O Budišama i Budišićima

Nastavljamo s tekstom g. Nediljka Budiše pod naslovom "Okvir za istraživanje podrijetla roda Budiša iz Nevesta i Cere u dalmatinskoj Zagori". U prvom smo nastavku ispričali priču o geografskom položaju i ekologiji Nevesta i Cere te o imenima Nevesta i Cere u povijesnom kontekstu, u drugom smo govorili o stanovništu i prezimenima Nevesta i Cere u zadnjih 350 godina, a posljednji nastavak posvećen je prezimenima Budiša i Budišić.

Ime Budiša- Jezično korijenje

Ime Budiša mora imati korijenje u prastarom indogermanskom ili indoeuropskom jeziku (protojeziku). Siddhartha Gautama (563. – 483. p.n.e.) je nakom "objave" preuzeo ime Buddha što znači "probuđeni" (engleski: "awakened one"; njemački "Erwachter" ) a iz toga imena se izvlači i ime cijele religije – budizam. Slavenski glagoli "buditi" ili "probuditi" imaju zajedničko korijenje sa sanskritskim glagolima "budh", "bodhi" (probuditi, osvijestiti, opaziti, shvatiti) "prabudh" (ocvjetati, spoznati, ispupati) ili "sambudh" (naučiti, savjetovati). On je u i osnovi imena Budiša, koje je usput i ekskluzivno slavensko ime. Njegova rijetkost i među Slavenima je još jedan pokazatelj njegove starosti. Ime Budiša može se također promatrati kao i deminutiv od tipičnih slavenskih imena kao što su Budimir (izvedena prezimena su: Budić, Budinić, Budimir i Budimirović) ili Budislav (izvedena prezimena su: Budiselić, Budislavić ili Budisavljević). U Konavlima imamo i zanimljivo prezime Budman, koje ima istu osnovu kao i gore spomenuta imena i prezimena.

Varijacije imena Budiša/Budišić

U starim dokumentima iz XVIII. stoljeća nailazimo na Budišiće kod kojih XIX. stoljeću dolazi do skraćivanja prezimena odbacivanjem sufiksa – ić . Slično imamo i kod neveških Janjoševića koji su odbacivanjem sufiksa postali Janjoši kao i straroneveških Lagatovića koji su desufikacijom postali Lagatori. Ta desufiksacija prezimena se događala dalmatinskom i hercegovačkom području toga doba. Sa druge strane, u Bosni to nije bilo tako često – danas u okolici Travnika imamo Sunariće dok se njihovi daljni rođaci u Dalmaciji zovu Sunara. Kod imena Budiša imamo i druge varijacije kao što su prijelazi slova d→t (tako nalazimo na meštra Mihovila Butišića koji je gradio u Šibeniku u XV. Stoljeću). Rijeka Butišnica u Kninu je varijacija imena Budišnica, koje je očito nastalo po osobi imena ili nadimka Budiša (npr.čitamo u povelji bosanskog kralja Stjepana Tvrtka I. iz 1389. o kninskom kaštelanu Budislavu).

Zamjenom sufiksa –a→in dobivamo prezime Budišin a rijeđe imamo i š→č zamjenu (Budičin), dok zamjenom slova i→e imamo Budeša. Odbacivanjem sufiksa –a dobivamo Budiš ili Budeš. U češkom i slovačkom te u njemačkom jezičnom području također dolaze ta imena ali i kao Budis,Budich, Budisch ili Budish; u poljskom kao Budzisz. Američko rodoslovno društvo je o imenu Budiš izdalo cijelu jednu brošuru (dostupnu u slobodnoj prodaji). Često imamo izvedenice imena Budiša/Budišić nastale grubom (namjernom ili nenamjernom) greškom ili previdom zapisivača. Najbolji primjer je Magdalena Budrišić princeza od Zirova (današnji Zir kod Sv. Roka) koja je u biti Magdalena Budišić. To iskrivljenje je moglo nastati greškom klesara, koji je urezivao njeno ime i prezime u kameni sarkofag (Magdalena je umrla 1531. u Kamporu na otoku Rabu) Tu grešku je vjerojatno "preuzeo" i šibenski kanonik Ivan Tomko Mrnavić (1580. – 1637.) koji je napisao poemu "Život Magdalene Budrišić princeze od Zirova". Ta poema osrednje vrijednosti je objavljena na latinskom u Rimu 1620. a na hrvatskom jeziku je dostupna u prijevodu iz 1869.

