Prezimena Nevesta i Cere u zadnjih 350 godina

Nastavljamo s tekstom g. Nediljka Budiše pod naslovom "Okvir za istraživanje podrijetla roda Budiša iz Nevesta i Cere u dalmatinskoj Zagori". U prvom smo nastavku ispričali priču o geografskom položaju i ekologiji Nevesta i Cere te o imenima Nevesta i Cere u povijesnom kontekstu. Sada govorimo o stanovništu i prezimenima Nevesta i Cere u zadnjih 350 godina.

Stanovništvo i prezimena Nevesta i Cere u zadnjih 350 godina

U ranom i kasnom srednjem vijeku Nevest je bio na tromeđi interesa hrvatskoga bana iz Knina, trogirske biskupije i šibenske općine (komune). Zato imamo dokumenata o stanovništvu toga doba u Nevestu. Međutim, to starohrvatsko stanovništvo (pomiješano sa vlaškim stočarima) ovih krajeva je iseljeno (bolje reći protjerano) u većinom Primorje u vremenskom periodu između 1521. i 1685. godine. Na taj način je nestalo ne samo povijesno sjećanje nego predaja i legende (u kojima je uvijek zrnce istine).

Prezimena današnjeg stanovništva u Nevestu i Ceri (koje je naseljeno iza 1685.) mogu se prema podrijetlu ugrubo podijeliti u pet kategorija: bosanska (npr. Bošnjak, Sunara); bodulska (npr. Budiša), hercegovačka (npr. Šege, Slugani, Matijaši) poljička (npr. Rajčići, Ivančevići) pragustinska (doseljenici iz okolice Makarske; možda Jurjevići) te domaća iz Zagore (možda Mrčele ali samo ako potječu iz Marčela – starih Planjana). Starosjedilačkih neveških prezimena (Pavlović, Jurjević, Ivanković, Stoslavić, Hreljanović, Ninčević, Bogdavčić itd.) koja su dokumentirana u Nevestu prije i za vrijeme turske okupacije (kada Cera nije ni postojala) danas nemamo.

Slijede prezimena koja nalazimo u Nevestu i Ceri u zadnjih 350 godina.

