Razgovor s Peterom Hawlinom – drugi dio

Peter Hawlina u rodoslovnim je krugovima poznat kao osnivač i predsjednik Slovenskog rodoslovnog društva. O temama vezanim uz rad i projekte slovenskog društva s njim je razgovarao naš član, gospodin Mladen Paver. Zbog iscrpnosti odgovora, razgovor ćemo objaviti u dva nastavka. U prvom, g. Hawlina govorio je o sebi i svom interesu za rodoslovlje te o osnivanju Slovenskog rodoslovnog društva. U ovom nastavku g. Hawlina govori o financiranju i projektima slovenskog društva, rodoslovnim programima i o značaju genetike za rodoslovna istraživanja.

(slika g. Hawline preuzeta je s njegovih stranica, koje se nalaze na adresi www.hawlina.com)

[pročitajte prvi dio razgovora…]

Kako se financirate?

Imamo osnovnu djelatnost i projekte. Osnovna djelatnost su susreti, predavanja i časopis. To radimo volonterski. Plaćamo tehničko uređivanje, tiskanje i poštanske troškove. Sve se to pokriva od članarine, koja za godinu dana iznosi 25 €. Član Društva prima „Drevesa“ besplatno.

A projekti?

Projekt je svaki posao kojeg se na vlastiti poticaj lati bilo tko i rezultat položi na društvenu „policu“. Ako netko vjeruje da je sposoban nešto izraditi i ponuditi, mora se sam pobrinuti i za financijsko pokriće.

 Ali, imali ste i nekoliko većih projekata?

Jesmo, ali toga još nitko nije svjestan. Mi nismo tek skupina pojedinaca koji istražuju svaki svoj rodoslov. Objavili smo tri izvorna rodoslovna priručnika. Oblikovali smo rodoslovne standarde. Za Ministarstvo pravosuđa pripremili smo kriterije za imenovanje sudskih vještaka za rodoslovlje, prema kojima je imenovano prvih desetak  takvih vještaka . U Luxemburgu smo sudjelovali u izradi smjernica EU  za arhive. Još je mnogo važnih rezultata našeg rada. Imamo najpotpuniju knjižnicu rodoslovnih publikacija, priređujemo tečajeve i time širimo krug iskusnih rodoslovaca a po našem uvjerenju najvažniji je naš doprinos u prenošenju arhivskog gradiva na suvremene medije.

Što misliš pod time?

Većina nas radi s računalom (kompjuterom). Rezultati našeg rada skoro su bez izuzetka dostupni svakome. Rijetki skrivaju rezultate svog rada. pa time on ostaje bez prave vrijednosti. Danas su naše datoteke odraz stanja u arhivima. Naravno, javnopravnu vrijednost imaju samo matične knjige ali su naše zbirke vrlo pouzdana snimka arhivskih upisa  i kao takve postaju referentno gradivo. Osobito bi početnici morali najprije na računalu konsultirati referentne datoteke i tako izbjeći nepotrebno listanje po originalima, nepotrebno habanje dragocjenih unikata. Uz to, datoteke su dostupne elektronskim putem. To je mislim naš najvažniji doprinos. Nisu ga svjesni ni svi naši kolege, a još manje oni koji bi od toga imali najviše – a to su arhivi.

To izgleda revolucionarno?

I jest. Zvuči utopijski, ali mislim ozbiljno. Ipak nigdje na svijetu nema takve arhivske politike, ali mislim da ćemo je dočekati. Naše referentne datoteke nisu ravnopravne arhivskom gradivu, ali mu postaju sve sličnije. Vidjet ćeš da imam pravo.Klasično rodoslovlje je skoro prestalo postojati, gotovo da ga više i nema. Novo se rodoslovlje zbog revolucionarnih tehničkih mogućnosti toliko raširilo da je po svoj prilici – po internetskom zanimanju publike – odmah za erotikom. Razvoj programskih mogućnosti nije lako pratiti, u tako bogatoj ponudi nije lako naći najbolje rješenje. Zato se tako teško odlučujem pri izboru novog, višestruko preporučljivog programa. U Hrvatskoj je Brother¨s Keeper stigmatiziran,
dok je kod nas još uvijek najpopularniji. Usprkos tome obaziremo se za novim modelima. Svaki ima nečeg privlačnoga. Ipak, naše osnovne zahtjeve – jezik i slova – još ni jedan ne zadovoljava kao Brother¨s Keeper. Verzija 5, ne 6 !

I u našem se Društvu u tom pogledu traži rješenje.

Znam. To bi bilo područje, gdje svoja znanja i iskustva možemo združiti. Mnogo drugih mogućnosti za zajednički rad i nemamo. Preostaje nam povremena razmjena zanimljivih predavanja i, naravno, podataka. Na rodoslovnom planu bio sam osobno aktivan i u Hrvatskoj. Sustavno sam obradio svu matičnu građu za  Silbu ( za taj otok me veže mnogo više od činjenice, da tamo već decenijima imamo kuću). Rad sam počeo širiti još i na otoke Olib i Premudu, upisao sam više od 8000 osoba. Za razmjerno malu župu to je prilično. Svatko, tko je rodom povezan za stanovništvo Silbe  ima svoj rodovnik za 19.stoljeće već izrađen. Građa se proteže i dalje na 18., čak i na 17.stoljeće, a da ne govorim o upisima za 20. i 21.stoljeće. To bi se gradivo moglo iskoristiti i za nešto drugo, ne samo za rodoslovlje. Mnoga znanstvena disciplina oslanja se na takvu bazu podataka, a među njima nije zadnja ni jedna od najsuvremenijih – genetika.

Da, o tome si nam već predavao u Zagrebu….

Od genetike očekujem mnogo. Već danas nam daje mnogo a razvija se sve brže i postaje sve dostupnija, osobito po cijeni. Jedan od vodećih laboratorija je prije tri godine u Sloveniji prikupljao genetske uzorke. Surađivali su samo oni koji su imali svoje rodoslovno stablo dokumentirano za tri generacije predaka. Iako na pr. Silba nema velik  broj stanovnika, tamo bi mogli provesti prikupljanje uzoraka za komparativnu studiju. Najjednostavnije bi bilo tipiziranje stanovništva. Naime, uvjeren sam da bi se tip Silbana genetski razlikovao od stanovnika Premude ili Oliba.

Dao si mi misliti!

Mislim da bi svatko, a ne samo rodoslovac, morao svojim potomcima ostaviti genetsku sliku. Djeca doduše nasljeđuju gene roditelja, ali ipak je njihov haplotip različit od očevog i majčinog. On je kombinacija obaju. Genetika i nove računalne metode su ono, što nazivam pravim bliskim susretom sa spoznajom.