Istočnonjemačko prezime (slavenskog podrijetla) Bordusa je iskrivljenica od Budissa ili Budysa (kako se to ime u njemačkom jeziku piše). Vjerojatno je i prezime Bukša nastalo od Budiša. Ostale varijacije su Budišević (Crna Gora) i Budiščak/Budinščak (sjeverna Hrvatska).

Geografska i povijesna rasprostranjenost imena Budiša/Budišić

Najstariji natpisi imena Budiša potječu iz ranog srednjeg vijeka. U povijesti njemačkog grada Bautzena (savezna pokrajina Saksonija; Gornje Lužice/Oberlausitz) spominje se i njegov osnivač – slavenski knez Budyša iz VIII ili IX. stoljeća. Taj grad je i danas glavni kulturni centar lužičkih Srba koji se na njihovu jeziku zove Budyšin; ime Budyša dolazi i u narodnoj predaji tih krajeva (Lužica/Lausitz). Osobno ime Budiša je zabilježeno još u u XII. stoljeću i u okolici ruskog grada Nižjeg Novogoroda (ruski: Нижний Новгород; koga su osnovali istočni Vikinzi – Varjage) gdje imamo i sela koja se zovu Budešino, Budišino i Budešovo. U popisu splitskih plemića iz 1188. nalazimo i Kuzmu, zeta Ivana Budičina. Budiš je selo i općina u kotaru Turčianske Teplice u Žilinskoj pokrajini sjeverne Slovačke. Mjesto se prvi puta spominje 1573. kada je jedan lokalni benediktinski redovnik otkrio prirodnu mineralnu vodu koja je danas popularna pod nazivom "Budiš"  i koja izvire u istoimenom selu. Ime Budzisz susrećemo i u južnoj Poljskoj koja skupa sa djelovima sjeverne Slovačke i zapadne Ukrajine čini tzv. Bijelu Hrvatsku – područje odakle potječu "originalni" Hrvati (tj. svi oni kojima su preci bili "didići"). Danas to osobno ime (i prezime) susrećemo uglavnom kod Hrvata i Srba.

Posebno je interesantno ime Budišić koje se javlja među hrvatskim visokim plemstvom i didićima iz Like i Krbave sve do Gacke i Modruša; vjerojatno imaju i veze za Kninom, mjestom koje je dugo vremena bilo sjedište hrvatskog bana. U jednoj ispravi iz 1459. u Steničnjaku spominje se sudac Grgur Budišić koji je pripadao Vrhovcima jednom od mnogobrojnih ogranaka plemenitog roda Morogovića. U Bribiru je g. 1499. službi kneza Bernardina Frankopana bio kapetan Gašpar Budišić, koji je organizirao vojničku akciju vraćanja otoka Krka okupiranog od Venecije. Iz glagoljskog natpisa popa Martinca iz godine 1495. čitamo o fratru Franku Budišiću iz plemena Mogorića/Mogorovića koji je bio prior samostana u Novim Vinodolskim (vidi sliku dolje). U XVI. stoljeću popaljena i razorena su sela i naselja, porušene crkve i samostani područja Knina, Like, Krbave i Gacke. Prodori, provale, pustošenja, odvođenje i uništavanje naroda od strane Turaka uvjetuju da preostalo stanovništvo masovno bježi. U to vrijeme najžešćih prijetnji hrabro se drže i ginu u borbi protiv protiv osvajača i mnogi Budišići. Nakon zasjedanja hrvatskog Sabora u Topuskom 1535. piše Mihovil Budišić (plemenitoga roda Mogorovića; njegova supruga Klara je bila sestra poznatog kliškog kapetana Petra Kružića) austrijskom caru i hrvatskom kralju Ferdinandu da pomogne sprečavanju bježanja njihovih kmetova u Ugarsku, Kranjsku i Austriju (Gradišće). Ali sve je bilo uzalud, Hrvatska je ostala sama u borbi protiv Turaka, napuštena od sviju i svedena na "ostatke ostataka" (reliquiae reliquiarum) izgubivši dvije trećine svoga teritorija i više od polovice stanovništva.

