Peter Hawlina: Genealogija i genetika – iskustva slovenskih rodoslovaca

U utorak 20.studenog na Tribini HRD u Opatičkoj 16 gostovao je g. Peter Hawlina, predsjednik Slovenskog rodoslovnog društva (SRD), ujedno jedan od utemeljitelja Hrvatskog rodoslovnog društva „Pavao Ritter Vitezović“, s temom „Genealogija i genetika – iskustva slovenskih rodoslovaca.“

Gosta su predstavili potpredsjednik HRD prof. Marko Rimac i Mladen Paver.

Slovensko rodoslovno društvo djeluje već petnaest godina, a za to vrijeme se u njega učlanilo skoro 400 članova. Među njima je stotinjak onih koji redovito sudjeluju u društvenim susretima i na predavanjima što se održavaju svakog mjeseca. Društvo ne nastoji povećavati broj članstva, jer bi se time – smatraju – samo povećalo administriranje. Svaki je član dobrodošao, a osobito onaj koji zna svojim djelovanjem doprinositi rezultatima Društva. Godišnja članarina od 25 € pokriva troškove tehničkog uređivanja, tiskanja i distribucije časopisa „Drevesa“ (Stabla). Sav ostali rad, uključujući uređivanje časopisa, obavljaju funkcioneri Društva volonterski. Prilozi se ne honoriraju, a autori se moraju sami pobrinuti i za lekturu. Osim članova Društva, časopis „Drevesa“ ima još oko 50 naručitelja i još toliko onih koji ga primaju besplatno – radi promocije ili kao naknadu za neplaćenu suradnju.

Od početka svog rada SRD je organiziralo oko 150 stručnih predavanja, među njima i više onih vezanih za genetiku. Toj disciplini bilo je posvećeno i nekoliko priloga u „Drevesima“. Što rodoslovac može očekivati od genetike? Za početak – kaže Hawlina – dokaz o točnosti svojih rodoslova. U njima pogreške mogu nastati na više točaka: od zapisa u matičnim knjigama, kod dobivanja informacija iz drugih izvora pa sve do prepisivanja podataka. Odstupanja mogu nastati i zbog neistovjetnosti bioloških i bračnih roditelja (npr. kad je kao otac upisan suprug majke, koji nije ujedno i biološki otac).

Kako se s pomoću genetike dokazuje točnost rodoslova?

Poznato je da se genski zapis oca praktički nepromijenjen prenosi u dugom lancu muških potomaka a ženski još više nepromijenjen po lancu ženskih potomaka. Najjednostavnija i najpouzdanija bila bi usporedba genske slike dvaju ili više osoba ili više krajeva lanca samo muških ili samo ženskih potomaka zajedničkog pretka. Tako na primjer P. Hawlina (obiteljska loza je podrijetlom iz Češke) ima u Sloveniji od muških potomaka samo braću, sinove, nećake i pranećake. No i u Njemačkoj žive potomci zajedničkog pretka.

Kad bi usporedba genoma slovenskih i njemačkih Hawlina pokazala nejednakosti, to bi ukazivalo na činjenicu da je u rodoslovu pogreška (nagovor da i rođaci iz Njemačke naruče analizu DNK nije za sada urodio plodom). Isto tako, može se desiti da nađemo identičan genom kod čovjeka za kojeg nismo znali da nam je rođak, što bi opet mogli pokušati dokumentirati istraživanjem rodoslova obaju uspoređenih osoba.

Sve izneseno ne znači da se pomoću genetike ne mogu dokazivati ili isključivati i složeniji uzorci. Za takvu usporedbu moramo imati najprije genom barem za dvije uspoređene osobe. To je danas još povezano s troškom, koji nije svatko spreman platiti. U laboratoriju američke tvrtke Relative Genetics izrađuju analizu po Y-kromosomu za 150 US$. Tvrtka Genographic možda je nešto jeftinija, a slovenski laboratoriji su skuplji. Svoj genom svatko može usporediti s izabranom osobom, a na Internetu se u mnoštvu objavljenih može zaključiti tko mu je od njih genski najbliži. Iznos od 150 dolara svakako nije zanemariv izdatak, no većina srednje situiranih pojedinaca mogla bi si to priuštiti. Ipak je broj takvih u Sloveniji još uvijek vrlo malen. Uz dvojicu kolega, P. Hawlina je možda jedini koji je – zbog kontrole prvog nalaza o strukturi svoje DNK – naručio analizu i u drugom labosu.

Naši slovenski susjedi imaju još jedno iskustvo s genetikom. Tvrtka Relative Genetics, koju je financijski podupro Sorensenov institut, u svoja je istraživanja 2003.g. uključila i Sloveniju. Njihov praktikant pod patronatom je Zavoda za zaštitu zdravlja RS cijelu godinu skupljao dobrovoljce spremne surađivati s uzorcima genetskog materijala (slina ili bris iz usta), uzetim od triju uzastopnih generacija. Uz takvu pomoć tada je skupljeno oko 600 uzoraka. Od tog istraživanja slovenski suradnici očekivali su podatke o nekom prevladavajućem genskom tipu ili možda i nešto više. Međutim, ni nakon četiri godine laboratorij nije dostavio rezultate rodoslovcima, koji su u tome sudjelovali.

Treća, svakako najopsežnija primjena genetike nije vezana za rodoslovlje. Radi se o sudsko-medicinskim istraživanjima koja forenzičari obavljaju za potrebe kriminalistike. Slovenija ima potrebnu opremu, koja ipak ne pokriva sve potrebe znanosti, policije i sudske medicine. Najviše istraživanja poznatih javnosti obavljeno je zbog usporedbe uzoraka, prikupljenih od posmrtnih ostataka žrtava drugog svjetskog rata i poraća.

Nakon izlaganja P. Hawline slušatelji su mu postavljali pitanja i iznosili svoja iskustva i probleme na koje nailaze.

Mladen Paver

Rodoslovnim se istraživanjima bavi od 1994. godine. Osim vlastitog obiteljskog rodoslova istraživao je najstarije tragove oko šest stotina naših prezimena i njihove migracije. Izradio je 30 rodoslovnih stabala, "visine" od 200 do 350 godina. Radi na datoteci izvora naših prezimena (dosad prikupio oko 14.000), s težištem na dokumentima s prostora Banske Hrvatske XVI st. Osim domaćih arhiva, oslanja se na zbirke državnih arhiva u Budimpešti i Grazu. Pripremio je za tisak priručnik za rodoslovnog istraživača "Pred zagonetkom obiteljskog stabla" s dodatkom "Vježbe iz antroponimije", uz pozitivne recenzije dvojice naših akademika.

Možda vam se svidi