Od Kastavštine do fužinarske kovačije – II dio

Prije nekoliko dana objavili smo prvi dio priče "Od Kastavštine do fužinarske kovačije" Zlate Bujan-Kovačević (Vrata, 1934), književnice i inicijatorice našeg rodoslovnog društva. Danas objavljujemo drugi nastavak.

II dio

Prabaka Katarina bila je iz obitelji Mance i Kauzlarić, a njeni Kauzlarići, jedna od najstarijih obitelji u Fužinama, imali su nadimak Lukinići. S pravom, jer je to ime u njihov rod donijela značajna udavača Marija Lukini, kći Josipa Lukinija, Bakranina, iz tamošnje plemstvom srođene viđenije obitelji. O njegovoj pak ženidbi u matici grada Bakra za godinu 1733. piše ovako: Dan 21 Aprilia oßenilse ie Pok. Kneßa Josefa Lukina ſin Josef za Kattarinu Hochsteterinu od Nemſkoga grafa. Pozakonil sam ih ia Pop Ivan Thoma Carina Plovan u Novoj Kraglievicße.

Katarina Mance ud. Sučić rođ. 1854.

Dalja istraživanja o ovoj porodici pokazuju da je mladenac, Josef Lukini, sin kneza bakarskog Franciska Josefa Lukinija uskoro nakon ženidbe u Bakru dobio neki posao u Fužinama, a 1730-tih to je jedino moglo biti služenje bečkom dvoru kao kaštelan u kaštelanatu, ili nešto tome jako blisko, koji je trebao upravljati ostacima opljačkanih zrinskofrankopanskih gorskokotarskih dobara. Jer susjedni Lič, starije i bogatije mjesto od Fužina, opustošeno je nakon velikaške pogibije 1671. u doba svog najvećeg prosperiteta, kad je imalo čak 6 vodenica s pilanama i mlinovima, stražarnice i vlasteosku lovačku kuću. Budući da se nastanio u obližnjim Vratima, mora da je tamo izgradio kuću za svoju brojnu porodicu i svoju plemenitu suprugu Katarinu rođenu 1714. godine neznano gdje i od kojeg Hochstettera. Ta u Europi veoma razgranata porodica imala je samo jedan plemićki rod iz Augsburga, s odvjetcima među trgovcima suknom, začinima i žitom i bankarima u Veneciji i kasnije rudnicima i sjajnom staklanom u Tirolu. Može se pretpostaviti da je šukunbakin predak iz Tirola. Nakon što je Hochstetterska staklana i rudnici prešla u tuđe ruke, a po zlu pošli i bankarski poslovi zbog kojih su u doba najvećeg procvata bili dva puta obnovili staro plemstvo posuđujući novac Maximilijanu I godine 1518. i Ferdinandu I 1551., upravo ovdje na neki način otac ili djed moje Katarine došao u dodir s Lukinima, očito talijanskim Tirolcima koji su isto tako, zastupajući austrijsku vlast, došli služiti u Primorje.

I zbog svih tih pretpostavki ja nedavno telefoniram u Arhiv grada Augsburga da se dokopam rodoslovnog stabla plemićke obitelji ne bih li na kome odvjetku naišla na mogućeg oca moje Katarine rođene 4. studenog 1714. u tko zna kojem malom mjestu širom Europe, ako već ne u Augsburgu. Oni tamo vele da će za 25 Eura traganja po satu ispisati sve što želim, pod uvjetom da im kažem mjesto, datum i ime oca!!!? Kao da to sama ne bih umjela. Šukunbaka Kattarina Hochstetter, iz očito propale plemićke porodice, završila je u šumama Gorskog kotara, kuda su je doveli nekom skromnom kočijom, jer prave ceste jedva da je bilo, premda se karavanski putovi spominju. Čak radi i pošta i u dokumentima piše kako je u to doba osuđen na globu neki Agneze (ustvari krsni kum mnogoj djeci iz moje obitelji Lukini) magister pošte iz Fužina radi pronevjere 5 bala duhana. U Fužinama se odsjedalo i stoljeće ranije kako je zabilježeno u frankopanskom pismu kad se išlo na svadbe i pogrebe od Trsata do Ozlja. Sa svojim mužem šukunbaka je namrla mojoj obitelji drugo prezime, tj. Lukinić, izrodila ovdje petoro djece, mlada obudovjela i doživjela duboku starost.

fuzine-1930
Fužine 1930. godine

Nikako ne uspijevajući naći lozu svojih Hochstettera, istražujući i lijevo i desno, čitajući, pitajući, naišla sam na slatku priču o onim zagrebačkima. Oni su mi odmah zanijekali svoje plemićko podrijetlo, a možda su ga samo zaboravili. Njihov pradjed, slastičar u Beču, bio je zaljubljen u jednu Hrvaticu, kuharicu, koja se nikako nije htjela udati za nj. On nije odustajao, jer kad je pobjegla najprije u Peštu, pa u Temišvar, pa napokon u Zagreb, on ju je svuda vjerno slijedio. Tu, u Zagrebu dala mu je gotovo nemoguću ponudu da će se udati za nj, samo ako prihvati da se deklarira kao Hrvat. On je to jedva dočekao. Nakon ženidbe u Zagrebu su otvorili slastičarnicu. Od njihove djece zagrebački su sjajni Hochstetteri liječnici i drugi intelektualci. A ako ja ikada budem našla svoje stablo vezano za prastaru augsburšku porodicu, bit ću u rodu s pjesnikom Friedrichom Hoelderlinom i Winstonom Churchillom, ni manje ni više!?

Pa sad, nakon poduljeg lutanja internetom, da se nasmijem nad lakomcima iz augsburškog arhiva, koji bi za 25 eura po satu nekoliko dana otvarali i zatvarali knjigu objavljenu godine 1976. u kojoj je crno na bijelom ucrtano porodično stablo plemenite obitelji Hochstetter, u kojoj ću zasigurno, ali tek kad je se dokopam, pronaći mogućeg oca bake iz svojeg osmog koljena i završiti tu priču iz „fine hiše“.

(nastavit će se)

Ivanka Rebrović

Istražuje pretke u Samoboru, Jaski, Ribniku, Karlovcu i Zagrebu – župu svetog Marka. Pregledala je 3. ogulinsku pukovniju, koja se nalazi na mikrofilmovima u Arhivu, a sad istražuje mjesto Tounj kraj Ogulina.

Možda vam se svidi

Komentirajte!

Your email address will not be published.

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.