Na kraju ostaju lička hrvatska gospoda i didići bez igdje ičega i postaju izbjeglice a njihove zemlje postaju Vojna Krajina – prostor na kojem su svi sposobni za oružje postali doživotni vojnici. Usud povijesti hrvatske domovine zacjelo je pogodio i rod Budišića – izgubivši sve što su imali – sele se u Istru, Gorski Kotar i na sjever Hrvatske, gdje i danas susrećemo to prezime i njegove izvedenice. Ogranak roda Budišića kome je pripadala i princeza Magdalena je bio i veliki gubitnik još i prije – u bitci na krbavskom Polju 1493. Nakon te katastrofe Magdalena se pred Turcima sklonila na otok Rab gdje je u Kamporu (naselju na sjeverozapadnom dijelu otoka) 1499. utemeljila franjevački red sv. Antuna opata. Taj samostan je i danas čuven po svojim časnim sestrama poznatim kao rapske krojačice. Njezin rod se raspršio (vjerojatno i kao Bukša, Budiš, Budeša, Budiša, Budišin, Budišić) i po ostalim otocima (Pag, Rab, Premuda, Olib) te gradovima uz obalu sve do Rogoznice ili Kaštela. Iza oslobođenja dalmatinskog zaleđa (Zagore) od Turaka 1685. godine šire se i po unutrašnjosti Dalmacije (Nevest, Ježević kod Vrlike).

Osobno ime Budiša je zabilježeno i u turskom popisu stanovništva Labina Dalmatinskog iz 1527. Prezime Budeš nalazimo i kod Hrvata u Bosni još dan danas (Jajce). Pojedinačno javljalo na više različitih lokacija se to ime kroz cijeli srednji i novi vijek i kod Hrvata i kod Srba. Npr. jedan od predaka srpskog znanstvenika Nikole Tesle u XV. stoljeću (iz Pečana kod Prizrena) se također zvao Budiša. To ime susrećemo i danas (iako vrlo rijetko) kao osobno ime u Južnoj Srbiji ali i kao prezime među bosanskim Srbima i Srbijancima. Međutim oni nisu u nikakvoj rodovskoj vezi sa hrvatskim Budišama/Budišićima.

Budiše iz Cere i Budišin Klanac u Nevestu

Postoji li toponim 'Budišin Klanac' iz Nevesta (kod istočnog ulaza u Unešić) prije turske okupacije? Ili je nastao iza 1685. a prije toga imao neko drugo ime? Na žalost nemamo dokumenta, već samo usmenu predaju. Svejedno, ne bi trebalo biti sumnje da je taj toponim usko povezan s rodom Budiša. Moj did pričao je kako su na Budišinu Klancu prvotno morale biti Budišine kuće ili su oni tu željeli napraviti nove kuće (to je trebalo biti prije 1711.) ali su se novopridošlice u Unešiću (koje su usput uzurpirale neveške Legatoviće) žestoko usprotivile tome. Na žalost, ne sjećam se da je did ikada govorio odakle su se Budiše naselile u stari Nevest (današnju Nevest-Ceru).