  • BAKOVIĆ – vjerojatno ženici ili naseljenici u Nevestu iz Planjana. Izumrli su po muškoj lozi u XX stoljeću; još ne znamo koje su obitelji nasljednici njihovih imanja. Godine 1711. Bakovići su prebivališta imali u Planjanima gdje su živjele obitelji braće Jure i Mate, sinova pokojnog Ante Bakovića.
  • BALEK – starinom iz Utora Donjih (prezime je nastalo od starog utorskog-neveškog roda Bučevići); ženici u Nevestu.
  • BILAĆ – naseljeni u Nevest između 1685. – 1711. Odselili se iz Nevesta u XX. stoljeću. U popisu iz 1711. nalazimo osobu koja se piše kao Petar Billi pok. Tadije koj je vjerojatno bio »pater familias« neveških Bilaća.
  • BUČEVIĆ – starinom iz Utora Donjih; ženici u Ceri. Obiteljski nadimak im je Keran (a to je danas i prezime u Utorima Donijm). Bučevići se pojavljuju u velikom broju u maticama fra Bonaventure Biloglava 1679. – 1686. a starina roda je u Nevestu i Utorama Donjim, gdje su u venecijanskom zemljišniku iz 1711. godine zabilježene brojne obitelji tog roda; kasnije su obiteljski nadimci toga roda »Keran« i »Balek« postala prezimena. Iz Nevesta i Utora Donjih raspršili su se Bučevići po cijeloj Zagori i šire.
  • BOŠNJAK – starinom iz Visoke (tamo su doselili kako im i ime kaže, iz Bosne); ženici u Nevestu i Ceri. U Nevestu imaju obiteljski nadimak Knjezi (Bošnjak-Knjez, naseljeni kod Zlopolja) kao i Bošnjak-Marinov. Bošnjaci-Dubanovi su ženici iz Cere u Nevest. Bošnjaci iz Cere su potomci Pomorića-Budiša po ženskoj liniji.
  • BUDIŠA – starinom Budišići, prema usmenoj predaji oko 1685. su naseljeni na Budišinom Klancu u Nevestu. U venecijanskom zemljišniku iz 1711. nalazimo ih u Ceri. Svi su potomci Ivana Budišića pok. Stipana iz Rogoznice. Budiše-Mijači u Nevestu su ženici iz Cere u XX. stoljeću. Kod ovog prezimena u Ceri imamo slijedeće obiteljske nadimke: Popovići, Šubići i Pomorići. Popovići su izumrli po muškoj liniji a nadimak su dobili u XIX. stoljeću prema popu koji se zvao don Bare Budiša. Dok je nadimak "Šubić" izveden iz osobnog imena (antroponim), nadimak "Pomorić" je nastao na osnovi geografskih imena (toponima) – u ovom slučaju od imenice "pomorje" – pa označava prodošlicu iz Primorja (Pomorja). Interesanto je da se kod Pomorića do dana današnjeg u skoro svakoj drugoj generaciji javlja ime Stipan, prema običaju da unuk dobije djedovo (didovo) ime. Znači nadimak "Pomorić" se može dovesti u logičnu vezu sa činjenicom da je praotac Stipan (otac "patera familiasa" Ivana Budišića) rodom iz Rogoznice. Dali su ti stari Budišići autohtono prezime ili imaju veze sa razgranatim prastarim hrvatskim plemenom kninsko-ličko-gackih Mogorića ostaje da se istraži i utvrdi.
  • DŽELALIJA – naseljeni u Nevestu između 1685. – 1711. Ovo prezime ima korijen u turskoj riječi "čelali" što znači "moćni". Svi su potomci Mije Dželalije pok. Petra. Imaju brojne obiteljske nadimke: Đukići (na Ðukića Kosi), Ivčovići (danas se djele na Išine i Jaline), Kapini (starinom Petralovići), Pajlovi (ispod Oborske kose; starinom Grgarići), Tomaševići i Vranjelići (na Ljučici). Prezime nalazimo u susjedstvu (Unešić, Sedramić), u Zagori na Miljecima i Pakovu selu te na otoku Braču.
  • GALIĆ – naseljeni u Ceru između 1685. – 1711. Nemaju obiteljskih nadimaka. Svi su potomci Mate Galića iz Blizne; Matu nalazimo godine 1684. kao ratnika u Skradinu pod zastavom drniškog kapetana (harambaše) Luke Živkovića.
  • HRGA – starinom iz Koprna (tamo su doselili vjerojatno iz Hercegovine); ženici su u Nevestu od prije 100 godina. Obiteljski nadimak im je Šaban.
