Prezime Subašić

Croatia vs. Portugal, 10th June 2013
Danijel Subašić

Prema popisu iz 2001. godine u 87 naselja Republike Hrvatske živi 278 Subašića obitelji s 561 dušom.

Najviše ih je: u Zagrebu (36 obitelji, 97 duša), Splitu (11, 40), Sisku (10, 37), Osijeku (14, 28), Vinkovcima (9, 22), Zadru (8, 21), Sesvetama (7, 16), Kozinšćaku pokraj Dugog Sela (3, 12), Kaštel Sućurcu i Kučilovini pokraj Zagreba po (3, 11) itd.

S jezičnog motrišta u osnovi prezimena su dvije imenice iz turskog jezika: su = voda i baša = glava (glavar, starješina). Naime subaša je u Osmanlijskoj Carevini najprije bio nadzornik koji se brinuo o dijeljenju vode pučanstvu za pojenje stoke i navodnjavanje zemljišta. Kasnije je pak subaša postao nadzornik, upravitelj imanja, koji je, uz ostalo, ubirao aginske i begovske prihode s čitluka (imanja).

Subašić je pretežito dalmatinsko prezime, jer u 21 naselju tog dijela Hrvatske prema popisu iz 2001. godine živi 51 Subašića obitelj sa 225 duša, što je više od trećine svi pripadnika tog roda u Republici Hrvatskoj. Dakako među današnjim Subašićima u Zagrebu (36 obitelji, 97 duša), veći ih je dalmatinskih korijena.

Kad je riječ o Subašićima u Dalmaciji, oni su djelom Hrvati katoličke vjere (splitsko-makarsko područje) a dijelom su Srbi pravoslavne vjere (zadarsko-šibenski kraj).

Subašići splitskog područja potomci su pripadnika tog roda iz srednje Bosne (travničko-vareško područje). Naime Subašiće je u svom popisu bosansko-hercegovačkih Hrvata katolika zabilježio 1741/1742. godine biskup fra Pavo Dragičević: u selu Orašju pokraj Travnika (tada župa Lašva) 11-članu obitelj Lovre Subaše (kraći oblik prezimena); u Ilovači također pokraj Travnika dvije obitelji s dužim oblikom prezimena Subašić: Ivanovu s pet i Matinu sa sedam duša; u Novakovićima pokraj Vareša zatekao je šestočlanu obitelj Nikole Subašice (u izvorniku Nicolaus Subassiza). [1]

I u popisu biskupa fra Marijana Bogdanovića iz 1768. godine uočljiva je i daljnja nazočnost Subašića na području Travnika i Vareša, ali širenje na sutješko područje, kao i doseljavanje na livanjsko područje: u Biloj pokraj Livna upisana je sedmočlana obitelj Ante Subašića; u Rujanima također pokraj Livna 14-člano domaćinstvo Frane Subašića. [2]

Livanjsko područje vjerojatno je bilo samo prolazište za Subašiće, koji se pojavljuju na Klisu, i to među članovima Bratovštine Presvetog Sakramenta (1766-1776). [3]

Prema popisu iz 2001. godine u Splitu prebivaju Subašići (11 obitelji, 40 duša) ali i s neznatno različitim prezimenom Šubašići (14 obitelji, 32 duše), koji su, utvrdio je M. N. Kuzmanić, spustili se s Klisa, pa ih stoga često prati obiteljski nadimak Klišanac. Taj autor je argumentirano potvrdio da danas u Splitu Subašići i Šubašići imaju tri loze.

Najstarija loza potječe od Jakova Šubašića, težaka s Klisa, koji se 1825. godine oženio u Splitu s težakinjom Marijom Dvornik. Njihov sin, težak Špiro Jerko, ženi se težakinjom Dujkom Šegvić, dok se njegovi sinovi težak Marin i kočijaš Josip žene poslužiteljicama Paulinom Paunić odnosno Nikolinom Smoje 1905. godine. Zanimljivo je spomenuti da je rodonačelnik ove loze Jakov umro 1888. godine u dobi od 95 godina.

