Razgovor s povodom: Željko Rogošić

U četvrtak, 30. prosinca 2010. godine na prvom programu Hrvatske televizije u 21:30 emitiran je dokumentarni film Željka Rogošića pod naslovom "Čovjek s tri domovine". Gospodina Željka Rogošića zamolili smo za razgovor o tom filmu, na što se naš sugovornik spremno odazvao.

Željko RogošićŽeljko Rogošić (Split, 1956) ostavio je za sobom tri desetljeća plodnog rada kao urednik u „Slobodnoj Dalmaciji“, u HTV – TV centar Split, kao glavni urednik časopisa za društvena pitanja „Pogledi" te kao komentator i urednik u tjednicima „Globus“ i „Nacional“. Afirmirao se u istraživačkom novinarstvu pa je za dokumentarac „Igla ili deseti krug pakla“ (o problemima narkomanije) dobio Zlatno pero Hrvatskog novinarskog društva. Sada je u Dokumentarnom programu HTV pokrenuo ciklus emisija „U potrazi za korijenima“, koja želi afirmirati rodoslovna istraživanja naših obitelji. Nakon pilot-emisije „Čovjek s tri domovine“ nada se još 2011.godine filmovima o obiteljima Cetinski i Rendulić, a zatim i dokumentarnoj seriji u više epizoda „Miljenko Smoje“.

Kako se rodila zamisao za TV-film "Čovjek s tri domovine"?

Zamisao se rodila iz uvida u rad Hrvatskog rodoslovnog društva. Direktor programa HTV Domagoj Burić i urednik Dokumentarnog programa Miro Branković prihvatili su s oduševljenjem zamisao o istraživanju prošlosti naših obitelji, a zatim smo počeli okupljati širok krug suradnika iz različitih kulturnih, znanstvenih i drugih institucija te pojedinaca koji mogu pomoći u stvaranju TV priča o sasvim običnim – građanskim, težačkim, radničkim – hrvatskim obiteljima iz svih krajeva zemlje. U krugu takvih suradnika g. Mladen Paver pokazao je istančan osjećaj za priče koje mogu imati i svoju TV-prezentaciju. Usmjerili smo pozornost na desetak zanimljivih priča o istraživanju obiteljskih rodoslova . Jedna od njih, s velikim potencijalom, bila je priča o Žerjavićima iz Lobora i Zlatara. U priči o danas najpoznatijem dizajneru Juriju Agabekovu (Jurju Žerjaviću) odmah sam prepoznao jaki sadržaj i emotivni naboj, jednu posve nesvakidašnju priču, sa zapletima kao u nekom „režiranom“ krimiću. Na temelju prvotnih istraživanja Žerjavićevih, koje je ranije obavio g. Paver, uspio sam do kraja istražiti sve obiteljske tajne, mnoge nepoznate kutke života Žerjavićevih, posebice sudbine Jurijevog oca Ladislava, radnika i revolucionara i dr. Jurja Žerjavića, svećenika, župnika, graditelja Svetišta Majke Božje Bistričke, istaknutog borca za slobodnu i neovisnu Hrvatsku, koji je uvelike zadužio i hrvatsku znanost i grad Zagreb. Suradnja s g. Paverom se iz stručnih i profesionalnih okvira razvila u jedno istinsko prijateljstvo i međusobno autorsko uvažavanje. I to držim jednim od dragocjenih iskustava u radu na ovom filmu u fazi nastajanja scenarija.

Ima li šanse da taj film posluži kao zametak TV-serijala, poput BBC-ovog „Who do you think you are“?

Uz nešto malo zagrebačke skepse i splitske razmetljivosti, rekao bih da takva šansa doista postoji. „Čovjek s tri domovine“ i jest pokušaj i nada da se rodoslovnim istraživanjima u nas dade i njihov televizijski izraz i uprizorenje. Baš kao što se svaki dramski tekst nada i čeka svoje kazališno, televizijsko ili filmsko uprizorenje. Kad smo počeli raditi, imali smo u vidu šest dokumentarnih filmova koji bi činili serijal. Sada znamo da se ovakvi filmovi rađaju sporo, istraživanja dokumenata i podataka traju dugo, kao i prikupljanje relevantnih suradnika i sugovornika – pa nije lako odrediti ni kada bi jedan takav serijal u cijelosti mogao biti gotov. Zato ćemo na HTV-u emitirati svaki završeni film, a na koncu kada budu gotovi svi za sada dogovoreni filmovi, šesti dokumentarac će ići kao serijal, svakog tjedna. Čak i moćni BBC proizvodi godišnje 2-3 takva filma. Spomenuti BBC-jev serijal je, naravno, odličan, ali se naš hrvatski proizvod razlikuje u mnogome upravo po dramaturškom razvijanju priče i ogromnoj, znatno bogatijoj i kvantitativno obimnijoj povijesnoj i dokumentarnoj građi koja se u filmu koristi. Zato je snimanje i emitiranje filma „Čovjek s tri domovine“ po mnogo čemu novost u odabiru sadržaja, načinu TV-prezentacije, načinu rada i proizvodnje dokumentarnih filmova u nas. Novost, koja dosta traži i zahtijeva od cijele ekipe suradnika i HTV kao kuće, ali čiji se trud – sudeći prema reakcijama onih koji su film vidjeli – doista i isplati.

