U spomen Božidaru Ručeviću (1933. – 2022.)
Svim prijateljima i članovima Hrvatskog rodoslovnog društva javljamo tužnu vijest da nas je u ponedjeljak, 21. studenoga 2022. godine u 90. godini života napustio Božidar Ručević, jedan od viđenijih članova Hrvatskog rodoslovnog društva od osnutka 2005.
Ispraćaj dragog pokojnika bio je u krugu obitelji na zagrebačkom krematoriju.
Božidar Ručević rođen je u Osijeku 1933. godine, pučku školu završio je na Knežiji u Zagrebu, gimnaziju u Zagrebu (zakratko Slatina i Gospić), maturirao je u Virovitici, a diplomirao na Tehnološkom fakultetu u Zagrebu: Pretežno je živio u Zagrebu od 1935. godine; otac je tri sina: Domagoja, Zrinka i Vedrana; suprug je Marte r. Dér.
Bio je član nekoliko društava sa stručnom, kulturnom, domoljubnom i rodoslovnom potkom; od 1979. godine izvanredni je član Znanstvenog savjeta za naftu pri Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti (tada JAZU); nositelj je nagrade INOVA.
Nosilac je Spomenice domovinskog rata.
Radio je u tvornici Kutrilin u sklopu kombinata Chromos-Katran-Kutrilin na odgovornim radnim mjestima: šef pogona, viši stručni suradnik u istraživanju , tehnički direktor i savjetnik za razvoj. Posebno se bavio kemijom tenzida.
Bio je vrlo stručan i cijenjen u svome poslu. U slobodno vrijeme volio je čitanje, pisanje, putovanja, glazba, sport te druženja sa svojim prijateljima, kamperima i rodoslovcima, uz smijeh i pjesmu. Bio je veseo i uvijek za pravdu i poštenje. Volio je istraživati i o tome pisati a posebno je bio ponosan na svoj hrvatski rod i hrvatske tradicije, korijene Šokačke i slavonsku opstojnost. Prije svega, bio je veseli obiteljski čovjek, ponosan na svoju obitelj, sinove i suprugu Martu i svoje šokačko podrijetlo, bio je gospodin i odani prijatelj.
Bio je aktivan u našem Hrvatskom rodoslovnom društvu od osnutka 2005. godine. Uvijek je bio na usluzi, spreman da svojim znanjem pomogne svima u rodoslovnim počecima. Napisao je mnoge stručne uratke u pisanim i elektronskim izdanjima te knjige i brošure, posebno u rodoslovnom području kako slijedi:
- 1970. g. Uvod u tehnologiju tenzida;
- 2008. g. Znameni i podrijetlo roda Ručevića iz Starih Mikanovaca;
- 2010. g. Podrijetlo Hrvata od iskona do VII. stoljeća;
- 2014. g. Croatan Indijanci – od legende do istine;
- 2017. g. Hrvatska nacionalna genealogija / Hrvatski rodoslovni projekt;
- 2017. g. Hrvatska rodoslovna dokumentacijska središnjica – Buđenje;
- 2020. g. Rodoslovna baština Ručevića
- 2022.g. Lijetanje krijesnica (20 crtica o temama koje su ga zanimale ili prijateljima).
U svom pretposljednjem uratku (Rodoslovna baština Ručevića) pokušao je popisati sve Ručeviće (Ćaniće) iznjedrene iz Starih Mikanovaca, ma gdje se u svojim dobima življenja nalazili, kao i njihove dostupne obiteljske priče, na razini razumnih pretpostavki. Bio je nositelj Spomenice Domovinskog rata i urednik web stranice https://rucevic.net/, a umirovljeničke dane provodio je u voljenom Zagrebu i Hrvatskom zagorju, dok vrelo predaka, majčino Zadubravlje te pradjedovske Stare Mikanovce, nije zaboravio nikad.
Na portalu Hrvatskog rodoslovnog društva objavio brojne tekstove i priloge.
Uvijek je imao dobre prijedloge i teme za rad društva.
O Božidaru Ručeviću, jednom od najstarijih članova Hrvatskog rodoslovnog društva, teško je napisati bilo kakvo štivo, nego je nužno da ga se sjećamo kao brižnog supruga, oca, djeda i pradjeda te dragog prijatelja rodoslovca.
O Božidaru mnogo govore i neke od izreka iz njegovih knjiga:
- “Rodoslovlje je srž vjere i života.”,
- “Gdje nema rodoslovlja, nema ni ljudi.”,
- “Za navik nek Bog sačuvo dušu našu ručevačku, šokačku i Hrvatsku.”.
Zato je zaborav na našeg dragog Božu u našem društvu zbog cjelokupnog njegovog djela jednostavno nemoguć.
Počivao u miru.
Uz iskrenu sućut obitelji čast nam je bila napisati ovaj spomen!
M. Tomašković i Ž. Mateljan
