Genetičko-selekcijske spoznaje i darvinizam

Osvrt na predavanje sveučilišnog profesora dr. sc. Ivana Jurića

U svom predavanju naš član sveučilišni profesor Ivan Jurić govori o mogućnostima da se (prema Demerecu, Tavčaru i Ogrizeku) selekcijom mijenjaju biljke i životinje, kao i da se uporabom x-zraka mogu izazvati mutacije te u to uvodi svoje postavke da je na razvitak živoga svijeta zasigurno najpresudniji utjecaj ljudskog roda, dakle, samog čovjeka, i to temeljem znanja i uma (svijesti).

Takve mogućnosti su potvrđene još sredinom prošlog stoljeća s dobrobiti u kakvoći prinosa kukuruza, a nakon ozračivanja sjemena kobaltovom bombom.

Evolucija je jedan stalni proces koji se i dan danas odvija, ali u većini slučajeva on je tako polagan i promjene su toliko neznatne da mi zapažamo samo njihov mali broj. Domestikacija ili pripitomljavanje životinja otvara mogućnost selekcionaru da ubrza rekombinacije koje su stimulirane križanjem i uzgojem u srodstvu što rezultira stvaranjem novih kombinacija gena i time ubrza dobivanje ciljanih povoljnijih jedinki. Isto tako u tom poslu važno je i znanstveniku i selekcionaru poznavati heritabilitet (udio aditivne u fenotipskoj varijanti) koji pokazuje koliki će se dio razlike između vrijednosti osobina roditelja i prosjeka populacije prenijeti na potomstvo.

ivanjuric-tvIvan Jurić

Oko nasljednosti se je po završetku predavanja razvila zanimljiva debata o mogućnostima popravljanja potomstva i ubrzanja takvih postupaka. Objašnjena je važnost što i kako takvi genetski modificirani (GMO) postupci pridonose zdravlju ljudske populacije sprečavajući pojavu niza teških mitohondrijskih bolesti, ali izazivaju u znanstvenom svijetu i mnoge moralne dvojbe, jer bi se mogla otvoriti kataloška prodaja djece dizajnirane u postupku oplodnje izgledom po želji roditelja. Tu se otvara ne samo moralno pitanje, nego i kakve promjene bi mogle nastati u genetičko-genealoškim istragama potomaka u odnosu na pretke, obzirom da se u neku ruku prekida rodni tijek jer se u jednom medicinski zahtjevnom postupku radi s genima triju roditelja, a što je od ove godine, na primjer, ozakonjeno u Velikoj Britaniji?!

Zanimljivu pouku puku o nasljeđivanju, primjerenu dobu i ozemlju, piše 1776. i Matija Antun Relković: ”…kakose ovce po dobrom godenju u najpodpuniu verstu okrenuti, i u njoj uxderxati moguh…”.

Hibridizacijom, dakle, križanjem biljaka ili životinja različitih nasljednih svojstava bitno poboljšavamo kakvoću i svojstva potomaka. Najbolji primjer je na slici s tri klipa kukuruza, laički objašnjeno po piscu ovog osvrta, križanjem linija uzgojenih u srodstvu (Bc741-5 x Bc 742) proizvedemo hibrid (Bc EH 5482) koji daje visoke prinose, ali se njegova svojstva ne prenose na njegovo potomstvo. Inače sama hibridizacija spada u komplicirane znanstvene postupke.

kukuruz-rucevicOva slika je postavljena dobrotom prof. dr. sc. Ivana Jurića iz njegove vlastite arhive.

Osim svega mora se znati da prije odlaska na put oko svijeta Darwin ima izgrađeno mišljenje o razlici među ljudima. Stavovi su mu rasistički kakva je bila i službena politika u Engleskoj. On ima potpunu spoznaju o mijenjanju bilja i životinja po principima metoda selekcije Roberta Bakewella (1726-1795.), i to: ”Slično stvara sebi slično”, te ”Uzgajati najbolje od najboljeg.” Darwinove teorije stapanja i pangenesis o nasljeđivanju nisu znanstveno utemeljene i poslije Mendelovih otkrića potpuno su napuštene.