Što će Vam iz rada na filmu najviše ostati u sjećanju?

Najprije – entuzijazam i napor, čak i fizički napor koji smo uložili vezujući priču koja se događa u Švicarskoj, Rusiji, Ukrajini, bivšoj Jugoslaviji i današnjoj Hrvatskoj, po cijelom Zagorju a onda i do Golog otoka. Drugo, osobnost Jurija Agabekova. Premda svjetski poznat i ugledan čovjek koji je svojim radom i s pedesetak stručnih patenata stekao ne samo ime nego i kapital, Agabekov je otvoren, srdačan, iskren, duhovit čovjek, čovjek bez predrasuda, zazora, frustacija, iako ih je,s obzirom na težak životni put koji je prošao, mogao biti prepun. Ne, Juri se protiv svega zla na svijetu koje ga je snašlo još kao dječaka, borio radom, smijehom i ljudskim, iskrenim odnosom prema svakom čovjeku, napose prema njegovim uposlenicima u Ženevi, gdje su njegove tvornice i dizajnerski uredi. On je bio „dobri duh“ tijekom cijelog snimanja filma, skoro dvadesetak dana. Nikad neću zaboraviti Jurijeve susrete s dvoje sasvim osobitih, po mnogo čemu zanimljivih ljudi. Oboje su doista s dušom okrenuti službi Božjoj. Jedan od njih je vlč. Ivan Mikec, župnik u Loboru, a druga je časna sestra Klaudija Đuran iz samostana uršulinki u Varaždinu, reda časnih sestara Sv. Uršule koje više od 300 godina odgajaju i obrazuju mlade djevojke iz Varaždina i sjeverozapadne Hrvatske, ali i susjednih europskih država. Zašto? Vidjet ćete u filmu.

Kakvi su vam planovi za budući rad na sličnim projektima?

Orijentiran sam na snimanje vrlo zahtjevnog filma o obitelji Cetinski (glavni istraživač je poznati pjevač Tony Cetinski). Snimanje je u tijeku i treba ga dovršiti, uprkos ružnim vremenskim uvjetima koji su nas do sada pratili. Muče me dvojbe hoću li uspjeti realizirati film o obitelji Rendulić, s dr. Zlatkom Rendulićem i mr. Lotharom Rendulićem u ulogama glavnih istraživača svoje obitelji. E, to je tek "divlja" priča, prepuna neočekivanih događaja i likova, iz naše Like, Banije, Jaske, Modruša, Rakovice,Zagreba, Beča, Linza. Likova austrougarskih, njemačkih, austrijskih, jugoslavenskih vojnika, svjetski poznatih vođa i vojskovođa, obrata, čudesnih međusobnih rodbinskih i prijateljskih veza, i zvat će se – "Biti vojnik". Bit ću presretan ako je uspijemo uspješno televizijski ispričati.

Gosp. Rogošiću, želimo vam puno uspjeha u budućem radu i hvala Vam na razgovoru za portal Hrvatskog rodoslovnog društva!

Gordan Gledec

Istraživanjem rodoslovlja bavi se od 1999. godine. Uglavnom istražuje prezimena svojih predaka: Gledec (Poljanica Bistrička, Zagreb) i Hitrec (Martinci, Zlatar, Zlatar-Bistrica). U svom obiteljskom grmu ima preko 2400 pojedinaca. Zaposlen je kao profesor na Zavodu za primijenjeno računarstvo na Fakultetu elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu.

Možda vam se svidi

1 komentar

  1. Enver Ljubovič says:

            Da gospodin Rogošić je boravio dva dana  u Senju u svezi snimanja filma o uskočkoj obitelji Cetinski. Snimio je enterijere tvrđave Nehaj, a ja sam mu dao na uvid popise vojnika stalne vojne posade grada Senja i tvrđave Nehaj iz 1551. godine. Među tim vojnicima ima i nekoliko s prezimenom Cetinski ili Cetinjanin. Na temelju tih popisa može se ustvrditi da su Cetinski boravili u Senju u vrijeme uskočke epopeje sve do Madridskog mira 1617. godina kada su uskoci morali napustiti Senj, Uglavnom su se raselili na prostor Like i u Žumberak, gdje i danas postoji predaja da su se doselili iz Senja(Bastašić, Heraković, Stipanović i Badovinac).

Komentirajte!

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.