Zašto su se Budišići (iz Rogoznice?) htjeli baš tamo naseliti? Položaj je uistinu povoljan za osnivanje naselja; blizu stare ceste, zaklonjen od bure i na sunčanoj strani sa malom dolinom punom crvene zemlje te pašnjacima, šumama i poljima na dohvat ruke. Did Ante je spominjao samo da je to „naše starinom“. Kojom „starinom“? Jesu li Budišići bili starinom iz Nevesta pa su se htjeli vratiti na ognjište? Ako pogledamo stara prezimena Rogoznice vidjet cemo da se Budiše (prije no što će tamo odumrijeti) zovu i BogančićBudiša. A Bogančić/Bagavčić/Bagdavčić su stara neveška prezimena. Nisu li se možda dvije obitelji fuzionirale u jednu? Pa su po toj liniji vidjele Nevest kao „našu starinu“? To će tek trebati istražiti. Jedno je sigurno – u to vrijeme Legatovići postaju dio Unešića. Novopridošlicama nikako nije moglo biti po volji da netko na zemlji koju su oni i djelom po „zakonu jačega“ sebi prigrabili, priča o nekakvim „starim pravicama“. Prestanak turske okupacije 1685. godine označio je period velikog rasula i meteža; tada je lov u mutnom bio glavna moda. Republika Venecija je uspostavila kakav-takav red tek 1725. kada je i katastar uređen.

Isto tako spominjao je did Ante kako rod Budiša nije „iste race“ kao i ostala prezimena u mjestu. Uistinu nema Budišića/Budiša na popisu družina bilo kojega zagorskog harambaše (kapetana). A većina današnjeg svijeta u Nevestu, Ceri, Unešiću, Koprni i Visokoj su potomci ratnika pod zastavama Mije Stipčevića-Perajice, Filipa Sunare ili Matije Nakića ili kasnijih pridošlica. Ali ne i rod Budiša starinom Budišića; oni su vjerojatno bili sa Rogozničanima. U Prestavci duždu od 23. studenog 1698. Rogozničani ističu, da su s oružjem sudjelovali u svim borbama u Dalmaciji, Albaniji, posebno u Sinju, Kaštel-Novom, Kninu i Čitluku.

Umjesto zaključka: odakle su zapravo Budiše iz Nevest-Cere?

Stipana Budišića (Budišu) nalazimo 1683 godine u Rogoznici. No pitanje je je li ta osoba onaj isti pok. Stipan otac Ivana Budišića u Nevestu 1711. Za to još uvijek nemamo nikakvih dokaza; tek nam stručno istraživanje obiteljskih stabala (genealogija) temeljeno na dokumentima rasutim po Šibeniku, Trogiru, Zadru, Splitu i Zagrebu i drugdje može dati točan odgovor. Pored te rogozničke („bodulske“) hipoteze, moguće su isto tako i „bosansko-hercegovačka“ kao i „autohtona“ hipoteza (no za njih imamo za sada još najmanje indicija). U svakom slučaju, svi podaci o lingvistici, geografiji i povijesnoj pojavi ovoga egzotičnog imena/prezimena navedeni ovdje u tekstu su temeljeni na znanstvenim izvorima. Ali oni ne odgovaraju definitivno na pitanje odakle su točno Budiše iz Nevesta i Cere kao i one iz Ježevića kod Vrlike (od kojih potječe i poznati političar Dražen Budiša). To tek treba činjenično utvrditi i eventualno biti spremni za nova iznenađenja koja svako pravo istraživanje uvijek sa sobom donosi. A dotle možete svojoj mašti dati krila čitajući ovaj tekst.

Spomenici i dokumenti s imenom Budiša

Panorama grada Bautzena u njemačkoj saveznoj državi Saksoniji (iznad) s tabelom na ulazu u grad (ispod).

