Prezime Dodig

Podsjetimo, trenutačno hrvatsku reprezentaciju u tenisu, uz Ivu Karlovića, sačinjavaju dvojica igrača rođenih u planetarno poznatom Međugorju (Marin Čilić i Ivan Dodig). Zanimljivo je spomenuti da ih dio hrvatskih medija, kad pobjeđuju, svrstava u Hrvate, a kad gube onda su samo Hercegovci iz Međugorja. Povod za ovaj zapis je uspjeh Ivana Dodiga koji se s Brazilcem Marcelom Melom plasirao među osam najboljih parova u svijetu. U trenutku pisanja ovog zapisa osigurali su s dvije pobjede na „turniru svih turnira“ u Londonu mjesto među četiri najuspješnija para na planeti.

Ivan Dodig. Izvor: Wikipedia

Prezime Dodig ima 1115 stanovnika Hrvatske i po učestalosti je 193. hrvatsko prezime.

Dodiga je najviše: u Zagrebu (71, 171), Metkoviću (36, 127), Košutama pokraj Sinja (19, 68), Drumu pokraj Imotskog (19, 57), Velikom Prologu pokraj Vrgorca (16, 55), Šibeniku (19, 51), Osijeku (16, 37), Sesvetama (6, 25), Rogotinu pokraj Ploča (13, 25) i Zatonu pokraj Šibenika (9, 24).

Prezime je istovjetno s imenicom dodig sa značenjem doseljenik, onaj koji se „dodigne“ sa stokom i imovinom u novo prebivalište; dodigalac. Riječ je o prezimenu dinarskih stočara, kako u Dalmatinskoj zagori tako i u zapadnoj Hercegovini, koji su se u proljeće iz ravnice, iz nizinskih i toplijih predjela penjali sa svojim stadima u potrazi za pašom na visokim planinskim proplancima, poštujući pri tome „dostignutost ranijeg prebivališta“.

Slična su jezičnog postanja i prezimena: Doda, Dodić, Dodigović, Dodik, Dodiković.

Dodig je ponajprije prezime dalmatinskog područja: popis iz 2001. godine zabilježio u 45 naselja tog kraja 230 Dodigovih obitelji sa 689 duša, što su gotovo dvije trećine svih pripadnika tog roda u Hrvatskoj.

Nisu svi istog krvnog podrijetla, pa se primjerice u Dalmaciji razlikuju: šibenska, imotska i hercegovačko-neretvanska grana roda.

Prezime je zabilježeno je u Šibeniku u 17. stoljeću.[1]

U tom su gradu u maticama u drugoj polovici 17. stoljeća upisivani i Dodizi pravoslavne vjere, a prema A. Bačku i Dodizi s benkovačkog područja su istih korijena, ali tamo ih nije zatekao popis iz 2001. godine.[2]

Na šibenskom području prema popisu iz 2001. godine Dodizi su nastanjeni u pet naselja s 26 obitelji i 87 duša, a najviše ih je: u Šibeniku (19 obitelji, 51 duša), Zatonu (šibenskom) (4, 29) itd.

Jedan od starijih spomena tog prezimena nalazi se u najstarijoj matici krštenih u franjevačkom samostanu u Zaostrogu, gdje je 1683. godine upisano krštenje Vida Dodigovića (duži oblik prezimena), a 1699. godine kršten je Tadija Dodig Dujmov iz Vrgorca.[3] Naime u to su vrijeme franjevci iz samostana u Zaostrogu pastorizirali vjernike u Hercegovini, koje je tada sastavni dio bila i Vrgorska krajina.

Vrgorski Dodizi su hercegovačkog podrijetla, ali o njima malo kasnije. Na tom području popis iz 2001. godine zabilježio je Dodige u šest naselja s 22 obitelji i 78 duša, a najbrojniji su: u Velikom Prologu (16 obitelji, 55 duša), Podprologu (2, 9), Malom Prologu (1, 5) itd.

Hercegovačkog su podrijetla i Dodizi neretvansko-makarskog područja, a popis iz 2001. godine ih je zatekao u 11 naselja sa 72 obitelji i 230 duša, a najviše ih je: u Metkoviću (41 obitelj, 144 duše), Rogotinu (13, 25), Pločama (7, 23), Makarskoj (3, 9) itd.

Dio zapadnohercegovačkih Dodiga nastao je od starijeg roda Bitunjanin s ranijim prezimenom Zvirović, po kojem je i istoimeno selo u Brotnju (danas općina Čitluk) dobilo naziv.

