Rodoslovlje u pjesmi “Stirps Katanich” Matije Petra Katančića

U četvrtak, 29. siječnja 2009. godine u maloj dvorani Hrvatskog državnog arhiva, Marulićev trg 21 (u blizini Botaničkog vrta) naš član g. Ljudevit Meze održat će predavanje pod naslovom "Rodoslovlje u pjesmi ‘Stirps Katanich’ Matije Petra Katančića". Predavanje je već bilo najavljeno u studenom prošle godine, ali je odgođeno zbog bolesti predavača.

Franjevac Matija Petar Katančić (Valpovo, 1750 – Budim, 1825) hrvatski pjesnik, polihistor i prevodilac, opjevao je svoje rodoslovlje na latinskom u pjesmi "Stirps Katanich" (Pleme Katanića). Uz prikaz pjesme, života i djela M. P. Katančića, g. Meze će uz komentar pokušati prikazati i računalnu verziju Katančićevog rodoslovlja u pet generacija s dvadesetak osoba spomenutih u pjesmi.

Wikipedia o Katančiću kaže sljedeće:

Matija Petar Katančić (Valpovo, 12. kolovoza 1750. – Budim, 24. svibnja 1825.), hrvatski književnik i latinist, sveučilišni profesor poetike, arheologije i numizmatike te knjižnički kustos.

Studirao je bogoslovlje i estetiku u Budimu. Kao mlad ušao je u franjevce. Dugo je godina bio profesorom u Osijeku, Zagrebu i Pešti. Na potonjem je sveučilištu predavao arheologiju. Prevoditelj je prvog cjelovito tiskanog Svetog pisma na hrvatski jezik. Prijevod je objavljen 1831. prvi put.

Katančić je u književnosti bio predstavnik kasnog pseudoklasičnog pjesništva. Hvalospjeve piše po ugledu na Horacija, a pastirske pjesme po ugledu na grčko i rimsko bukolsko pjesništvo. Njegove prigodničarske latinske pjesme, napisane po uzoru na Horacija i izdane skupa s njegovim hrvatskim pjesmama u zbirci Jesenski plodovi (Fructus autumnales, 1791), pokazuju da je bio temeljito klasički obrazovan te da je bio izvrstan verzifikator.

Bivajući izvrsnim poznavateljem klasične grčke i rimske književnosti, pokušavao je unijeti u jezik i latinske metričke oblike, odnosno stvoriti umjetničke pjesme prema latinskim uzorima. U raspravi Kratka bilješka o prozodiji ilirskoga jezika (Brevis in prosodiam Illyricae linguae animadversio, 1791) dao je nekoliko zanimljivih metričkih obrazaca po ugledu na stare klasike, pokazavši izvrsno poznavanje grčke i rimske mitologije i književnosti. U svojoj drugoj književnoteorijskoj raspravi, pod naslovom Knjižica o ilirskom pjesništvu izvedena po zakonima estetike (De poesi Illyrica libellus ad leges aestheticae exactus, 1817) prvi razmatra hrvatsku književnost s estetičkog stajališta.

Tvorac je prve arheološke rasprave u Hrvata, Rasprava o miljokazu (Dissertatio de columna milliaria), u kojoj opisuje rimski miljokaz pronađen kod Osijeka.

Možda vam se svidi

2 komentara

  1. Ivanka Rebrović says:

    Bravo, predavanje je bilo super!

    Evo i mog priloga vašem istraživanju. U knjizi Branimira Špoljarića “Stari Zagreb od vugla do vugla” piše na 205. strani: “Katančićeva ulica nekada se po prodaji sadnica zvala Sadna ulica.”

    Tražite li u Zagrebu Ministarstvo financija, uputit će vas u Katančićevu, malu ulicu koja povezuje Gajevu i Strossmayerov trg, gdje se nalazi jedan od najstarijih zagrebačkih hotela – Palace. Imali veze Ministarstvo financija s Matijom Katančićem? Možda, ako se radi o novcu, jer je Katančić bio profesor numizmatike?

    Matija Petar Katančić rođen je 1750. u Valpovu. Završivši školovanje, kao franjevac predaje u gimnaziji u Zagrebu i Osijeku. Zatim odlazi u Budim gdje na Sveučilištu nastavlja predavati arheologiju i numizmatiku. Pisao je rasprave iz arheologije, numiznatike, filologije i književne povijesti. Njegovi pjesnički radovi sabrani su u knjizi Fructus auctumnales (“Jesenj plodovi”). Pola knjige sadrži stihove na latinskom, a pola na hrvatskom. Poznavajući dobro narodnu poeziju, kao i naše pjesnike iz 16. i 17. stoljeća, Katančić je i sam pisao u osmercima i desetercima. Među najbolje pjesme ubraja se “Vinobera u zelenoj Molbice dolini”.

    Zagreb mu se odužio imenom ulice i zbog toga što je Sveto pismo, čiji je prijevod objavljen u Budimu nakon njegove smrti 1831. godine, jedno od djela koje je – kako se kaže u predgovoru – “slavnoilirički izgovara bosanskoga prenešeno”. Ivanka Rebrović

  2. Božidar Ručević says:

    Ponekad sam isticao čudovite spoznaje Ljudevita Gaja, koji je i bez egzaktnih genetičkih saznanja Hrvatski narodni preporod nazvao ilirskim.

    Slušajući zanimljivo predavanje g. Ljudevita Mezea o Matiji Petru Katančiću shvatih da je zapravo on bio preteča nacionalnog preporoda u Hrvata, jer je u nekoliko svojih djela tvrdio da su naši preci bili Panoni i/ili Iliri. (Zbornik znanstvenog skupa o Katančiću. Budimpešta: Inicijativa Hrvatske manjinske samouprave. 1996: 15.) Stoga je očito da je Ljudevit Gaj (1809 -1872) dobro poznavao i proučio lik i djelo Matije Petra Katančića (1750 -1825), jer zbog generacijskih razloga je malo vjerojatno da su se mogli susresti.

    Ovo zanimljivo predavanje o rodoslovu Katančića i mijenama njegova prezimena otvorilo je poučna genealoška vrata, ali i oplemenilo slušatelje mnogim vrijednim saznanjima (spjevom, prozom, povijesti i mjerništvom) iz hrvatske povijesnice i kulture te tehničkih naputaka proizašlih iz djela fra Matije Petra Katančića.

    Što li sve može stati u jedan ljudski život!?

Komentirajte!

Your email address will not be published.

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.