  • IVANČEVIĆ – naseljeni u Ceru 1685. – 1711. (starinom su iz Poljica). Nemaju obiteljskih nadimaka. Današnji Ivančevići (Čolovići) u Nevestu su ženici iz Cere. Svi su potomci Petra Ivančevića iz Mirlovića. Najstariji spomen prezima Ivančević potječe iz 1585. godine u Šibeniku; više od 100 godine kasnije (1695.) i Jure Ivančević živi u tome gradu. Godine 1653. ostao je spomen o Mati Ivančeviću iz Velima (današnji Stankovci; vjerojatno kao izbjeglica). U vrijeme Kandijskog rata (1645.-1669.) pri opsadi Klisa 1648. godine poljički harambaša Mihovil Ivančević se posebno istakao u borbama (o njemu kaže Kačić: I ovo je silni junak bio, po imenu Ivančević Mijo; kada godir u četu iđaše, vazda turske glave odsicaše). Prema »Hrvatskim rodovima općine Muć«, starina tog roda je drevna Poljička Kneževina, i to Gornje Polje, u kojem je 10. ožujka 1642. godine upisan u ulozi svjedoka pri prodaji zemljišta bio i Jure Ivančev(ić).
  • JANJOŠ – starinom Janjošević, naseljeni u Nevest između 1685. i 1711. Prezime se izvodi od mađarskog imena Janoš (Jan ili Janko); ne zna se odakle su točno starinom. Nemaju obiteljskih nadimaka. Svi su potomci Petra Janjoševića pok. Stojana.
  • JURJEVIĆ – naseljeni u Ceru („na A'metovo stanje“) iza 1711 godine. Ne znamo jesu li  u vezi sa starim neveškim Jurjevićima (koji su bili starosjedioci Legatovića) ili su doseljenici. Neveški Jurjevići koji imaju i nadimak Oprce su ženici iz Cere.
  • KEVIĆ – naseljeni u Nevest iza 1711. (vjerojatno iz Hercegovine). Jedan poznati obiteljski nadimak je Kević-Zelić.
  • MATIJAŠ – naseljeni u Nevest iza 1711. (vjerojatno iz Hercegovine). Matijaši-Jurinovići žive sa zapadne strane neveške Gradine kod ceste Drniš-Prgomet. Na sjeverozapadu Nevesta postoje još i „pravi" Matijaši (pod Umcom) te Matijaši-Runtići čiji nasljednici žive u Šibeniku.
  • MRČELA – starinom iz Koprne, ženici u Nevestu i Ceri. Vrlo vjerojatno autohtoni rod dalmatinske Zagore, podrijetlom iz starih Marčela sa granice današnjih Planjana i Vinova. Po obiteljskom nadimku neveški rod se zove Mrčele-Šiškonje a u Ceri Mrčele žive sa Budišama-Pomorićima (gdje su se i priženili).
  • PEROVIĆ – naseljeni u Nevest iza 1711. (vjerojatno iz Hercegovine). Obiteljske nadimci su Perovići-Mutići i Perovići-Žarkovići .
  • PUĆO – potječu od Mate Puće (nadimakom "Đuđo") iz Planjana koji se 1882. priženio u Budiše-Popoviće. Ujedno su i ženici u Ceri (Ivančevići) a po svome tradicionalnom zanimanju su bili kovači u mjestu (odatle današnji nadimak "Kovači"). Prema usmenjoj predaji, Puće su bili kovači još od turskih vremena dok se u starijim dokumentima u Zagori spominju tek iza 1725. Prezime Pućo se može izvesti iz imenice "puć" (put) pa bi pućo bio putnik ("pućnik" kod zapadnih Slavena). Druga je mogućnost da je današnji izgovor prezimena iskrivljenica od "Puđo" ili "Puđa"; rod Puđa potječe iz sela Miši u Livanjskom kraju.
  • RAJČIĆ – naseljeni u Nevest između 1685. – 1711. Imaju sljedeće obiteljske nadimke: Šmeuti, Kudrići, Barišići, Kljaići, Blažovići i Mršići. Svi su potomci Ilije Rajčića pok. Ivana (manje vjerojatno od Mate Rajčića pok. Mate koji je odselio u Pribude). Iza 1711. raspršili su se Rajčići iz Nevesta po cijeloj Zagori (Vinovo, Unešić, Ogorje i Radošić). Osim u Zgaori, nalazimo ih danas u Mravincama (Solin), na samoj granici Poljica pa su vjerojatno iz Poljica. Po sličnosti prezimena nameće se zaključak da bi mogli imati veze sa starom hrvatskom plemenitaškom porodicom Rajčić iz Like koji su se u 15. stoljeću naselili među Poljičane.
