Inoslav Bešker: Šegvići
Sljedeći tekst prenesen je s dopuštenjem autora sa stranica Jutarnjeg lista i autorovog bloga.
Pitanje čitatelja: Da li znate porijeklo prezimena Šegvić? Šegvić, Split (8-VIII-2008)
Naravno da znam, jer su ga pouzdano otkrili Nepo i Bruno Kuzmanić.
Prezime Šegvić ponijeli su potomci Petra Duplančića s prišvarkom (nadimkom) Segve (=slijedi), što je zabilježeno 1699. Neko su se vrijeme pojedini od njih još pisali Šegvić Duplančić (pa i moj izravni predak Petar Paval), a onda je Duplančić otpalo. A pogledajte i topografiju Lučca: Šegvića ulica kao da teče od Duplančića dvora Na toč.
Moram Vam priznati da sam prije 30-40 godina imao neke drukčije pretpostavke: domišljao sam se da je prezime Šegvić nastalo kontrakcijom ili od Šegović, ili od Šehović – što je lingvistički bilo moguće, ali je faktički bilo pogrešno.
Zato je, da bi se pouzdano došlo do korijena nekog prezimena, nužno pratiti njegove mijene kroz sačuvane dokumente, ponajprije matice. A to nije kabinetski rad, nego zahtijeva i vrijeme i novac. Bez toga su pak mogući znatni promašaji.
Veliki hrvatski lingvist Petar Skok je sasvim logično zaključio da splitsko prezime Muljačić potječe od muljače, posude za konzerviranje ribe, da je dakle nadimačkog podrijetla. Kuzmanićevo istraživanje po maticama pokazalo je da su se Muljačići do sredine XVIII stoljeća pisali Munjačić, koje prezime je zasvjedočeno još 1493 u Kruševiku (selu na padini Kozjaka, čiji su stanovnici „sašli“ na obalu pored kaštela Cambjevih, te je tako nastao Kaštel Kambelovac). U tom slučaju prezime može biti nadimačko, ali bi eventualno mogao biti i oikonimik, po nekom lokalitetu koji se zove Munjača (a ima ih više).
Ove podatke (i o Šegvićima, i o Muljačićima, i o inim splitskim prezimenima) dugujem dugogodišnjem radu Nepa Kuzmanića, prvo s rođakom Brunom, pa samoga. Ove godine izišla mu je knjiga „Splićani : obitelji i prezimena“, koju toplo preporučujem.
Naslovna fotografija: Jutarnji list
