S upisivanjem prezimena mladenki župnik župe Sv. Križa Začretja u 18. stoljeću imao je muke pa uz njihova osobna imena često upisuje N., što bi značilo da mladenka nema ili ne zna svoje prezime ili je ono tako nezgodno kao npr. u Ane Poszranchecz (Posrančec) ili Szmerkich (Šmrkić), zatim Hellena Kurecz (što zapravo znači – kokot, kao što Rusi za kokoš vele kurka; hipokoristik u deminutivu od Kureca postaje Kurečić), pa Glupacha (od muškog oblika Glompak tj. Glupak), Dodajmo tome iz drugih matičnih knjiga prezime Prekrit, podrugljiv seoski nadimak za onoga koji je javno dobio „prek riti“ tj.od vlastelina kažnjen šibanjem na „stupu (ili klupi) sramote“. Takva prezimena župnici nastoje vremenom pisati u pristojnijem, prihvatljivijem obliku, pa Prekrit postaje Prekrat i sl., a Seronya (Seronja) se – u župi Desinić – pretvara u Šaronju.
O sličnoj je temi – neobičnim prezimenima u južnoj Hrvatskoj – u četvrtak, 26. studenog 2009. godine u emisiji "Dossier.hr" emitiranoj na prvom programu HRT-a objavljen prilog Srebrenke Herold Mijatović pod nazivom "Moje ime, moj ponos".
U prilogu sudjeluje i prvi predsjednik HRD-a akademik Petar Strčić, a pri kraju priloga objavljena je i adresa našeg sjedišta. Nakon te objave u sljedeća dva dana naše je stranice posjetilo preko 5 tisuća posjetitelja.
Prilog prenosimo u cijelosti.
Na promociji našeg Priručnika za rodoslovna istraživanja, održanoj ovog ožujka u Zaboku, tamošnji novinar-veteran, dopisnik "Večernjeg lista", prisjetio se jedne zgode – kad je u Zaboku bilo otvoreno Rodilište. Urednik je tražio da se u novinskoj vijesti navede i ime majke koja je prva donijela na svijet dijete u novoj ustanovi. I dopisnik je javio da je to bila – Barica Skozrit iz Špičkovine. Urednik je pošizio u stilu "Misliš li ti mene tako zafrkavati…" Očito, nije bio upućen u "nezgodna" prezimena Zagoraca i zagorskih naselja.