretić, Jurilj
  • postanje: Juraj < grč. Geórgios preko latinskog lika Georgius, u kojemu se romansko *ge, *gy odrazilo kao j (Šimunović 2006: 189).
  • prve potvrde u Hrvata: Juraj 1086. (Juray setnico); Jurana (Jurana iuppano de Sidraga), žensko ime Jurica nahodimo u Zagrebu u 13. st., hibridno žensko ime Jurislava (Jurislava de Vecerich) 1280., muško ime Juriš (Jurišь vlastelin Matije, bana bosanskoga) 1240., Jurko (Jurьko) 1243., Jure (Jure de Rama) davne 1323., Juranić 1388., Jurić 1433., Jurin 1487. itd.
  •  
  • drugi slavenski narodi: u Slovenaca (Jurij), Poljaka (Jerzy), Slovaka (Juraj, Jura, Juro, Jurík, Jur pored Ďuro, Ďurko, Dzuro) i Čeha (Jiři), Rusa (Юpuǔ, Юpeǔ); crnogorska prezimena: Jurak, Jurčević, Juretić, Jurilj
  • < gen. od lat. Georgii: dalmatska imena Girgi (Girgi de Tugari) i Gurgi (Gurgi, sin Berivojev) potvrđena u dokumentima iz 11. i 12. st.
  • romansko *ge, *gy moglo odraziti i kao z, ž ili dž (Zore, Zura, Žorž, Žuran, Žuro, Žurgo, Džore)
  • hibridna bizantska imena: Kalođurđ ('lijepi Đurđ') i Kalojan ('lijepi Ivan'); Jurađ (Janjina); ispreplitanje: Zore i Jure; Jurdana; Juračić i Đuračić
  • ostale potvrde: Đerđa (Gjergja) < Đerđ (alb. 'Juraj'), György (madž. ‘Juraj’); osobna imena prema klasičnome grčkom (Georgijević, Georgijev, Georgijevski)

Postanje: grč. Ίоχάννης > Ίωάννης > lat. Johannes

  • ostali slavenski jezici: u ruskome Иван, ukrajinskome Iван i bugarskome Ивáн) jeziku, Ivan u slovenskome (ondje je najčešći lik Janez) i bjeloruskome sustavu osobnih imena (uz osobno ime Иван ondje nahodimo i učestalija osobna imena Яaн i Янк) te u starim makedonskim tekstovima (gdje osim temeljnog imena Иван nahodimo i njegove brojne njegove inačice kao što su: Ив, Иваниja, Иванuќ, Иванuш, Иванuшa, Иванкo, Иванyк), u crnogorskome od 15. st. (Sutivan); u srpskome u 12. i 13. st. Ивань, Иванuш, Иванькo, Иваньшa, Иваньць i Ивoje uz albanski Гonь i romanski Жaн
  • potvrde: 1070. Ivača, u 12. st. Ivoslav i Ivoš, 1230. Ivanol, 1269. Ivanuš, 1285. Ivanec, 1332. Ivahan, 1414. Ivaniš, 1470. Ivko, 1487. Ivanko, 1535. Ivša 1569. Iveta te priimci Ivanić (1253.; Dubrovnik), Ivković (1464.); Ivan-beg, Vato
  • romansko: Juvan, Z(v)ane, Ž(v)an(e), (D)žovan, Dživo; Janac, Janko, Nane, Đovanić
  • hibridna imena: Kalojan, Trunzanni
  • mlađe grčko: Jan
  • muslimansko: Jahić

Jovan (1475. – 1477.); 1745. na Zelenikovcu obitelji Ivana i Jovana Gustina; Jovan i u Slovenaca

  • Ostalo: < madž. János, < njem. Hans, < alb. Gjon

Objektivna imenoslovna objašnjenja kroz predavanje i debatu dala su vrijednu razinu temi, i to ne samo kroz imenoslovlje u Hrvata, nego i za širu onomastičku svezu na susjedne nam narode. Širina predavanog područja i mnoga pitanja rodoslovaca čine poželjni temelj da uvaženog predavača još kojiput poslušamo u Hrvatskom rodoslovnom društvu ''Pavao Ritter Vitezović'' (i)li pročitamo na web-sjedištu društva.

Božidar Ručević

Diplomirani inženjer u miru od 2002. Član je Hrvatskog rodoslovnog društva "Pavao Ritter Vitezović" od utemeljenja 2005., a rodoslovnim istraživanjem bavi se više od 20 godina. Posebno područje interesa je podrijetlo Hrvata do stoljeća VII. i znameni očevog roda Ručevića i majčinog roda Vidakovića te nekih usporednih ili slučajnih rodova kao što je temeljna crtica o rodu Bertića iz Orehovice u Hrvatskom zagorju.

Možda vam se svidi

Komentirajte!

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.