Uz Bitunjanine od Zvirovića su nastali još i: Daničići, Džeke, Gadže, Jurasi, Kapulari, Martinovići, Mandići iz Hardomilja pokraj Ljubuškog, Mijići, Miljci, Nikšići, Prćavci, Repci, Sulići, Sušići, Vlahe i Vlaićevići.

Postanak Dodiga od Bitunjanina utvrdio je uvidom u matične knjige N. Mandić. Najprije recimo da je u popisu biskupa fra Marijana Bogdanovića iz 1768. godine u Rodoču pokraj Mostara upisano petočlano domaćinstvo Ivana Dodiga. Ivanovi sinovi Mate i Jure različito su se upisivani u maticu krštenih stare župe Mostar: godine 1802. kršten je Jozo sin Mate Dodiga iz Rodoča i majke Jurke Vladić; godine 1810. krštena je Ana kći Mate Bitunjanina iz Rodoča majke Jurke Vladić; godine 1811. kršten je Ante sin Jure Bitunjanina iz Rodoča i njegove žene Cvite; Jure je sin Ivana Dodiga, pa je očekivano bilo prezime Dodig a ne Bitunjanin; godine 1813. kršten je Mijo, sin Mate Bitunjanina i majke Jurke Vladić.[4]

N. Mandić navodi još jedan podatak za tvrdnju da su Dodici postali od Bitunjanina: „Godine 1800. kršten je Šimun, sin Jure Puce iz Rodoča pokraj Mostara i majke Luce rođene Dodig; 1804. godine krštena je Matija, kćer Jure Puce iz Rodoča i majke Luce Bitunjanin; godine 1813. krštem je Bariša, sin Jure Puce iz Rodoča i majke Luce Dodig.[5]

Nadprosječna plodnost Dodiga nekadašnjih Zvirovića uvjetovala je njihovo širenje diljem zapadne Hercegovine i Neretve: od Metkovića do Crvenica na Duavnjskom polju: Zvirovići, Međugorje, Gradnići, Paoča, Čapljina, Trebižat, Gorica pokraj Čapljine, Grabovina, Gabela, Metković, Rodoč, Podprolog, Crveni Grm i Crvenice pokraj Tomislavgrada.

Frane, mlađi sin Tome Dodiga, zabilježenog u Paoči u Dragićevićevom popisu 1731/1852. godine u Paoči pokraj Čitluka, oženio se 1768. godine Katom, kćeri Marka Smoljana iz Međugorja i s njomje u Paoči imao pet sinova: Lazara (1791), Matu (1794), Franu (1796), Šimuna (1799) i Marka (1802).

Frane Dodig sa trojicom sinova (Lazar, Frane i Marko) preselio je oko 1810. godine u Međugorje, gdje su oni zasnovali obitelji u kojima ima se rodilo 11 sinova, koji su preci današnjih Dodiga u Međugorju.[6]

Od međugorskih Dodiga je poznati hrvatski tenisač Ivan Dodig, jedan od vrhunskih svjetskih igrača u parovima, primjerice i s Brazilcem Melom.

Oba biskupska popisa bosansko-herecgovačkih Hrvata katolika iz 18. stoljeća svjedoče da su hercegovački Dodizi ostavili brojne tragove i u tom dobu. Primjerice biskup fra Pavo Dragićević je 1741/1742. godine zabilježio: u Zvirovićima pokraj Čitluka tri obitelji s prezimenom Dodig: Matinu s pet, Vidovu s osam i Božinu s 15 duša; u Paoči pokraj Čitluka četveročlanu obitelj Mate Dodigovića (duži oblik prezimena); u Ljutom Docu pokraj Širokog Briga sedmočlano kućanstvo Jure Dodiga; u Mesihovini pokraj Duvna petočlano domaćinstvo Mije Dodige (nominativ Dodiga).[7]

Biskup fra Marijan Bogdanović je 1768. godine zatekao: u Paoči tri obitelji s prezimenom Dodig: Jozinu, Tominu i Barišinu s po sedam duša; u Knešpolju pokraj Širokog Briga četveročlano domaćinstvo Stipana Dodigovića, vjerojatno tek doseljenog s područja Brotnja; na duvanjskom području zabilježene dvije Dodigove obitelji: u Mesihovini (upisan je zaselak Bučići) 12-člano kućanstvo Luke Dodigovića, a u Vedašiću dvočlana, vjerojatno tek doseljena obitelj Ante Dodigovića; na livanjskom pak području 1768. godine zabilježeni su i Dodizi i Dodigovići: u Kablićima šestočlana obitelj Joze Dodiga, a u Odžaku dom je imao Ivan Dodigović i njegovih devet ukućana.[8] Dakako riječ je o dvama oblicima istog prezimena.