  • SLUGAN – naseljeni u Nevest između 1685. – 1711. Ne zna se odakle su točno starinom. Obiteljske nadimci su: Anturovi, Batinovi, Kocini i Kresini. Svi su potomci Petra Slugana pok. Mije.
  • SUNARA – starinom Sunarići, naseljeni u Nevest između 1685.- 1711., podrijetlom iz okolice Travnika ili Fojnice (gdje i danas nalazimo Sunariće). Sunare iz Nevesta imaju tri obiteljska nadimaka: Gargići, Ikačići i Tarlaši. Svi su potomci Filipa Sunare pok. Petra seoskog glavara u Zagori i ratnog zapovjednika mletačke vojske. Dok se 1684. godine u Skradinu (u izbjeglištvu) piše kao Filip Sunarić, već godine 1711. u Nevestu se izjašnjava kao Filip Sunara. U jezičnom smislu značenje prezimena Sunara (jednako kao i prezimena Nakić) je zagonetno. Oba naime su nastala u okolici Travnika ili Fojnice i odatle se proširila prema Dalmaciji. Uglavnom su se dalmatinske Sunare 1711. naselile u Nevest-Ceru i Šibenik a odatle se kasnijim stoljećima proširlile po cijeloj Hrvatskoj.
  • SUNARA – naseljeni u Ceru između 1685. – 1711. Sunare iz Cere imaju obilje obiteljskih nadimaka pa se tako međusobno se djele na Dujmušiće, Jašiće, Mariće, Markuzoviće, Mart'noviće, Petruškoviće i Pujake. Svi su potomci Cvitka Sunare pok. Vida. Za očekivati je da su Sunare iz Cere bile u rodu sa neveškim Sunarama. U mletačkim popisima obitelji koje su se za Morejskoga rata (1684.-1699.) sklonile kao izbjeglice u primorju, nalazimo obitelji Filipa, Jure i Mije (Mihovila) Sunare u Crnici, te Filipa i Marka Sunarića u Skradinu (Marko je bio jedan od suorganizatora evakuacije stanovništva 1684.). Ne znamo rodbinske odnose među ovim ljudima kao i odnos ovih ljudi prema Cvitku Sunari pok. Vida. Poznati Sunara iz narodne predaje Nevesta, Cere i Visoke je »hajduk Bože« iz Dujmušića, koji je živio prije oko 200 godina.
  • SVIRAC – naseljeni u Nevest između 1685. – 1711. (još su ih zvali i Zvirac). Potomci su Petra Svirca pok. Nikole. Izumrli su po muškoj liniji u XX. stoljeću; nasljednici imanja su obitelji Budiša-Mijač i Dželalija-Pajlov.
  • ŠEGO – iz Planjana, ženici u Nevestu od prije 100 godina. Naseljeni su na Šeginoj Glavici (bivši Sladnov Umac – nazvan po Slatinu iz Marine, koji je bio nastanjen u Nevestu i živio u Sunara-Ikačića). Šege su poznati hercegovački rod sa starinom u području Brotnja (danas dio općine Čitluk) i to iz sela koja se zovu Međugorje i Bijakovići.
  • VIŠIĆ – naseljenici iz Koprna (žive kod crkve sv. Marije u Nevestu) od prije 100 godina. Zovu ih još i Višići-Vakteri. "Vakter" se izvodi od njemačke imenice "Wachter" što znači čuvar, stražar. Višići su čuvali prugu u Ceri kod talijanske tvrđave iz II. svijetkog rata u kućici zvanoj "Vakterica" (koju su porušili partizani 1945.) pa im odatle i dolazi nadimak.
  • ZELEMBABA – ženici u Nevestu, nasljednici stare obitelji Pavlovića pa ih u Nevestu i zovu Zelembabe-Pavlovići (narod Nevesta kaže i Pa'lovići). Starinom su iz okolice Knina (gdje su sve do Oluje i živjeli ali kao pravoslavni Srbi). Ime ima izvorište u turskom jeziku. Još uvijek ne znamo u kakvoj su vezi ti Pa'lovići sa starim neveškim Pavlovićima koji se spominju 1480. i 1496. Naime Ivaniš Pavlović (1480.) ostavlja crkvi sv. Marije "5 gonjaja" (ca. 50-100 kvadrata) zemlje u današnjim Livadama (Donje Polje) dok Jurica Pavlović (1496.) posjeduje svjetovne knjige ili dokumente pisane hrvatskim jezikom. To je bitan podatak za kulturnu povijest i hrvatski identitet staroga Nevesta.

