O prezimenu Šušak

Prezime Šušak ima 738 stanovnika Hrvatske i po učestalosti je 885. hrvatsko prezime.

Stanovnika s prezimenom Šušak je najviše: u Zagrebu (42 obitelji, 123 duše), Splitu (34, 86), Širokom Polju pokraj Đakova (14, 59), Sesvetama (11, 37), Donjim Andrijevcima pokraj Slavonskog Broda (9, 37), Osijeku (8, 25), Sušcima pokraj Dicma (14, 22), Zadru (7, 20), Rijeci (6, 15), Slavonskom Brodu (4, 15), Županji (4, 15).

Prezime je s jezičnog motrišta istovjetno s imenicom šušak, kako stočari Dalmatinske zagore i zapadne Hercegovine nazivaju krpelja, a ponegdje i nametnika na stoci uopće. Za krpelja je ravnopravan i naziv sušak.

U Dečanskoj hrisovulji (povelja srpskih ili bizantskih vladara sa zlatnim pečatom obješenim na svilenoj vrpci; bula) iz 1330. godine potvrđeno je osobno ime Šuško (Šuš6ko) i patronimsko prezime Šuš6ković6), koje M. Grković dovodi u vezu sa značenjem šuškati u govoru.

Starina hercegovačko-dalmatinskog roda Šušak je u Pribinovićima pokraj Širokog Briga, gdje je biskup fra Pavo Dragićević 1741/1742. godine zabilježio devetočlanu obitelj Nikole Šuška i 11-člano kućanstvo Luke Šuškovića (duži oblik prezimena).[1]

U popisu biskupa fra Marijana Bogdanovića iz 1768. godine nema sela Pribinovića, koje je vjerojatno greškom ispušteno, ali je u selu Dobrkovićima, također pokraj Širokog Briga, tada je zabilježena šestočlana obitelj Petra Šuška.[2]

Dio Šušaka iz Pribinovića prebjegao oko 1690. godine na područje Dicma, vjerojatno njegov dio koji je ispovijedao pravoslavnu vjeru.

Na drugoj pak strani Šušci što su ostali u Pribinovićima katoličke su vjere, kao i njihovi prezimenjaci što su nakon oslobođenja Imotske krajine od Osmanlija s prebjezima iz zapadne Hercegovine stigli u Imotsku krajinu, među kojima je bila i 14-člana obitelj Nikole Šuška, smještena u Biorinama, najzapadnijem naselju Imotske krajine, gdje je od venecijanskih vlasti dobila zemlju za obradu.[3]

U venecijanskom zemljišniku iz 1709. godine na području današnje općine Dicmo zabilježene su u banderiji harambaše Ilije Maretića tri obitelji s dužim oblikom prezimena Šušković: četveročlana obitelj Dmitra pokojnog Vuke, 13-člano kućanstvo Marka pokojnog Rade i devetočlano domaćinstvo Rade Šuškovića Vulinog.[4]

U Alberghettijevu zemljišniku (1725-1729) u Dicmu su u banderiji harambaše Bože Maretića upisane dvije obitelji s kraćim oblikom prezimena Šušak: Jurina i Stipanova.[5]

U austrijskom zemljišniku iz 1846. godine na dicmanjanskom području zabilježeno je u Sušcima 13 Šuškovih obitelji, kojih su domaćini bili: Ilija pokojnog Šimuna na kućnom broju 5 naselja Sušci, Kristofor (6), Lazar (10), Marko (11), Ilija pokojnog Teodora (12), Ante (13), Bože (14), Ivan (15), Mijo pokojnog Stipana (16), Jure (17), Mijo pokojnog Stanislava (18), Filip (19) i Pavo (25).[6]

Svi Sušci u Dicmu, bez obzira na imena, su pravoslavne vjeroispovijesti.

Popis stanovništva Republike Hrvatske 1948. godine zatekao je Šuške na dicmanjanskom području: u Sušcima (23 obitelji, 87 duša) i u Dicmu-Kraju (1, 2).

Prema popisu iz 2001. godine u Cetinskoj krajini Šušci su zabilježeni: u Sušcima (14 obitelji, 22 duše), Sinju (2, 6), Gali pokraj Sinja (3, 5).

U Sušcima, u općini Dicmo, živi 14 obitelji i 22 duše s prezimenom Šušak a ne s prezimenom Sušak, što bi bilo u suglasju s nazivom njihova naselja (Sušci). Naime nekoć to se prezime pisalo Susac, ali se zasigurno izgovaralo Šušak, jer primjerice u tom kraju i imenica suša se izgovara kao šuša, a od šuše (bezroge koze) razlikuje se po naglasku.

Izgleda da je u nekom trenutku nekome zatrebao i oblik Sušak, vjerojatno da bi se razlikovali pravoslavci od katolika Šušaka, pa su Dicmanjani tog roda nazvani Sušci, kao i njihovo selo. Da njihovo prezime ipak glasi Šušak, potvrđuje i činjenica da su se u popisu iz 2001. godine svi pripadnici tog roda u Dicmu izjasnili kao Šušci. Međutim dio onih koji su preselili u Split (10 obitelji, 18 duša) u popisu iz 2001. godine svoje su prezime upisali kao Sušak. Isto se dogodilo i u Metkoviću (4, 13) i Dubrovniku (2, 3).

Šušci u Gali pokraj Sinja, koji su također katoličke vjere, poput još nekih rodova (Vojkovići, Bilokapići) preselili i su se iz Dicma u Galu, gdje su kao stočari imali svoje staje i pašnjake.

