Prezime Poljak

Prezime Poljak ima 3731 stanovnik Hrvatske i po učestalosti je 69. hrvatsko prezime.

Poljaka je najviše: u Glavicama pokraj Sinja (160 obitelji, 608 duša), Zagrebu (206, 450), Splitu (78, 199), Sinju (42, 135), Bregima Radobojskim pokraj Krapine (35, 117), Ogulinu (20, 71), Poljicima pokraj Nina (18, 65), Svetoj Mariji pokraj Čakoveca (15, 57), Varaždinu (19, 55), Prekvršju pokraj Zagreba (16, 55).

Prezime je istovjetno s imenicom poljak, kako se naziva stanovnik naselja smještenog u polju. Doduše T. Maretić je smatrao da je ime Poljak moglo dobiti dijete rođeno u polju. Ne treba posve isključiti da je ponegdje prezime Poljak nastalo i od naziva stanovnika države Poljske (Poljak).

U srpskom jeziku prezime Poljak je vezano za posao: poljak je čuvar polja, osoba izabrana od skupštine seoske zajednice ili postavljena od seoskog kmeta za čuvanje poljskih usjeva određenih naselja uz odgovarajuću naknadu. Na drugoj pak strani poljak je odgovarao za nastalu štetu, pa čak i svojom imovinom kad nije sačuvao usjeve ili nije u stanju imenovati počinitelja štete.
H. Salopek dopušta mogućnost da je prezime Poljak istovjetno s etnonimom Poljak, nazivom stanovnika tadašnjeg naselja Polje, koje se danas zove Carevo Polje, a nalazi se u općini Josipdol.
Pokraj Sanskog Mosta (Bosna) je naselje s nazivom Poljak.

Slična su jezičnog postanja i prezimena: Poljac, Poljaković, Poljan, Poljanac, Poljančec, Poljančić, Poljanec, Poljanić, Poljanik, Poljarević, Poljarić, Poljičak, Poljičanin, Poljski; Polak, Polanc, Polančec, Polanček, Polanec, Polanščak, Polanšćak, Polanšek.

Poljak je ponajviše dalmatinsko prezime: prema popisu iz 2001. godine u 36 dalmatinskih naselja žive 383 Poljakove obitelji s 1230 duša, što je zamalo trećina svih pripadnika tog roda u Hrvatskoj. Poljak je ponajprije prezime Cetinske krajine, u kojoj je popis iz 2001. godine zabilježio u sedam naselja 207 obitelji sa 761 osobom, a najviše ih je: u Glavicama (160 obitelji, 608 duša), Sinju (42, 135) itd.

Međutim, Poljaci se u ispravama spominju u Vranjicu pokraj Solina, gdje je 1650. godine organizirano prebjeglo 600 morlačkih obitelji iz Petrova polja, Promine i nekih mjesta Dalmatinske zagore. Evo tri ispisa iz isprava:

  1. 25. studenog 1653. godine don Ivan Božanović, župnik vranjički (1652-1665), u matici krštenih župe Vranjic upisao je krštenje prvorođenog Vranjičana doseljenika: „Karstim Mandu, kćer Mihovila Poljaka i njegove prave (zakonite) žene Marije, kum Apolonije Tolta i još don Ivan Božanović u crkvi Svetog Martina u Vranjicu“.[1]
  2. godine 1659., među novopridošlim Morlacima u Splitsku nadbiskupiju (pismo nadbiskupa Leonarda Bondumeira vatikanskoj Kongregaciji za širenje vjere) su i dvije obitelji s prezimenom Poljak: Mihovilova sa šest i Ivanova s dvije duše;[2]
  3. godine 1675. u Morosinijevu zemljišniku u Vranjicu je upisana dvočlana obitelj Stipana Poljaka; vjerojatno je ista osoba upisana 1648.. godine kao harambaša Stjepan Poljaković u ulozi zapaženog sudionika borbi za oslobođenje tvrđave Klis od Osmanlija.[3]

Dakle, prezime Poljak traje više od tri i pol stoljeća u Vranjicu: prema popisu iz 2001. godine tri obitelji s 27 duša.

Vranjički Poljaci možda su podrijetlom iz Glavica pokraj Sinja, jer je tadašnje venecijansko priobalje sve stanovnike pod osmanlijskom vlašću nazivalo Morlacima. To je još vjerojatnije jer su Poljaci u Glavicma stalno prebivali i prije osmanlijskih osvajanja, dakle veoma su rijetki starenici u Cetinskoj krajini.