Darwin potkraj svoje znanstvene karijere nazire da ljudski um počinje imati veće značenje od borbe za opstanak te piše: ” A opet kolikogod je borba za opstanak bila važna i čak je još uvijek važna, s obzirom na najviši dio ljudske naravi postoje i važniji čimbenici. Naime, moralne su osobine unaprijeđene, izravno i neizravno, mnogo više zahvaljujući učincima navike moći razmišljanja, poduke, religije itd., nego prirodnim odabirom, premda se tome čimbeniku mogu sa sigurnošću pripisati društveni nagoni koji su dali osnovicu za razvitak moralnog osjećaja.”

Nedvojbeno je da Darwin navedenim razmišljanjem izdvaja čovjeka iz životinjskog svijeta, a umu i moći razmišljanja daje značenje koje nadmašuje značenje borbe za opstanak, kao prirodnog odabira.

U zaključnim mislima sveučilišni profesor Ivan Jurić kaže: ”Kroz 55 godina mojega interesa za genetičke spoznaje i selekcijske mogućnosti, trend tih spoznaja i mogućnosti konstantno je rastao, a povećavala se i primjena stečenoga znanja. Nema znakova da će se trend takova razvoja zaustaviti, pa čak usporiti.

Kreiranje transgenog bilja (GMO) se povećava. Proizvedene su transgene životinje, na primjer svinje, kojih je mast boljeg odnosa omega6/omega3 nego što ga ima maslinovo ulje.

Interes znanstvenika, sada i filozofa, za heritabilitet inteligencije pa i sociostatusa se povećava.

Mnogi nemaju ništa protiv da se korištenje heritabiliteta koristi i u ljudskoj populaciji.

Jesu li interakcije gena i heterozigotnost, koje se ne nasljeđuju uvjet opstanka varijabilnosti živih bića? Postoji li u tome slučaju evolucija, jer interakcije gena se ne nasljeđuju?

Hoće li čovjek preuzeti kontrolu razvoja živih bića pa i svoje vrste?”

Znanja u Darwinovo vrijeme, ali i Darwinova znanja, bila su skromna i znanstveno neodrživa, pa na osnovu spoznaja poslije Darwinova vremena moguće je donijeti zaključke da Darwinove postavke nisu znanstveno utemeljene, te da je darwinizam postao svojevrsno vjerovanje.

Na svršetku pisatelj ovoga prikaza dodaje i da temeljem svega ona biblijska može i dalje opstojati, koja otprilike kaže: ”…čovjek je stvoren na sliku i priliku Božju…”, ali predstoje mnoga doba za usvajanje znanja i razvitak svijesti do postizanja ljudske svemogućnosti.

Literatura

  1. Pretežito citati i polucitati prema: I. Jurić
  2. Autori uz predavanje: Ch. Darwin, F. Hrasnica, A. Ogrizek, W. Beckers, M. Demerec, M. A. Relković, J. Balabanić, M. Ridley, D. F. Jones, C. A. Pinkert, G. Mendel
  3. Štiva uz predavanje: Neven Sesardic, Making Sense of Heritability, Cambrigde – Studies in Philosophy and Biology, Cambridge University Press: 2005.
  4. D. S. Falconer & Trudy F. C. Mackay, Introduction to Quantitative Genetics, Longman Group Ltd 1996.
  5. Jay L. Lush, Animal Breeding Plans, The Iowa State College Press: 1949.
  6. Walter A. Becker, Manual of Procedures in Quantitative Genetics, Washingtnon State Univetsity, USA: 1964.
  7. Dubravka Flajs, Milislav Demerec, križevački student i priznati svjetski genetičar, Cris, god.VIII, br. 1/2006.: 173-175.

Božidar Ručević

Diplomirani inženjer u miru od 2002. Član je Hrvatskog rodoslovnog društva "Pavao Ritter Vitezović" od utemeljenja 2005., a rodoslovnim istraživanjem bavi se više od 20 godina. Posebno područje interesa je podrijetlo Hrvata do stoljeća VII. i znameni očevog roda Ručevića i majčinog roda Vidakovića te nekih usporednih ili slučajnih rodova kao što je temeljna crtica o rodu Bertića iz Orehovice u Hrvatskom zagorju.

Možda vam se svidi

Komentirajte!

Your email address will not be published. Required fields are marked *