U lipnju 2008. godine u prostorijama HRD-a g. Hrvoje Salopek održao je predavanje s temom "Kako je nastala knjiga o starim rodovima ogulinsko-modruške udoline". Sada donosimo osvrt g. Mladena Pavera na knjigu g. Salopeka pod nazivom "Ogulinsko-modruški rodovi – podrijetlo, razvoj, rasprostranjenost , seobe i prezimena stanovništva ogulinskog kraja".

Knjiga Hrvoja Salopeka nastoji što potpunije odgovoriti na rodoslovna pitanja, vezana za ogulinski kraj. Ona je plod autorova dugogodišnjega bavljenja rodoslovljem te hrvatske mikroregije, što je već urodilo njegovim prvijencem, knjigom „Stari rodovi Ogulinsko-modruške udoline“, iz 1999.godine (drugo izdanje 2000.).

Prvo poglavlje obrađuje položaj i osobine ogulinskog kraja s većim naseljima – gradom Ogulinom te selima Oštarije, Josipdol, Zagorje Ogulinsko, Modruš i Tounj. Najopsežnije poglavlje sadrži povijesni pregled tog kraja do 1914.godine. Tu se u 12.stoljeću oblikovala srednjovjekovna hrvatska županija Modruše pod vlašću kneževa Frankopana. Za najraniju genealogiju iznimno je dragocjen Modruški urbar iz 1486.g. s najstarijim rodovima, od kojih su se do naših dana ondje sačuvali Blašković, Bošnjak, Brajković, Burić, Butković, Dragišić, Drašković, Franjković, Grdešić, Grgurić, Grdić, Jelenac, Jurašić, Jurković, Kolić, Krizmanić, Kučinić, Lončarić, Luketić, Marković, Mavrović, Medved, Mihalić, Mihelić, Novačić, Plivelić, Salopek, Skočić i Stanišić.

Procvat Modruše prekinuli su krajem 15.st. prodori Turaka a zatim stoljetni hrvatsko-osmanlijski rat koji će izazvati potpuno uništenje grada Modruša i masovnim iseljavanjem stanovništva. Da spriječi prodore Turaka, knez Bernardin Frankopan gradi oko 1500.g. novu suvremenu utvrdu Ogulin, na tri sata hoda sjeverno od porušenog Modruša. U nastavku, habsburška monarhija uspostavlja u Hrvatskoj Vojnu krajinu, militarizirano područje čiji će muški stanovnici služiti kao vojnici. Ogulin postaje jedno od ključnih središta Vojne krajine.

U 17.st. prestaju turska napredovanja, pa cijeli ogulinski kraj postupno oživljava. Ogulin izrasta u jače gradsko naselje. Za rodoslovna istraživanja tog doba dragocjen je prvi popis građana Ogulina iz 1630/33 godine koji spominje ova prezimena: Blašković, Blažević, Boban, Brodarić, Brdarić, Cindrić, Domitrović, Dujmić, Galetić, Gnjatović, Grdešić, Grdić, Kaurić, Kirasić, Kolić, Kostelić, Kučinić, Lončarić, Luketić, Magdić, Maraković, Pavlić, Petrušić, Plivelić, Poljak, Porubić, Prebeg, Puškarić, Rupčić, Sabljak, Salopek, Stipetić, Stošić, Sušanj, Trković, Vučić, Vukelić, Vuković.

Oslobodilački ratovi krajem 17.st. protjerat će Turke iz većine okupiranih hrvatskih krajeva. U njima će sudjelovati i sve ogulinske postrojbe, a novooslobođena područja, uglavnom pusta, trebalo je ponovno naseliti. U tome sudjeluju i mnogi žitelji ogulinskog kraja. Najviše su selili u obližnji Kordun, gdje i danas njihovi potomci čine većinu tamošnjeg hrvatskog stanovništva.

Prvi cjelovit popis domaćinstava ogulinskog kraja obavljen je 1776/1780. Knjiga ga donosi u potpunosti u sistematiziranom obliku. Za napoleonske ere Ogulin pripada Ilirskim provincijama (Kraljevini Iliriji) , pa ogulinski krajišnici sudjeluju u Napoleonovim ratovima diljem Europe 1809-1814. Sljedeće razdoblje omogućilo je oživljavanje gospodarstva i eksploataciju šumskog bogatstva. Nakon skoro tri stoljeća, Krajina se konačno ukida 1.listopada 1873.g. a 1886. Ogulin postaje središte Modruško-riječke županije.

Uz stalni porast stanovništva ljudi se odavde sve više iseljavaju u potrazi za poslom. U početku glavno im je odredište plodna Slavonija, a potkraj 19.st. počinje veliki iseljenički val u SAD sve do 1.svjetskog rata 1914. Ogulinski doseljenici formirali su veći broj zavičajnih zajednica, od kojih su najveće McKeesport i Duqesne nedaleko Pittsburgha u Pennsylvaniji.

Treće poglavlje Salopekove knjige bavi se lokalnim govornim osobinama, zemljopisnim nazivljem, prezimenima i obiteljskim nadimcima. Slijedi osvrt na tradicionalni život u doba Vojne krajine, život u kućnim zadrugama, način stanovanja, život u seoskoj zajednici i narodna nošnja. Drugi dio knjige obrađuje abecednim redom sve starosjedilačke rodove ogulinskog kraja, ukupno njih 207. O svakome je napisana kratka povijest roda. Više od 250 nositelja imala su prezimena: Salopek 891, Puškarić 782, Pribanić 523, Božičević 508, Stipetić 423, Cindrić 415, Capan 404, Rendulić 379, Bertović 332, Turković 282, Kolić 260, Belančić 259, Brletić 254 i Rebrović 250.

Knjiga završava kratkim biografijama poznatih ličnosti tog kraja kao npr. Biskupa Mile Bogovića, skijašice Janice Kostelić, američkog kongresnika Dennisa Kucinicha, književnika Frana Kurelca, predsjednika HBZ u Americi Bernarda Luketicha, boksača Željka Mavrovića, književnika Pavla Pavličića, dvostrukog dobitnika američke Pulitzerove novinarske nagrade Paula Salopeka, generala Petra Stipetića i dr.

U maloprodaji, cijena ove knjige od 500 stranica iznosi 150 kuna.