Crkva sv. Marije u Nevestu (C) u kojoj se nalazi grob sa natpisom popa Bare Budiše:

Franjevački samostan iz 1458. u Kamporu (otok Rab) u kome se nalazi sarkofag sa natpisom utemeljiteljice samostana Magdalene Budrišić. U „Životu Magdalene Budrišića“ Ivan Tomko Mrnavić kaže: "Biše roda svoga zator jur vidila, / Puka harvatskoga razutje slišala, / Pod Turci Bosnu svu biše oplakala,  / Hercega daržavu zgubljenu jadala…":

Glagoljski zapis popa Martinca iz 1495 godine sa spomenom fratra “Franko imenom Budišić, plemenom Mogorović”:

Bilig iz Cere sa zagonetnim natpisom (vjerojatno mješavina grčkih, glagoljskih I gotskih slova) nađen blizu budišinih imanja (Bilige). Natpis osim religijskog može imati i “svjetovni” sadržaj; jedna je pretpostavka da označva “Tabudj” tj. izgubljeni kasnoantički gotsko-hrvatski grad (ili mjesto) poznato iz povijesnih izvora kao Tubnium/Tabunj/Tabudj/Tabia/Tambia/Timbia. Fotografiju crkve sv. Marije je ljubazno ustupio Mirko Matijaš.

Temeljna literatura:

  1. K. Kosor: Drniška krajina za turskoga vladanja, KAČIĆ – Zbornik franjevačke Provincije Presvjetlog Otkupljenja, Tom XI, Split 1979, str. 125-194.
  2. K. Stošić: Sela šibenskog kotara, Šibenik, 1940.
  3. V. Kapitanović: Nevest, Župski ured Nevest, 1992.
  4. J. Grbeša: Unešić i okolica kroz tisućljeća, Unešić, 1997.

Nediljko Budiša

Rođen je u Šibeniku 1966. godina. Hrvatski je znanstvenik-prirodoslovac. U Zagrebu je uspješno okončao studije biologije i kemije (nastavnički studij), molekularne biologije (inžinjerski studij) te biofizike (magistarski studij). Doktorirao je na rendgenskoj strukturnoj analizi proteina pod vodstvom nobelovca Roberta Hubera, na Tehničkom sveučilištu u Münchenu 1997. Ostvario je tipičnu znanstvenu karijeru od post-doktorskih studija do habilitacije i poziva za redovnog profesora na Tehničkom sveučilištu u Berlinu (2008.). Jedan je od utemeljivača - inženjerstva genetičkog koda - što je i njegova životna znanstvena misija. Osim prirodoslovlja pomalo se bavi poviješću, filozofijom, književnošću i religijom kao hobby-aktivnostima.

Možda vam se svidi

11 komentara

  1. Nediljko Budiša says:

    Malo o srpskim Budišama:
    Izvor: http://www.vesti-online.com/Riznica/Poreklo-porodica/26632/BUDISA

    Među srpskim prezimenima u Bosni s kraja 19. veka, pravoslavna crkva je popisala Budiše u eparhijama Bistrica, Blaško, Javorani (Banjaluka), Graci (Ključ), Zenica i Popović (Glamoč). Isto tako i prezime Budišiće – u Smrtićima (Prnjavor) i samom Prnjavoru. Svi sa slavom Đurđevdan. Budiša je bilo i u Bugojnu, ali “nikoljštaka”, i Travniku, sa slavom Sv. Simeon Bogoprimac.

    U Bosanskoj Krajini bilo ih je svega pet kuća u selu Preocu. Slave Đurđevdan. Dvadesetih godina prošlog veka stari Obrad Budiša kazivao je da su se pre pet-šest kolena doselili iz Dalmacije, od Drniša, a ranije su živeli u upi Štrbačkoj.

