Izvještaj s predavanja o Metropolitanskoj knjižnici Zagrebačke nadbiskupije


U četvrtak, 4. veljače 2010. godine u 17 sati u maloj dvorani Hrvatskog državnog arhiva Marulićev trg 21 (u blizini Botaničkog vrta)  sestra Edith Budin održala je predavanje pod naslovom "Metropolitanska knjižnica Zagrebačke nadbiskupije".  Nakon nje je mr. Mirna Abaffy predstavila Valvasarovu grafičku zbirku.

 

Metropolitana
Bibliotheca cathedralis ecclesiae zagrabiensis

Zagrebačka knjižnica Metropolitana ubraja se među najstarije crkvene knjižnice u Hrvatskoj, koja od svog početka u srednjem vijeku traje do danas. Počeci su joj vezani uz osnivanje biskupije u Zagrebu (1093./94.). Prvi biskup Duh, podrijelom Čeh, sigurno je donio sa sobom neke liturgijske knjige u Zagreb. Neke od najstarijih nalazimo na popisu u najstarijoj inventarnoj knjizi (1394.):

  • MR 126 – Sacramentarium sanctae Margarete (11. stoljeće)
  • MR 153 – Evangeliarium (11. stoljeće)
  • MR 165 – Agenda pontificalis

„Život“ ove knjižnice do 17. stoljeća možemo pratiti tek proučavajući inventare riznice zagrebačke katedrale. Ponovni procvat Metropolitana doživljava u vrijeme biskupa A. I. Mikulića (1688. – 1694.), kada je dao urediti sve knjige, koje su se čuvale u sanducima u katedrali, izgradio (1692.) novu zgradu za knjige i osnovao zakladu za uzdržavanje knjižnice. Povećao je fond Metropolitane kupnjom izuzetno vrijedne knjižnice slovenskog polihistora Janeza Weikharda Valvasora (1530 svezaka knjiga i oko 7300 grafika).

Zagrebački biskuo Želiščević izdao je 1695. godine prve Konstitucije o knjižnici u sporazumu s Prvostolnim kaptolom.

Za daljnje unapređenje Metropolitane velike su zasluge još dvojice biskupa:

  • Maksimilijana Vrhovca (1787. – 1827.), koji je nabavljao literaturu iz različitih europskih država, popisao sve knjige, povećao zakladu za rad knjižnice i brinuo za tiskanje knjiga,
  • nadbiskup/kardinal Juraj Haulik (1837. – 1869.) otvorio je Metropolitanu 1846. godine zagrebačkoj kulturnoj javnosti.

Knjižnica je teško stradala 1880. godine u potresu pa su knjige bile pohranjene u jednu kaptolsku kuriju, gdje su ostale do 1914. godine.

Posebnim Ugovorom (1914.) između Prvostolnog kaptola i Kraljevske sveučilišne knjižnice Metropolitana je pohranjena u Kraljevsku sveučilišnu knjižnicu 1916. godine u kojoj se nalazi i danas. Vlasnik i nadalje ostaje Zagrbačka nadbiskupija. Od 1996. godine nalazi se u prostorijama Hrvatskog državnog arhiva na Marulićevom trgu 21. Ova dragocjena knjižnica čuva brojna djela, koja svojim sadržajem obuhvaćaju sve oblasti znanosti i kulture. Danas Metropolitana posjeduje oko 150 starijih rukopisa (11. – 16. stoljeće) od kojih su mnogi bogato iluminirani i predstavljaju svjetske raritete: Biblia Sollemnis i Misal Jurja Topuskog. Oko 50 rukopisa nastalo je u razdoblju od 17.  do 19. stoljeća, koji se ubrajaju u metropolitanske raritete, kao i oko 300 mlađih rukopisa s oznakom MP.

Rukopisi potječu iz različitih zemalja: Italije, Mađarske, Češke, Njemačke, Francuske, ali i Hrvatske. S obzirom na jezik, u ovoj „riznici“ nalazimo djela na latinskom, njemačkom, francuskom, mađarskom, hrvatskom, grčkom, talijanskom i drugim jezicima, a najveći broj rukopisa pisan je goticom, 5 karolinom i 2 glagoljicom (MR 161 i MR 180, 15. stoljeće), a samo jedan u cjelini beneventanom (MR 166), pa se ubraja među izuzetne vrijednosti.

Među najljepše iluminirane rukopise ubrajamo dvije Biblije: Biblia Solemnis (MR 159, gotica 14. stoljeće, nastala u Francuskoj) i Biblia Veteris Testamenti (MR 156, gotička kurziva, 14. stoljeće, nastala u Češkoj). Od domaćih rukopisa ističe se Missale Georgii de Topusko (MR 170, gotica, 15. stoljeće).

Metropolitana čuva i najveću zbirku inkunabula (252) u Hrvatskoj. Vrlo vrijedan dio ove knjižnice čini zbirka knjiga 16. stoljeća (oko 1500 naslova). Ukupno posjeduje oko 60.000 svezaka građe.