Druga loza potječe od Ivana Šubašića, težaka s Klisa, koji se u Splitu 1830. godine zasnovao brak s Anom Stanić, težakinjom iz Zvečanja poviše Omiša. Ivanov sin, kovač Jakov, ženi se 1858. godine Ivanom Meladom, poslužiteljicom iz Kaštel Novoga. Jakovljev sin, drvodjelac Jakov, ženi se Anticom Glavinović, a njihov sin, postolar Vicko, 1906. godine oženio se težakinjom Lucom Šegvić.

Treća je loza od Marina Šubašića iz Trogira, koji je umro u Splitu 1859. godine. I ta se loza javlja s nadimkom Klišanac. Marinov sin, radnik Ante, oženio se 1881. godine Mandom Puizinom, težakinjom s Lučca (predio u gradu Splitu). Njihovi sinovi: poslužnik trgovačke škole Frane, nadničar Petar i drvodjelac Roko žene se Ivanicom Milić, poslužiteljicom iz Trogira, težakinjom Marijom Kukoč odnosno Ankom Pijević. Četvrti sin, bačvar Vicko, oženjen je izvan Splita Marijom Cvitanić.

Predstavnici svih triju loza nastanjeni na Lučcu, a u austrijskom zemljišniku iz 1832. godine u Splitu je zabilježeno sedam članova njihove težačke obitelji, koji kao koloni obrađuju 5538 metara četvornih zemlje na Firulama (dio grada Splita), a ostala prihode za život osiguravali su nadničarskim radom. [4]

Rezimirajmo: Subašići u Dalmaciji žive: u Dubrovniku, Postirama na Braču, Promajni pokraj Makarske, Slatinama na Čiovu, Visu i Žagroviću pokraj Knina po (jedna obitelj, jedna duša), u Stobreču i Kamenu pokraj Splita (1, 5), u Pločama (drukčijeg su krvnog podrijetla; doselili su 1989. godine u Ploče iz Bosne) [5] i Mravincima pokraj Solina po (jedna obitelj, šest duša), u Zagradu pokraj Zadra i Baškoj Vodi po (1, 2), Cavtatu, Korčuli, Gradcu pokraj Makarske i Kaštel Lukšiću po (1, 4), Brelima pokraj Makarske (2, 2), Šibeniku (2, 7), Kaštel Sućurcu (3, 11), Zadru (6, 21), Splitu (11, 40); Šubašići su pak nastanjeni: Visu (2, 4), Zadru (3, 8), Šibeniku (4, 17), Klisu (5, 16) i Splitu (14, 32).

Subašići pretežito Srbi pravoslavne vjere prema popisu iz 2001. godine starinom su iz Zagrada, mjesta na putu Zadar-Benkovac, u kojem su danas spali na dvočlanu obitelj, a u Biljanima Gornjim su posve nestali. Dio ih se nastanio u Zadru (8, 21), Šibeniku (2, 7), Žagroviću pokraj Knina (1, 1).

Od te grane je i vrsni vratar hrvatske nogometne reprezentacije Danijel Subašić, sada igrač francuskog Monaca, a prije toga Hajduka i Zadra.

