Edo Merlić: Buzeština kroz povijest
U Narodnom domu u Buzetu, 4. rujna 2008. u 18 sati bit će predstavljena knjiga mr. sc. Ede Merlića "Buzeština kroz povijest". Donosimo predgovor knjizi, iz pera prof. dr. sc. Slavena Bertoše.
Predgovor knjizi Ede Merlića "Buzeština kroz povijest"
Niz monografija o prošlosti Buzeta i Buzeštine nastavlja se knjigom mr. sc. Eda Merlića o ovom zanimljivom i osebujnom kraju sjeverne Istre. Autor je izvršio vrijednu analizu mnogobrojnih podataka i detalja, a knjigu je podijelio u više poglavlja, s brojnim zanimljivim temama.
U istraživanju povijesti Buzeta i njegove okolice Merlić obrađuje niz dokumenata iz pravne prošlosti ovog dijela poluotoka: Istarski razvod iz 1325., dvije isprave iz 1336., Statut buzetske općine iz 1435. (s dopunama iz 1575.), notarsku knjigu Martina Sotolića (1492.-1517.), zaključke buzetskog Općinskog vijeća (1502.-1523.). Piše, potom, o glagoljaštvu, bratovštinama u župama Buzet i Črnica, matičnim knjigama s područja Buzeštine. Posebno je poglavlje posvećeno rašporskim kapetanima te opisu najznačajnijih događaja iz vremena obnašanja njihovih službi (do 1511. u staroj utvrdi iznad istoimenog sela, a nakon toga u Buzetu, sve do propasti Venecije). Navodi i mnogo sakralnih objekata, poput crkve Uznesenja Marijina (koja je sjedište dekanata i župe) u Buzetu, crkve sv. Donata u Bržendima, crkve sv. Andrije u Velome Mlunu, crkve sv. Roka u Črnici, te brojne porušene crkve ili one kojima je promijenjena namjena. Interesantno je i poglavlje o žiteljstvu, u kojem se nalaze i podaci o znamenitim obiteljima (Bocchina, Flego, Furlanić, Verzi i dr.). Koristeći arhivsko gradivo, autor donosi popis starih buzetskih obitelji, označivši razdoblje njihovog spominjanja u dokumentima. Piše zatim o svim naseljima na području koje je obradio, a spominje i znamenitu utvrdu Kostel (Pietrapelosa) koja se nalazi iznad rječice Bračane, malo sjevernije od njezinog ušća u Mirnu. Za razvoj obrta u ovom kraju od velike su važnosti bili mlinovi, stupe i uljare. Tu su i kamenolomi, ciglane, rudnici ugljena i boksita. Od poznatih povijesnih ličnosti ovog dijela Istre valja, primjerice, istaknuti rimskog konzula Petronija Proba, pićanskog biskupa Antonija Marenzija, reformatorskog pisca i prevoditelja Stipana Konzula Istranina, buzetskog notara Martina Sotolića, veronskog biskupa i vizitatora Tršćanske biskupije Agostina Valiera, buzetskog župnika i kanonika Petra Flega, kapetana-valputa Jurja Furlanića, konjičkog kapetana Marcella Gravisija, arheologa Alberta Puschija, pravnog povjesničara akademika Dragovana Šepića, kompozitora i dirigenta Slavka Zlatića, liječnika i sveučilišnog profesora Dušana Jakca i dr.
Što se tiče kompozicije knjige, ističem da je način obrade pojedinih tema problemski i analitički: povijesne prilike od prapovijesti i antike do suvremenog doba, prilozi iz pravne prošlosti Buzeštine, rašporski kapetani, sakralni objekti, stanovništvo i naselja, obrti, poznate povijesne ličnosti. Knjiga ima i sažetak (na hrvatskom, engleskom i talijanskom jeziku), popis korištene literature, bilješku o piscu i kazalo.
Izlaganje teče logičnim slijedom, uz prikladna tumačenja i zaključke. Tekst je napisan laganim, jasnim i preglednim stilom, pa je pristupačan i za šire čitateljstvo. Pristup obradi pojedinih pitanja i problema je interdisciplinaran i multidisciplinaran.
Što se tiče istraženosti problema, o kraju koji je ovdje obrađen – između ostalih – objavljene su sljedeće knjige: Miroslav Bertoša, Pisma i poruke istarskih rektora – Epistolae et communicationes rectorum histrianorum. Svezak I. Od 1607. do 1616., Monumenta Spectantia Historiam Slavorum Meridionalium, vol. 52., Zagreb 1979. i Istra: Doba Venecije (XVI.-XVIII. stoljeće), Pula 1995.; Mlunska visoravan, Veli i Mali Mlun 2004.; Božo Jakovljević, Na zapadnim i južnim obroncima Buzeštine, Račice 2005.; Slaven Bertoša, Rašpor i Rašporski kapetanat: povijesni pregled, Pazin 2005.; Edo Merlić, Sveti Martin na Buzeštini tijekom šest stoljeća, Pazin-Buzet 2006. Postoje i brojni članci, ovih i drugih autora, tiskani u Buzetskom zborniku. Merlićeva knjiga na jednome mjestu pregledno objedinjuje sadržaj najznačajnijih tekstova o ovome kraju, a neke i skladno nadopunjuje novim podacima iz arhivskih vrela.
Autor je dobro proučio literaturu i objelodanjenu arhivsku gradu, a također je i sam istraživao povijesna vrela o kraju o kojem piše. Uočljivo je da poznaje političke, društvene, etničke i kulturne prilike tog područja tijekom čitave prošlosti. Stoga smatram da knjiga predstavlja zanimljiv stručni, dijelom i znanstveni doprinos istarskoj i hrvatskoj historiografiji.
Prof. dr. sc. Slaven Bertoša