    I “Leksik prezimena SR Hrvatske” navodi prezime Budiša u selima Cera i Koprno, kod Drniša, i Gornjaku, kod Sinja, zatim u Vinkovcima, Virovitici, Daruvaru, Dubrovniku, Đurđevcu, Zagrebu, Našicama, Osijeku, Splitu i Šibeniku. Postoje i porodice s prezimenom Budiš – najviše u opštini Zlatar, u Bjelovaru, Varaždinu, Vrbovcu, Zagrebu, Zelini i Križevcima. Javljaju se i oblici Budišin i Budišić. Nažalost, ovaj izvoru ne navodi podatke o veroispovesti i nacionalnoj pripadnosti

    Baveći se etimologijom prezimena Budiša, odnosno korena njegovih raznih varijanti, pomislili smo na glavni grad Lužičkih Srba u Nemačkoj, Budišin, i vezu sa Sasima, rudarima koji su u velikoj većini bili ponemčeni Srbi iz Lužice, ili su ih smatrali Nemcima, i koji su preko Erdelja dolazili u srednjevekovne srpske zemlje, u Rašku, na Kosovo, u Bosnu, pa i Dalmaciju. Ali, nemalo je bilo naše iznenađenje kad smo otkrili da Budiše potiču iz rudarskog kraja, ali u gornjem Podrinju, iz sela Budišića u nekadašnjoj Sokolskoj nahiji.

    Autor monografije o ovom kraju za selo Budišić kaže da su ga, oko 1725. godine, osnovali Budiša i Jeva (to jest Eva, u starom srpskom izgovoru), sa decom, pošto su stigli “odnekud sa zapada”.

    Budiša je bio rudar, a tome je naučio i dvojicu sinova, dok je treći s muslimanima radio zemlju. Usred Polja Budišin (ili Budišino Polje) i danas postoje neke stare zidine za koje se tvrdi da su ostaci Budišinog čardaka, na kojem je boravio do zime, dok mu je žena Jeva, sa decom, živela na mestu koje se po njoj zove Jeovac i gde su i danas Budiše nastanjene. Njihovi potomci se prezivaju Budišići, Petrovići i Tešići i svi slave Đurđevdan.

  2. Nediljko Budiša says:

    Budiše i Tesla – 1

    Teslini preci po majci

    Prema sećanjima Sofije Budisavljević, Tesline babe po majci, sredinom XV veka, iz sela Pećana kod Prizrena, krenula su prema Crnoj Gori tri brata: Juriša, Budiša i Pilip, pa dalje bežeći od Turaka preko Hercegovine i Dalmacije stigli u Lički Novi kod Gospića. Budiša je ostao pravoslavne vere, a ostala dvojica braće su se pokatoličili. Budiša je imao sina Radomira, koji je po ocu Budiši uzeo prezime Budisavljević. On je izbegao 1527. godine, za vreme upada Turaka u Krbavu i Liku, severnije u Gacku dolinu, na stranu Vojne krajine, koja je tada imala poseban status jer je bila naseljena graničarima. Oni su bili živi štit austrijskoj carevini od najezde Turaka.
    Turci su proterani iz Like 1689. godine, a 1712. godine i ovi krajevi ulaze u sastav Vojne krajine. U to vreme Radomirovi potomci u šestom kolenu, braća Tošo i Maleš Budisavljević, osnovali su selo Pećane, na obodu Krbavskog polja. Srednji sin Toše Budisavljevića, Manojlo, imao je sina Marka, rođenog u Pećanima 1700. godine. On je bio deda Sofije Budisavljević, a čukundeda Nikole Tesle po majci. Marko Budisavljević služio je u Ličkoj graničarskoj regimenti od 1746. godine i imao je čin natporučnika (oberlajtanta) što odgovara današnjem činu poručnika. Marko je sa svojom četom često prelazio preko tadašnje granice, goneći Turke, pa je za hrabrost od austrijskog cara Josifa II dobio plemićku titulu i zvanje Prijedorski junak.
    Marko je imao četvoricu sinova, među kojima je i Toma Budisavljević Prijedorski, Teslin pradeda po majci, izabrao je sveštenički poziv. Sofija Budisavljević bila je treće dete protojereja Tome. Kasnije se udala za protu Nikolu, iz ugledne srpske porodice Mandića. Sofija je sa protom Nikolom rodila osmoro dece, a najstarija od četiri kćeri bila je Georgina, majka Nikole Tesle.
    Od milja su je zvali Đuka, a rođena je 1822. godine u Tomingaju.
    (izvor: http://www.objave.com/phpBB2/viewtopic.php?t=816&sid=b47a65c01ff3504ee4dd70ab514fa92a )