Subašići danas žive i u Vinici, selu na granici tomislavgradske općine i Imotske krajine (dvije obitelji, četiri duše), ali nemaju krvnog srodstva s ostalim Subašićima, jer su nastali iz Vinici susjednih Studenaca (imotskih) kao ogranak Bilića s nadimkom Subašić.
Studenački Bilići Subašići ostali su vjerni starom prezimenu Bilić, dok su oni koji su prešli u bosanskohercegovačku Vinicu promijenili prezime u Subašić. Prvi spomen o njima u sačuvanim maticama župe Vinica datiran je 18. ožujkom 1907. godine, kada je upisano krštenje Matije, kćeri Ilije Subašića iz Vinice i majke Mare rođene Vlajčić također iz Vinice. [6]

Važnija literatura:

  1. D. Mandić, Chroati catholici Bosnae et Hercegovinae in descriptionibus annis 1743. et 1768. exaratis, Chicago-Roma 1962.
  2. S. Listeš, Klis: povijest, toponimi, govor, Split 1998.
  3. A. Ivanković, Duvanjska prezimena, Tomislavgrad 2001.

Naslovnica: Danijel Subašić, Wikipedia

Možda vam se svidi

4 komentara

  1. Vladimir says:

    Molim Vas lijepo, kako možete pisati tako proizvoljno. Odakle Vam bilo kakav dokaz da su kliški Subašići podrijetlom s travničko-vareškoga područja? Budući da je to prezime nadimačkoga postanja i da je subaša moglo biti na različitim stranama, logično je da je i prezime moglo nastati na različitim stranama, neovisno jedno o drugom. Je li dokaz da su kliški Subašići iz Travnika, odnosno Vareša samo to što se to prezime javlja tamo u popisima 1742. i 1768.?! Zašto je tako teško zaviriti u matice, a kliške matice postoje sačuvane iz 17. st., i vidjeti da se cijeli pola stoljeća prije travničko-vareških u Klisu spominju Subašići?! Dakle, nikakva dokaza nema da su kliški Subašići doseljenici iz Travnika, odnosno Vareša!

  2. Lijepi glas says:

    Stari zavjet. Biblijsko osobno muško ime Uriah koje je kod nas skraćeno kao Uho ili Uko što ovisi o jezičnoj podskupini koja govori ili ne govor H pa H ode u B ili K ili J . S je prefiks na posvojni pridjev vjerojatno UHaš+a = Ubaš+a. Pa dobiješ Subaš plus kasnije prezimeni prefiks -ić. To je isto što i Uko isto kod onih koji ne govore H pa dobiješ Vuk sa svim oblicima ili Buk u svim oblicima. Kad ode u J onda je Vujo sa prefiksima, recimo Vujović.

  3. Anton Semren says:

    Po izlaganju moga rodjaka biskupa Marka Semrena nase prezime Semren je od Subasica nastalo. Navodno Ante Subasic je s Klisa u 18 vijeku dosao u Bilu kod Livna. Ja se od danas prezivam Subasic-Semren ako Subasici se stime slazu!?

  4. Goranka says:

    U desetljećima nakon Krbavske bitke hrvatski se narod povlačio prema zapadu i sjeveru, pa se valja vratiti unatrag i pogledati što o tome piše u Priliškoj povelji iz 1544.g. (prilisce.hr/povijest/prvi-zapis.html) koja govori o doseljenicima iz Pounja (Martin Brod, kasnije Rmanj, te Muškovci kod Obrovca) u područje Prilišća i Rosopajnika, na posjede kneza i bana Nikole Zrinskog Sigetskog (Ozalj) i Štefana Frankopana (Novigrad na Dobri, Bosiljevo itd.) -današnja Karlovačka županija. Povelja je pisana glagoljicom na staročakavskom narječju, preveli su je fratri na otoku Krku i sačuvana je u Prilišću. U njoj se kao jedan od predstavnika naroda spominje Radivoj Šubašić, kao i niz drugih starih hrvatskih imena i rodova. Razvidno je iz te povjesne crtice otkuda je prezime poteklo i kako se širilo, a bez obzira je li im vjera bila paganska,bogumilska ,katolička, pravoslavna ili protestantska – svi su se zvali Hrvatima ii govorili jednim govorom. Ta izvorna čakavica njegovala se do skorijih dana uz male izmjene, i potvrđuje raširenost tog govora prije 19.stoljeća.

Komentirajte!

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.