Početkom mjeseca dobili smo pismo naše čitateljice u kojem moli za pomoć. Uz njenu suglasnost, objavljujemo ga u cijelosti uz minimalne korekcije, kao molbu za pomoć, ali i kao poticaj da nam se javite sa sličnim pričama.
Poštovani,
moja se priča zasigurno ne razlikuje puno od mnogih amaterskih pokušaja u istraživanju porodičnog stabla ali je svakako osnova razumijevanja moje potrebe za vašom pomoći. Iako po dužini ova priča spada u domenu pripovijetke, duboko se nadam da ćete imati strpljenja za mene.
Nekako sa godinama, valjda, ljudi se osvrću na svoju prošlost i porijeklo pa je tako, prije nekoliko godina, sa početkom umirovljeničkih dana, iz očevih usta izašla porodična priča koja koja mi se učinila jako zanimljivom a onda se pretvorila u niz pitanja i početak istraživanja korijena. Ni slutila nisam da će se sve to pretvoriti u opsesiju i to ponajviše vezanu za jednog člana porodice, pradjeda.
Moja je porodica, sa tatine strane, iz Podravine – iz Pitomače. Baku i djeda sam poznavala, ali nažalost vrlo kratko i vrlo rijetko jer nismo živjeli u istom mjestu, a i moj tata je najmlađe dijete svojih roditelja. Bila je to vrlo siromašna i pobožna porodica.
Baka je rođena 1913., kao drugo dijete, od majke Bare i oca Tome. Oca nikada nije upoznala, kao ni njezin stariji brat. Tomo je otišao u Ameriku i nikada se više nije vratio.
Tomina žena Bara bila je ostavljena s troje male djece na pragu Prvog svjetskog rata. Priča se da je Tomo slao pisma iz Amerike tražeći u njima da mu Bara pošalje slike djece, a ona bi djecu odvela fotografu, slikala ih, odrezala bi im glave na slici, a dio sa nogama poslala Tomi. Pa, recimo da je bila ljuta na Tomu.
No, kontakt s Tomom nije prekinut jer je mojoj baki Jeli poslao vjenčanicu za njenu udaju 1929. O Tomi se nije govorilo u porodici, ali je evidentno da su neke veze postojale. Zadnji dio priče započinje sa dolaskom advokata iz Zagreba. Negdje između 1930. i 1935. advokati su stigli u kuću moje prabake sa zahtjevom da potpiše "neke papire" vezane uz Tomu. O čemu se tu radilo nikome do dana današnjeg nije baš najjasnije, mada naslućujem da je riječ o Tominoj smrti jer je prabaka u vrijeme svoje smrti 1936. upisana kao udovica. Ali zašto advokati? Bilo kako bilo, prabaku su savjetovali da "ni’š ne potpisuje jer buju advokati to tak i tak sve pojeli". I tako se završava priča o Tomi kojem se ne zna ni godina, ni mjesto smrti, a ponajmanje grob.
Kako su svi moji svjedoci tog vremena već odavno na drugom svijetu, fascinirana pričom prvo sam se dala na Internet da vidim što će reći "svemoćni" Google na ime Tomo Prović. I zaista, ime se pojavilo u manifestu Ellis Islanda, ali na moje veliko iznenađenje, ne jednom, već dva puta. Tako sam saznala da je Tomo prvi puta uplovio u luku New Yorka iz Southamptona u ožujku 1910. godine, iste one kada mu se rodilo prvo dijete. Drugi je put stigao u New York iz Liverpoola u listopadu 1913. godine kad je rođena moja baka.
Naravno, odmah je uslijedilo pitanje – što je sa trećim djetetom koje je rođeno 1914. Je li mu Tomo otac? Jednostavna matematika, a kasnije i izvod iz matične knjige rođenih potvrdili su da je Tomo otac i trećeg djeteta.
Tomo je svoje ime preinačio u Tom Provich i kao takvo se pojavio u popisu stanovništva 1920. u Pensilvaniji, a zatim i u popisu za 1930. u državi Ohio. Svi ti dokumenti ne odaju previše, osim činjenica da je bio radnik i da se uvijek upisivao kao oženjen. Poslije te godine njegovo se ime više nigdje ne pojavljuje, niti u SAD, a još manje u Hrvatskoj.
Pomoć! Gdje da ga tražim?
Ako je istinita ona priča o dolasku advokata, to bi onda značilo da postoji neki pisani trag vezan za njegovo ime u nekom arhivu. Ali kojem? Pravosuđa? Ili pak s obzirom na to da je umro kao strani državljanin, Ministarstvo vanjskih poslova matične zemlje? Čini mi se da je to razdoblje Kraljevine Jugoslavije, ako ne griješim… Ili možda neki arhiv pošte?
Sve su ovo pitanja koja mi već godinama predstavljaju nepremostivu zapreku i tjeraju me da gotovo svakodnevno prelistam desetine stranica na Internetu u nadi da ću u nekoj od njih pronaći putokaz. Do sada bezuspješno. Stoga vas najljubaznije molim da mi pomognete u vidu savjeta. Neizmjerna mi je želja da iza imena Tomo Prović (6. 12. 1886. – ?) ovaj upitnik zamijenim jednom lijepom godinom.
Zahvalna na vašem vremenu,
Olgica Ognjanović Međurečan