Glavičanima Luciji, udovi Mate Poljakovića sa sinčićem Grgurom te Juri Vukoviću, zatim Stipanu i Ivanici Poljaković, udovi Grginoj i njezinim sinovima mletačke su vlasti 24. listopada 1697. godine potvrdile posjed od 30 kanapa zemlje. Zanimljivo je spomenuti da im je opći providur A. Mocenigo dva dana kasnije, dakle 26. listopada 1697. godine potvrdio vlasništvo na još 50 kanapa zemlje u Glavicama.

Kako se u ispravi izrijekom navodi da je Jure Vuković „iz Duvna“, a Poljakovići „iz Cetine“, velika je vjerojatnost da su upravo glavički Poljaci starenici.[4]

U venecijanskom zemljišniku iz 1709. godine Poljakovići (duži oblik prezimena) su zabilježeni: u banderiju harambaše Jakova Jadrijevića u Glavicama s tri obitelji: Jakovljeva, Šimunova i Stipanova; u banderiji harambaše Tadije Vučkovića u Otonu pokraj Sinja obitelj Ivana Poljakovića.[5]

Istih su korijena i Poljaci šireg splitskog područja, koje je popis iz 2001. godine zabilježio u 12 naselja s 96 obitelji i 250 duša, a najviše ih je: u Splitu (78, 199), Kaštelima (6, 18), Klisu (2, 11) itd.

Na ogulinskom području Poljaci nastali vjerojatno u 16. stoljeću, a spominju se u ispravi kneza Vuka Krste Frankopana iz 1633. godine: Ogulinac Ive Poljak. U popis vojnika iz 1699. godine uvršteno je četvoro ogulinskih Poljaka: Ive, Mihovil, Matijaš i udovica pokojnog Mihovila Poljaka. U zemljišniku pak iz 1775. godine spominju se: u Ogulinu Mate Poljak i u Cerovniku Anton Poljak.[6]

Dio Poljaka seli u 18. stoljeću i na karlovačko područje: u Drežnik Grad i Gornje Taborište, dok neki osiguravaju svojim obiteljima stalna prebivališta i u krbavskom kraju. Popis iz 2001. godine zabilježio je Poljake na ogulinsko-karlovačkom području: u 20 naselja sa 74 obitelj i 221 dušom.

Ovom prigodom navodimo mjesta s 10 i više Poljaka: u Ogulinu (20 obitelji, 71 duša), Dugoj Resi (10, 28), Gornjem Mrzlom Polju Drežničkom (5, 19), Cerovniku (3, 12), Josipdolu (3, 11), Karlovcu (6, 11), Gorici pokraj Duge Rese (4, 10), Gornjem Taborištu (4, 10), Šeketinu Brdu (5, 10) itd. Godine 1715. u južnoj Ugarskoj, u selu Bikali pokraj Dombovara zabilježeni su doseljeni Poljaci s ogulinskog područja.  Početkom pak 19. stoljeća Poljaci sele i u istočni dio Srijema: u Novi Slankamen.[7]

Prezime Poljak u Međimurju je zabilježeno 1669. godine: u Matekovcu i Štefancu s grafijskim oblikom Poliak a u Belici s oblikom Polliak; godine 1680. u Svetom Martinu na Muri upisan je oblik Poliak; godine 1698 u Belici oblik Poljak i u Mons (Brdu) Zasadu oblik Polyak. Današnji oblik Poljak posve je prevladao iza 1931. godine, kada je zabilježen u Belici, Donjem Kraljevcu, Novom Selu i Svetoj Mariji; tada se pak dio tog roda opredijelio za oblik prezimena Polak, koje je zabilježeno: u Benkovecu Međimurskom, Čakovcu, Donjem Mihaljevcu, Mihovljanu, Nedelišću i Totovecu.[8] Prema popisu iz 2001. godine prezime Poljak u Međimurju je zabilježeno u šest naselja s 25 obitelji i 81 dušom, a najviše ih je: u Svetoj Mariji (15, 57), Prelogu (3, 10) itd.

Najviše Poljaka živi na zagrebačkom području i susjednom mu Hrvatskom zagorju: u 61 mjestu tih krajeva popis iz 2001. godine zatekao je 374 Poljakove obitelji s 958 duša, što je više od četvrtine svih pripadnika tog roda u Hrvatskoj.