  3. Nediljko Budiša says:

    Budiše i Tesla – 2

    Teslini preci po ocu

    “Drago mi je što me i Hrvati smatraju svojim jer su moji preci hrvatski koljenovići Draganići iz Zadra. Kao hrvatski plemići u 16. stoljeću došli su u Liku i tu ostali. U Liku su moji prepreci došli preko Novog Vinodola. ….. Moj pradjed stjecajem okolnosti morao je otići u Bosansku krajinu (turska Hrvatska) i tamo se oženio pravoslavnom djevojkom i prešao na pravoslavlje. On je imao isturene prednje zube pa ga je narod prozvao Tesla prema alatki kojom se obrađuje drvo i otud i moje sadašnje prezime Tesla. To je zapravo nadimak. Moj djed je bio časnik u ličkoj regimenti, a moj otac pravoslavni prota!“
    Ovo su rečenice iz neobjavljenog dnevnika Nikole Tesle (prema dr. Petaru Vučiću ).
    „Kada se o Nikoli Tesli govori i piše, uvijek se počinje sa selom Smiljanom. Njegova obitelj međutim nije iz Smiljana, nego iz drugog dijela Like pa i dalje. U podatcima o svim obiteljima koje su prije više stotina godina živjele u svim dijelovima Like nigdje nije pronađeno prezime Tesla. Bio je to nadimak jednog od Teslinih predaka, koji se zapravo prezivao Draganić, a bio je doseljenik vjerovatno iz Ledenica. Priženio se u obitelj prote Mandića, pa je tako nastala lička obitelj Tesla.“
    (iz kniige „Nikola Tesla istraživač, izumitelj, genij“ Školska Knjiga 2006.)

  4. Ja znam poreklo Budišića- moje familije u Sremu (Kuzmin) od 1756 godine.
    Bio bih Vam veoma zahvalan ukoliko biste mi pružili informaciju odakle su Budišići došli u Srem.
    Taj moj predak je navodno došao u Kuzmin iz Bačinaca, takodje sela u Sremu.
    Sticajem okolnosti moj deda se tamo presdelio 60-ih godina prošlog veka, tamo mi i majka živi, ali neznam ništa od pre te 1756 godine.
    Pozdrav…

  5. Takodje sam pronašao informacije da se Budišići pominju u nekom plemenu Paštroviću, u Crnoj Gori mesto Smokvijenac ili tako nekako.

  6. Zavelim says:

    Tribate uzeti u obzir i podatak da se na području nahije Imota nekoliko puta u popisima u 16.st i 17.st. spominje selo Budiše negdi na području današnje općine Proložac, a puno ljudi je s ovi strana odselilo u 16.st prema sjevernoj Dalmaciji, a onda i dalje Velebit, Lika, Lič, Novi Vinodolski…
    Npr: 1585.g
     
    40. ribnjak po imenu VRH RIKA… … … u selu BUDIŠE i selu KRSTAC i … timar posadnika tvrđave Proložac
     
    41. mlinovi u selu BUDIŠE timar posadnika tvrđave Imotski
    http://www.imoart.hr/forum/index.php?topic=1538.0

  7. Nediljko Budiša says:

    Poštovani gospodine Budišiću,

    hvala Vam za komentare; na žalost ne mogu Vam pomoći jer nisam profesionalac u području istraživanja prezimena. Kao rezime mojih skromnih amaterskih istraživanja složio sam esej o prezimenima Budiša i Budišić – ali to je još daleko od znanstvene (tj.naučne) egzaktnosti.