Popis iz 2001. godine u Gali je zabilježio i dvoriječno prezimena: Brčić Šušak (šest obitelji, 23 duše). Vjerojatno je riječ o nekadašnjoj obitelji Brčić koja je ostala bez muških potomaka, a da se državi (Mletačka Republika) ne bi vraćala zemlja domazet Šušak je prešao u Brčića na suprugino imanje, ostavivši uz svoje i suprugino prezime. Prezime Brčić Šušak imaju i tročlane obitelji, nastanjene u Solinu i Splitu. Također preoblikovano dvoriječno prezime Šušak Brčić zabilježeno je 2001. godine u Gali, općina Otok na Cetini (dvije obitelji, dvije duše).

Od dicmanjanskih Šušaka nastala tri nova mjesna pravoslavna roda: Radoši, Simići i Stojanci. [7]

U Biorine, najzapadnije selo Imotske krajine, Šušci su stigli s ostalim Hercegovcima 1694. godine. Sudjelovali su i u podjeli zemlje prema venecijanskom zemljišniku iz 1730. godine, kada su mletačke vlasti u Biorinama dodijelile 14-članoj obitelji doseljenika Nikole Šuška 21 kanap zemlje.[8]

U Stanju duša župe Ugljane iz 1754. godine, kojoj su tada pripadale i Biorine, zabilježena je 22-člana obitelj Jure Šuška.[9]

U austrijskom popisu posjednika zemlje iz 1879. godine u Biorinama zabilježene su četiri Šuškove obitelji, kojih su domaćini bili: Frane pokojnog Ivana na kućnom broju 46 naselja Biorine, Grgo pokojnog Bariše (45), Ivan pokojnog Jure (53) i Jozo pokojnog Mate (48).[10]

U popisu iz 2001. godine u Biorinama su zabilježene tri Šuškove obitelji s ukupno pet duša.

U popisu stanovništva Makarskog primorja iz 1695. godine u Podgori su navedene dvije obitelji s prezimenom Šušković: udovice Elene s tri i Ivana Šuškovića s 10 duša.[11] Međutim ubrzo nestaju iz Podgore i više se na pojavljuju na Makarskom primorju.

Kad se ispod pojedinačnih podataka o dalmatinskim Šušcima podvuče crta dobije se zbirni podatak iz popisa iz 2001. godine: u 16 dalmatinskih naselja živi 76 Šuškovih obitelji sa 185 duša, što je četvrtina svih pripadnika tog roda u Hrvatskoj.

Trećina pak Šušaka prema popisu iz 2001. godine prebiva na zagrebačkom području: u 16 naselja tog dijela Hrvatske živi 70 Šuškovih obitelji s 214 duša, Najviše ih je: u Zagrebu (42 obitelji, 123 duše), Sesvetama (11, 37), Luci pokraj Vrboveca (2, 9) itd.

Također trećina Šušaka u Hrvatskoj je prema popisu iz 2001. godine nastanjena u Slavoniji: u 27 naselja tog kraja žive 72 Šuškove obitelji s 243 duše. Najviše ih je: u Širokom Polju pokraj Đakova (14 obitelji, 59 duša), Osijeku (8, 25), Slavonskom Brodu i Županji po (4, 15), Đakovu (5, 12), Vinkovcima (4, 12), Virovitici (4, 11), Tomašancima (2, 9), Vukovaru (3, 9) itd.

Od ostalih Šušaka u Hrvatskoj spominjemo još i: u Rijeci (šest obitelji, 16 duša) i Mihovljanima pokraj Čakoveca (2, 10).

Dodajmo da su hercegovački Šušci nastali od starog i znamenitog plemena Medvidovića. Osim Šušaka od njih su nastali još i: na širokobriškom području Mandići, Penavići, Hrkaći, Draškići, Džajkići i Vrančići; u okolici Posušja Penave, Hrkaći, Senjaci, Krnjići i Ćesići; u Čalićima pokraj Čitluka Petrušići.

Starina roda Šušak je u Pribinovićima pokraj Širokog Briga, odakle je i Gojko Šušak (1945-1998), hrvatski političar, politički emigrant u Kanadi (1969-1990), ministar iseljeništva u hrvatskoj vladi (1990-1991) i ministar obrane (1991-1998. godine). Hrvatska je vojska upravo s tim ministrom pobijedila srbočetničke agresore u Domovinskom ratu.

Literatura

  1. D. Mandić, Croati catholici Bosnae et Hercegovinae in descriptionibus annis 1743, et 1768. exaratis, Chigago-Roma 1962., str. 95.
  2. Isto, str. 134.
  3. V. Vrčić, Plemena Imotske krajine, Imotski 1006., str. 45-50.
  4. Državni arhiv u Zadru, Venecijanski zemljišnik iz 1709. godine, banderija harambaše Ilije Maretića iz Dicma
  5. Isto, Alberghettijev zemljišnik, banderija harambaše Bože Maretića iz Dicma
  6. Državni arhiv u Splitu, Austrijski zemljišnik iz 1846. godine, katastarska općina Sušci
  7. Državni arhiv u Splitu, Austrijski zemljišnik iz 1846. godine, katastarska općina Sušci (Dicmo)
  8. Državni arhiv u Zadru, Venecijanski zemljišnik iz 1730. godine za naselje Biorine
  9. Arhiv župe Ugljane, Stanje duša iz 1754. godine
  10. Državni arhiv u Splitu, Austrijski popis posjednika zemlje u Biorinama iz 1879. godine
  11. M. Ujdurović, Stanovništvo Makarskog primorja od 15. do 19. stoljeća, Gradac 2002., str. 67.

Možda vam se svidi

1 komentar

  1. Vasilije says:

    Moja tetka je Šušak Milica Srpkinja pravoslavne veroispovesti…

Komentirajte!

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.