Posebno treba spomenuti malu, ali vrijednu zbirku atlasa i zemljovida, te naročito vrijednu Valvasorovu knjižnicu, koja sadržajem obuhvaća područje svih do tada poznatih znanosti, a broji oko 1530 svezaka s Valvasorovim ex librisom, i oko 7300 grafika.

Knjižni fond ove biblioteke omogućuje nam upoznati različite minijatorske škole i vidjeti sve vrste uveza i opreme knjige (drvo, pergamenu, kožu, baršun, matal i dr), saznati informacije iz povijesti tiskarstva i mnoga vrijedna i rijetka izdanja najvećih svjetskih izdavača.

S.M. Edith Budin

 

Valvasorova grafička zbirka

U sastavu Bibliothecae Metropolitanae nalazi se i Valvasorova grafička zbirka, koja obuhvaća više od 7300 grafičkih listova i crteža, a naziva se po kolekcionaru, što ju je u tijeku XVII stoljeća sabrao i nalijepio na sveske.

Historijat

Slovenski polihistor Johann Weikhardt barun Valvasor (Ljubljana, 28. ili 27. V 1641. – Krško, 19. IX 1693.), odvjetak talijanske trgovačke obitelji, koja se u prvoj polovici XVI stoljeća iz pokrajine Bergamo preselila u Kranjsku i ondje stekla imutak i ugled, poslije školovanja na isusovačkom kolegiju u Ljubljani putovao je u rasponu od 1659. do 1672. godine Austrijom, Njemačkom, Italijom, Francuskom i Švicarskom, bio u Tunisu, boravio u Beču, u Mlecima i dvije godine u Lyonu, proučavajući prije svega povijest, arheologiju i prirodne znanosti i upoznavajući znanstvenu Europu svojega doba.

Na putovanjima je sabrao velik broj matematičkih i astronomskih sprava, knjiga i rukopisa, grafičkih listiva i crteža, različitih starina i rijetkosti i sve to smjestio u dvorcu Bogenšperku (Wagensbergu) kraj Litije, koji je kupio 1672. godine. U Bogenšperku je 1678. godine osnovao također grafičku radionicu i tiskaru, koja je radila bakroreze za njegova umjetnička ostvarenja i ilustracije za njegova povijesno-topografska djela. Kad je zapao u ozbiljne materijalne teškoće zbog troškova izdavanja svojeg životnog djela Die Ehre des Herzogthums Crain (4 svezaka, 1689.), Valvasor je likvidirao radionicu i morao je prodati zbirke, a napokon i dvorac Bogenšperk; tako je 1690. njegovu knjižnicu zajedno s grafičkom zbirkom kupio zagrebački biskup Aleksandar Mikulić. U tijeku Prvog svjetskog rata (1916.) grafička je zbirka zajedno s drugim knjigama bivše Valvasorove knjižnice u sastavu Metropolitane spremljena u Sveučilišnoj knjižnici. Godine 1948. zbirka je ugovorom između Nadbiskupije zagrebačke kao vlasnika i Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti detinirana u JAZU, od 1951. U njezinu novo osnovanom Kabinetu grafike. Od 1996. godine zbirka je ponovo pripojena Metropolitanskoj knjžnici i nalazi se u Hrvatskom državnom arhivu, Marulićev trg 21.

Pregled

Sam Valvasor nalijepio je svoju grafičku zbirku à jour u 18 svezaka veličine 40 x 31 cm, s karakterističnim ornamentalnim ukrasom hrpta kožnog uveza, s tiskanom naslovnom stranicom na njemačkom i s ex – librisom.Već u Vrgovčevo doba nije bilo IV sveska, te ih i danas ima ukupno 17.

Mora da je zametak zbirke bio u grafičkoj kolekciji slikara g. Wubitscha (J. Bobiča), jer niz listova, posebno nizozemskih i njemačkih autora, nosi na poleđini Wubitschev potpis ili inicijale. Valvasor je te listove vjerojatno nabavio poslije Wubitscheve smrti, negdje u sredini XVII stoljeću.

Wubitsch je grafike očito sabirao po estetskom kriteriju, kao kvalitetne umjetnine, djelomično i kao predloške za slikanje. Valvasor je nastavio u istom smislu i tako sakupio velik broj izvrsnih i već u njegovo doba znamenitih i skupocjenih grafika i crteža, ali je isto tako nabavio i nalijepio u sveske veoma mnogo primjeraka upotrebne grafike: geografskih karata, letaka, tzv. svetih sličica, igraćih karata i dr., bez obzira na likovnu vrijednost. Na taj su način ostali sačuvani mnogi listovi, kojima se zbog njihove efemernosti nije posvećivala veća pozornost i obično ih nema u sličnim kolekcijama. Stoga Valvasorova zbirka ima veoma veliko ne samo umjetničko nego i kulturno povijesno značenje.