Dodizi Cetinske krajine također su hercegovačkog podrijetla, a iz Hercegovine su u nova prebivlišta stigli krajem 17. stoljeća s oba prezimena: i nekadašnjim Bitunjanin i tadašnjim Dodig.[9]

Popis iz 2001. godine zabilježio je Dodige u Cetinskoj krajini u pet naselja s 26 obitelji i 95 duša: u Košutama (19 obitelji, 68 duša), Vedrinama (3, 17), Čačvini (2, 7), Jabuci i Sinju po jedna osoba (1, 1).

U Imotskoj krajini, u Podbablju, Dodizi su nastali od starog roda Lucića, što je očito iz venecijanskog zemljišnika iz 1725. godine za naselje Podbablje, u kojem je upisano da su mletačke vlasti dodijelile šestočlanoj obitelj Mate Lucića rečenog Dodigovića (duži oblik) 14 kanapa zemlje. Već u Stanju duša župe Podbablje iz 1739. godine taj domaćin je upisan kao Mate Dodig.[10]

Od podbabljskih Lucića nastala su još dva imotska roda: Jakići i dio Lončara.

U Imotskoj krajini popis iz 2001. godine Dodige je zabilježio samo u Drumu (19 obitelji, 57 duša).

Dodizi šireg splitskog područja su različita mjesnog podrijetla, a popis iz 2001. godine zabilježio ih je u 10 naselja s 49 obitelji i 156 duša, a najviše ih je: u Splitu (35 obitelji, 107 duša), Podstrani (3, 13) itd.

Dio hercegovačkih Dodiga (Tomislavgrad, Ljubuški) kao i dalmatinskih (Vrgorac, Neretva, Trilj) u drugoj polovici 20. stoljeća osigurao je nove adrese stanovanja u glavnom hrvatskom gradu i njegovoj okolici: popis iz 2001. godine je u 10 naselja zagrebačkog područja zatekao 86 Dodigovih obitelji s 214 duša, a gotovo su svi u Zagrebu (71 obitelj, 171 duša) i Sesvetama (6, 25).

Spominjemo još i slavonske Dodige, koji su pretežito bosanskog podrijetla: u 22 naselja pet slavonskih županija prema popisu iz 2001. godine živi 49 Dodigovih obitelji sa 137 duša. Najviše ih je na osječkom i vukovarskom području: u Osijeku (16 obitelji, 37 duša), Gradištu (4, 20), Ivankovu (2, 10), Bračevcima (3, 9), Jakšiću (3, 9) itd.

U Bosanskoj krajini sa starinom u Laktašima pokraj Banje Luke živi Srbi pravoslavci s neznatno preoblikovanim oblikom prezimena Dodik.

Literatura

1. I. Ostojić, Šibenska onomastika, nastavak III., str. 287; Zbornik Kačić Split 1989.
2. A. Bačko, Porodice dalmatinskih Srba, Beograd 2008., str.151.
3. N. Mandić, Podrijetlo hrvatskih starosjedilačkih rodova u Brotnju, Mostar-Brotnjo 2001., str. 120.
4. N. Mandić, Podrijetlo hrvatskih starosjedilačkih rodova u Brotnju, Mostar-Brotnjo 2001., str.. 120.
5. N. Mandić, Podrijetlo hrvatskih starosjedilačkih rodova u Čapljini i okolici, Čapljina 2003., str. 155.
6. N. Mandić, Podrijetlo hrvatskih starosjedilačkih rodova u Brotnju, Mostar-Brotnjo 2001. , str. 121.
7. D. Mandić, Chroati catholici Bosnae et Hercegovinae in descriptionibus annis 1763. et 1768. exaratis, Chucago-Roma 1962., str. 88., 94. i 26.
8. Isto, str. 130, 133, 142. i 144.
9. Opširnije u mojoj knjizi Podrijetlo hrvatskih rodova u Trilju i okolici, Trilj 2003., str. 164.
10. V. Vrčić, Plemena Imotske krajine, Imotski 1996., str. 186.