Ovom prigodom izdvajamo naselja s 10 i više Poljaka: u Bregima Radobojskim (32 obitelji, 117 duša), Harmici (3, 11), Ivanić Gradu (6, 10), Krapini (5, 16), Lovrečanu (6, 13), Mihovljanu (6, 19), Oborovu Bistranskom (6, 25), Prekvršju (16, 55), Samoboru (8, 23), Velikoj Gorici (4, 14), Vukovu Selu (2, 11), Zagrebu (206, 450).

U 18. stoljeću Poljaci su zabilježeni i na đakovačkom području: godine 1758. u Novoselcima (tada dio Đakova) obitelj Lovre Poljaka; u Punitovcima pokraj Đakova obitelj Ivana Poljaka.[9]
U 68 mjesta pet slavonskih županija popis iz 2001. godine zabilježio je 278 Poljakovih obitelji sa 646 duša. I ovom prigodom navodimo naselja s 10 i više Poljaka: u Belišću (13 obitelji, 40 duša), Donjoj Pištani (13, 36), Klokočeviku (7, 22), Lovasu (5, 10), Novoj Gradišci (8, 15), Orahovici (7, 19), Osijeku (19, 53), Podgorju pokraj Virovitice (3. 10), Požegi (4, 15), Slavonskom Brodu (16, 46), Soljanima (4, 10), Starom Gradcu pokraj Pitomače (5, 12), Valpovu (8, 17), Virovitici (9, 17), Vukovaru (8, 18).

Poljak je i prezime koprivničko-križevačkog područja: u 20 mjesta tog kraja živi 65 Poljakovih obitelji sa 199 duša, a najviše ih je: u Mokricama Miholečkim (10 obitelji, 36 duša), Koprivnici (5, 14) itd.

U 29 naselja primorsko-istarskog područja popis iz 2001. godine zatekao je 78 Poljakovih obitelji sa 188 duša, a najviše ih je: u Rijeci (23 obitelji, 52 duše), Puli (8, 17), Petehu pokraj Barbana (5, 16), Rovinju (6, 13), Malom Lošinju (4, 11) itd.

Od Poljaka u Hrvatskoj spominjemo i još tri manje skupine pripadnika tog roda: varaždinsku (16 naselja, 47 obitelji, 129 duša), sisačku (14, 42, 98) i bjelovarsku (15, 23, 43), a najviše ih je: u Varaždinu (19 obitelji, 55 duša), Bednji (10, 33); Sisku (10, 23), Voloderiu (7, 189, Popovači (6, 12), Banovoj Jaruzi (2, 10); Garešnici (4, 10) itd.

Poljak je i prezime bosansko-hercegovačkih Hrvata katolika, zabilježenih u oba biskupska popisa u 18. stoljeću: godine 1741/1742. u Purdušiću pokraj Kreševa tročlana obitelj Mate Poljakovića (duži oblik prezimena), u Fojnici četveročlano kućanstvo Jure Poljakovića, u Slapnici pokraj Kaknja 11-člano domaćinstvo Šimuna Poljakovića; godine 1768. u Vodovaji pokraj Kreševa dvočlana obitelj Ivana Poljaka i u Kreševu četveročlano kućanstvo Ivana Poljakovića.[10]

Literatura

  1. Arhiv Splitske nadbiskupije, Najstarije matice krštenih župe Vranjic pokraj Solina, ispis od 25 studenog 1653.
  2. Isto, Izvješće Vatikanu splitskog nadbiskupa Leonadra Bonbuimera od 12. listopada 1659. godine i K. Kužić, op. cit., str. 105.
  3. Državni arhiv u Zadru, Morosinijev zemljišnik iz 1675. godine za naselja Vranjic i Klis
  4. J. A. Soldo, op. cit., knjiga I., str. 101.
  5. Isto, str. 108-109.
  6. H. Salopek, op. cit., str. 400.
  7. Isto, str. 401.
  8. A. Frančić, op. cit., str. 435-436.
  9. M. Marković, op. cit., str. 224. i 240.
  10. D. Mandić, op. cit., str.

Naslovna fotografija: Wikipedia: Sinjska alka

Možda vam se svidi

Komentirajte!

Your email address will not be published. Required fields are marked *