    Kako sam već pisao, prezimena Budiša i Budišić su vjerojatno izvedena iz prastarih slavenskih (vjerojatno i indoeuropskih) jezika. Ta prezimena, iako rijetka i kod Srba i kod Hrvata su jednostavno „posijana“ po cijelom etničkom prostru tih dvaju naroda. Zato je sigurno da su većinom nastala autohtono, tj. nezavisno jedna o drugih na raznim prostorima i u raznim vremenima. Najbolje bi bilo „pročešljati“ crkvene matice – i u malo sreće može naići i na kakav zanimljiv trag.

    Svako dobro i srdačan pozdrav !

  8. Nediljko Budiša says:

    Poštovani gospodine Zavelim,

    hvala Vam za informacije i poveznicu (link) na Vaš lijepi i hvalevrijedni uradak! Jasno je da se radi o srednjovjekovnoj Vrlici (VRH RIKA) koja je bila dio nahije Imota. Navedene Budiše su i dan-danas tamo (Ježević); od toga roda potječe i političar Dražen Budiša. Njegov pradjed se preselio iz Ježevića u Drniš (gdje su imali gostionicu; današnje upravno središte grada).

    Inače još ne znam imaju li kakve veze te Budiše sa Budišima iz Primorja (moji preci su ‘Pomorići`, Pomorani). Osobno me to jako zanima. Netko mi je naime na Facebooku napisao da postoji župska knjiga koja među ostalim tumači seobu Budiša/Budišića iz Vrlike u svim pravcima (od Bosne do Primorja) sezonskim poplavama rijeke Cetine. U svakom slučaju zanimljiva materija, za koju se nadam naći više informacija.

    Svako dobro i srdačan pozdrav,

  9. Moram ovdje ispraviti vlastitu zabludu i nepažnju: pomješao sam Vrljiku (rijeku/potok) imotskog Polja sa gradom/krajem Vrlika u sjevernoj Dalmaciji.

    Vrlo dobra analiza povijesnih toponima gospodina Velima nedvojbeno dokazuje da se živjelo u selu Budiše još 1585. god. (link: http://www.imoart.hr/forum/index.php?topic=1538.0).  Stanovništvo toga danas odumrlog sela (danas možda zaseok Budimlići; u defteru Budimlji) je zacijelo živjelo na širem području današnje Glavine Donje. Znaci selo je postojalo na mostu kod Perinuše, a obitelji su pored polja posjedovale ribnjak i mlinove.

    No tu nije kraj priče. Tek sada se možemo zapitati: dali su se ljudi iz sela prezivali Budiša? Dali je ime Budimlji (vjerojatno izvedenica od Budim) povezano sa mostom? Ili je to ime (Budim) povezano sa plićakom koji su ljudi i njihov blago mogli pješice proći?

    Bio bih zahvalan za svaku daljnu infromaciju.

    Srdačan pozdrav,

    Nediljko Budiša

     

  10. Bojan says:

    Molio bih bilo koga tko me može uputiti na daljnje istraživanje porijekla prezimena Budeš da mi pošalje mail ili poruku na Facebooku.
     
    Unaprijed hvala

    Bojan Budeš

  11. Poštovani Bojane,
    Hvala Vam za poruku. Na žalost nisam profesinalni istraživač, jer nemam vremena za proučavanje originalnih dokumenata i drugih materijalnih ostataka. Mogu Vam samo reći isto što sam već napisao i gosp. Budišiću, (pogledajte komentar od 29.10. 2010).
    Inače me sve vezano za moje prezime i njegove varijacije, jako zanima; pa ako nađete što nova ne propustite mi javiti.
    Hvala i srdačan pozdrav,
    Nediljko Budiša
     

Komentirajte!

Your email address will not be published. Required fields are marked *