Neki toponimi nastali od poznatih imena i prezimena

U svezi izumrlih prezimena u Nevestu potrebno je istaći i bogatstvo toponimima koje je sa njima povezano. Bilaći su živjeli su između Bošnjaka-Knjeza i Višića-Pešića (Unešić). Kada se ide na Bilaćov Umac, kod lovačkog Doma, mora se proći pokraj Bilaćova Bunara i preko Bilaćove "Rampe", na željezničkoj prugi. Krška polja iznad Prljica u Ceri se zovu Bilaćuše. Danas u Šibeniku živi još samo jedna osoba koja nosi to neveško prezime. U mletačkom popisu iz 1711. nalazimo osobu koja se piše kao Petar Billi pok. Tadije. Neki autori to tumače kao 'Bilić'; međutim mnogo je vjerojatnije da se radi o "pateru familiasu" neveških Bilaća, Petru Bilaću. Bakovići (npr. Bakovića Torovi u Ceri ili Bakovića Bušak u Nevestu) imaju natpis na križu (bolje reći na ostacima križa) na Biljugu ispod Ðukića Kose. "Hajduk Bože" iz Dujmušića je živio u špilji koja se danas zove "Božina Pećina". Samovoljno je seljacima naplaćivao »zaštitu« pa su ga seoske straže (komiti) više puta bezuspješno pokušavale uhititi. Na kraju je ubijen u vatrenom okršaju kod kamena koji se zove »Božin Greb« smješten iza osamljene, nadaleko uočljive kamene glavice – zvane Kuk – na jugoistoku Cere. Kamen je bio ploča velikih dimenzija (oko 4 x 4 m) debeo skoro 1 metar koja je šezdesetih godina prošloga stoljeća oštećena dinamitom. Jurjevići iz Cere žive ispod "Ametove Drage" prema Ahmetu, turskom posjedniku toga dijela Cere; prije turske okupacije ta draga se zvala "Ladikina Draga".

Istaknute lokalne povijesne osobe

FILIP SUNARA – pok. Petra. seoski glavar u Zagori i ratni zapovjednik (kapitan, harambaša) hrvatskih postrojbi mletačke vojske. Za svoje velike ratne zasluge (posebno evakuaciju stanovništva Zagore 1684.) bio je bogato nagrađen zemljom i titulama od strane Mletačke Republike. Za oslobađenje Dalmacije od Turaka, pod njegovom zastavom su se borili većinom preci stanovništva u današnjoj općini Unešić. Ne znamo pouzdano o njegovu ratnome putu, ali po posjedima koja je stekao (Nevest, Cera, Visoka, Bračević i Ramnjane) možemo zaključiti kako se vrlo uspješno borio protiv Turaka. U mletačkim popisima izbjeglica za Morejskoga rata (1684.-1699.) u Flipovoj postrojbi nalazimo Juru i Miju (Mihovila) Sunaru a u jednom drugom popisu nalazimo i Marka Sunarića. Nemamo spoznaja u kakvom su srodstvu bili ali ako ovu porodicu usporedimo sa porodicom Nakić (o kojoj imamo više informacija) možemo pretpostaviti da se radi o bliskim srodnicima, vjerojatno braći.

Nadalje, možemo i rekonstruirati motive njihove seobe iz pitome okolice Travnika u kršnu Dalmaciju: vjerojatno nisu mogli trpjeti turski zulum pa su se odmetnuli pod mletačku vlast, dovodeći sa sobom i druge porodice. Filip Sunara je morao biti i vršnjak serdara Matije Nakića; već 1711. je bio kao star čovjek bio nastanjen sa svojom obitelji ("pater familias") u Nevestu. Nemamo slika niti povijesnih opisa pa ne znamo kako bi taj vrli čovjek mogao izgledati; ali imamo jednu zanimljivu epizodu iz 1806. godine. Filipovi unuci (ili praunuci) harambaša Ante Sunara te saržent (podnarednik) koji se također zvao Ante su nemirne 1806. vodili više skupina naoružanih ljudi u pobuni protiv pokušaja novačenja u francusku vojsku. Stoji pisano kako "se posebno isticao stasiti harambaša Sunara".