Njezino je značenje to veće, što je do našeg doba zadržala izvorni oblik, koji joj je dao sam kolekcionar, bez ikakve intervencije sa strane, ako se izuzme detaljan pregled i rukopisni katalog, što ga je 1907. – 1909. godine izradio kanonik dr. Lj. Ivančan. Sastavni djelovi zbirke raspoređeni su u sveske u osnovi tematski (I – XII sveske), kopije uz originale, visokovrijedna i vrhunska ostvarenja uz skromne obrtničke ili čak amaterske radove.

I svezak sadržava biblijske prikaze pretežno iz Starog zavjeta na ukupno 439 listova. II svezak (na 480 listova) obuhvaća biblijske prikaze Bogorodice i Isusa, dakle iz Novog zavjeta. U III svesku nalaze se prikazi svetaca i pustinjaka, na 466 listova. V svezak ima 298 listova i u njemu su prikazi sibila, pa alegorije slobodnih umjetnosti, mjeseci, godišnjih doba, elemenata, strana svijeta i osjetila. U VI svesku sabrani su prikazi nošnji, vartometa, kazališnih predstava, arhitekture, perspektivnih prospekata, matematičkih i geometrijskih sprava, ukupno na 245 listova. VII svezak obuhvaća grbove, geografske karte, vedute gradova i morskih luka i dr. na ukupno na 210 listova. U VIII svesku, na 328 listova, nalaze se novine – leci, povijesni prikazi, svečane povorke, nadalje prikazi seljaka, glazbenika, prosjaka, luđaka i dr. U IX svesku, na 312 listova, prikazane su bitke, lov i ribolov, zvijeri, ptice, gamad, puževi, cvijeće, bilje i drveće, plodovi i dr. X svezak, na 274 listova, sadržava prikaze na teme Ovidijevih Metarmofoza i Vergilijeve Enejide i druge prikaze pjesničkih i ljubavnih sadržaja. XI svezak, na 332 lista, sadržava prikaze na teme Ovidijeve Ars amandi i prikaze golog tijela i različitih erotskih motiva. U XII svesku, na 447 listova, nalaze se portreti. U XIII svesku, na 399 listova, uvršteni su radovi francuskih autora, a u XIV svesku, na 339 listova, radovi J. Callota, njegova kruga i kopista. XV svezak, na 415 listova, obuhvaća radove A. Dürera, H. Aldegrevera, g. Pencza, M. Schongauera, L. van Leydena, B. i H. S. Behama, potom radove jednog broja nizozemskih i njemačkih monogramista XVI stoljeća i dr. U XVI svesku, na 277 listova, nalaze se grbovi, a osim toga svi drvorezi zbirke. XVII svezak, na 465 listova, sadržava crteže sepijom, bistrom i olovkom, pa akvarelirane crteže. Napokon, XVIII svezak, na 234 lista, obuhvaća akvarelirane crteže ili akvarele različitih predmeta rađene prema prirodi, pa nacrte za čipke i dr., vjerojatno od Valvasora.

Obrada

Od muzeološke obrade u užem smislu na mikrofilm je snimljena cijela zbirka i cijeli Ivančanov rukopisni katalog. Više od 2000 grafika fotografirano je i od toga učinjena povećanja 13 x 18 cm. Napokon, restaurirane su 1703 grafike, a kaširano njih 988. U načelu su restaurirani i kaširani listovi koji su proučeni i nakon toga izlagani; restauriran je i određen broj drugih listova, a fotografirani su svi proučeni i veoma mnogi koji se proučavaju. U vezi sa znanstvenim istraživanjem zbirke pripremljene su izložbe proučenog gradiva s pripadnim publikacijama – katalozima. Dosad su održane ove izložbe:

  • 1955. – J. Callot, Bakropisi;
  • 1955. – A. Dűrer, Drvorezi i bakrorezi;
  • 1971. – Lik Bogorodice u grafici A. Dűrera, njegovih kopista i suvremenika;
  • 1971. – Barokno kazalište u grafici;
  • 1972. – J. v. d. Nypoort, Grafika i crteži;
  • 1972. – L. Cranach i njegov krug u grafici;
  • 1973. – M. Schongauer, L. v. Leyden i njihovi kopisti u grafici;
  • 1974. – H. Goltzius i njihov krug u grafici;
  • 1978. – Rubensova grafička škola i njegovi kopisti;
  • 1979. – Nűrnberški mali majstori XVI stoljeća.

Mr. Mirna Abaffy


Fotografije: Ivanka Rebrović

Ivanka Rebrović

Istražuje pretke u Samoboru, Jaski, Ribniku, Karlovcu i Zagrebu – župu svetog Marka. Pregledala je 3. ogulinsku pukovniju, koja se nalazi na mikrofilmovima u Arhivu, a sad istražuje mjesto Tounj kraj Ogulina.

Možda vam se svidi

Komentirajte!

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.