Don BARE BUDIŠA je podrijelom od Budiša-Popovića, obitelji koja je po muškoj liniji odumrla u 19. stoljeću. Za don Baru za sada znamo samo da je bio župnik Ljubitovice 1806-1807 u vrijeme nemira i pobuna u dalmatinskoj Zagori nastalih povodom pokušaja novačenja u francusku vojsku. Grob mu se nalazi ispod oltara crkve sv. Marije u Nevestu, gdje ima i natpis. Je li taj natpis sadržavao samo ime ili nešto više? Je li pisan glagoljicom, hrvatskom ćirilicom ili latinicom? Danas ne znamo. Znamo samo da je pokriven pločicama prilikom obnove poda crkve sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Neobično je da u ovome kraju koji je davao franjevce i franjevke imamo i jednog popa. Naime većinu novih naseljenika su tradicionalno pastorizirali franjevci. Da je Bare bio pop a ne franjevac vjerojatno je odlučilo je podrijetlo njegove obitelji iz Primorja. Bilo bi vrlo interesantno znati dali je don Bare bio i pop glagoljaš. Ostali franjevci iz mjesta su: Fra Mijo Sunara župnik u Hrvaca 1772-1778, Ogorja 1778-1784, Dicma 1788, i Kruševa 1829-1844. Fra Bonaventura Sunara bio je župnik Ogorja i Čvrljeva 1806. Marija Budiša (18.X.1883. – 11.II.1945.) je bila redovnica franjevka i vrhovna glavarica reda Družbe Bezgrešnog Začeća Majke Božje, kćer Ilije Budiša (Pomorić).

Nediljko Budiša

Rođen je u Šibeniku 1966. godina. Hrvatski je znanstvenik-prirodoslovac. U Zagrebu je uspješno okončao studije biologije i kemije (nastavnički studij), molekularne biologije (inžinjerski studij) te biofizike (magistarski studij). Doktorirao je na rendgenskoj strukturnoj analizi proteina pod vodstvom nobelovca Roberta Hubera, na Tehničkom sveučilištu u Münchenu 1997. Ostvario je tipičnu znanstvenu karijeru od post-doktorskih studija do habilitacije i poziva za redovnog profesora na Tehničkom sveučilištu u Berlinu (2008.). Jedan je od utemeljivača - inženjerstva genetičkog koda - što je i njegova životna znanstvena misija. Osim prirodoslovlja pomalo se bavi poviješću, filozofijom, književnošću i religijom kao hobby-aktivnostima.

Možda vam se svidi

55 komentara

  1. Ivan says:

    Poštovani gospodine Budiša, niste mi odgovorili na upit o podrijetlu prezimena Dželalija(ivčinovići) pa vas molim da mi pokušate objasnit odakle potjeeče to prezime, moje ime je Ivan Dželalija podrijetlom sam iz Nevest-Cere od loze Ivčinovića Išinih. Moja pokojna baba je iz Cere preime Pućo (kovači), a njena pokojna majka znači moja prababa je Budiša. Kako već duže vrijeme pratim Vaše vrijedno pisanje o naše i vašem selu molio bih da mi pomognete u rasvietljavanju porijejkla Prezimena Dželalija.
    Lp.Ivan

  2. Ivan says:

    Znate li možda o prezimenu Burilović,Burilović-Srdar iz sela Visoke,pokraj Unešića?

  3. Marinko Perović says:

    Pozdrav,
    Gospodine Nediljko ako me možete kontaktirat na e-mail: dilemato@gmail.com
    Imao bih neke zanimljive informacije i za Vas i Nevest.

  4. Ante Pućo says:

    Gospodine Đelalija, koliko vidim, vidim da smo i u bližnjem srodstvu.
    Koliko sam upućen u izvore arhivske građe, sigurno Vam mogu tvrditi da se vaše prezime treba izgovarati Zelalia po pretku Zeli.
    U svim arhivskim dokumentima do sredine 19 st. su ih upisivali kao Zelalia ili Xelalia a nikad kao Gelalia ili GJelalia.

  5. Elena says:

    Poštovani Ivane Dželalija, vidim i drago mi je što ima još zainteresiranih oko naše loze. Ja sam takoder Dželalija (Vranjelić) te se trudim saznati što više i nekako “spojiti lozu” s obzirom da su svi potomci iste osobe, kako kaže internet; Mije pok. Petra

Komentirajte!

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.