Otkud Mateki na moru?

Prema kazivanju mog djeda Bariše Mateka (1885.- 1984.) njihovu su obitelj – dok je on bio dijete – ostali stanovnici Jasenica zvali Kranjcima. Navodno su njegovi preci govorili da su se prvo naselili negdje „iza Senja“, a onda su ih od tamo sve do Rovanjske, jaseničkog zaseoka u samom dnu Podvelebitskoga kanala, „prognali uskoci“… No, u obitelji se nitko više nije sjećao gdje je to putovanje započelo.

Prezime Matek u Hrvatskoj još postoji širom Slavonije, u Zagrebu, te duž obale od Rovinja sve do Trogira. Korijeni velike većine tih njegovih nositelja pouzdano su u Rovanjskoj. Osim toga javlja se još i u Hrvatskom zagorju, te među pripadnicima češke manjine u okolici Pakraca, a – iako nije tako brojno kao u Hrvatskoj – postoji i na više mjesta u Sloveniji i u Češkoj.

Da i nema za priobalje sasvim neuobičajenog kajkavskog završetka prezimena na „-ek“, već bi i to bilo dovoljan povod za istraživanje obiteljskog porijekla. No, bilo je još nekoliko razloga za to: rod se s vremenom podijelio u više ogranaka, njihovo se potomstvo raselilo širom Hrvatske, ali i do SAD i Australije, pa je bilo sve više upita tko je s kim i u kakvom srodstvu. Trebalo je, dakle, rekonstruirati obiteljsko stablo Mateka u Jasenicama ne bi li se utvrdilo kada i otkud su se doselili, a potom tko se i kamo opet odselio.

Ubrzo se ispostavilo da priča o uskocima „ne drži vodu“. Naime, najstariji poznati popis obitelji u Jasenicama odnosi se na godinu 1730. i u njemu prezimena Matek nema. Kako u to doba ni uskoka više nema, jasno je da su Mateke u samo dno Podvelebitskog kanala nagnali neki drugi razlozi i to između te 1730. i 1826. godine od kada datiraju najstarije sačuvane matične knjige župe Jasenice (rođeni, vjenčani i umrli).

Dio tih knjiga, koji pokriva razdoblje do 1850. se može vidjeti i na Internetu. U njima sam našao ukupno 49 zapisa o Matecima, prvi iz 1831. godine. No, u nekima se oni samo navode kao krsni ili vjenčani kumovi drugim obiteljima, pa osim činjenice da su postojali drugih podataka nije bilo. U knjigama umrlih pak u rubrikama predviđenim za datum rođenja pokojnika i imena njegovih roditelja, često piše „ovom svećeniku nepoznati“.

Objašnjenje se može naći u povijesnim izvorima: budući da su Jasenice dugo bile pod turskom vlašću, za vjerski život tamošnjih žitelja su se sve do 1830. brinuli fratri franjevačke Bosanske provincije, putujući prvo s Visovca, a potom iz Karina. Kada selo napokon i dobije stalnog župnika, on rijetko ostaje duže, pa i ne čudi ako svoju pastvu baš i ne poznaje.

Nešto su preciznije bile matične knjige koje se čuvaju u Arhivu Zadarske nadbiskupije, a pokrivaju razdoblje od 1844. na ovamo. U njima sam za narednih stoljeće i pol pronašao još tri stotine zapisa. Bilo bi ih zacijelo i više da ne nedostaju knjige od 1910. do 1932/3. godine.

No, samo uz neka od prikupljenih imena stajali su i datumi, odnosno, poveznice s prethodnom ili sljedećom generacijom, a ni u imena se nije moglo uvijek pouzdati. Neki su put upisana u talijanskoj varijanti, neki put u različitim hrvatskim inačicama, pa je tako npr. jedan isti čovjek zapisan kao Andrea, Andrija, Jadrij ili Jadre. Obitelji su brojne, a svaka nekom svom djetetu daje ime po djedu ili babi, pa sam tako imao npr. na desetke Ivana, Josipa, Antuna, Petara, Ana, Ika, Mandi i Lucija itd, redovito i u različitim transkripcijama. K tome, mnogi su bili kršteni jednim imenom, a obitelj ih je zvala drukčije, pa su kao takvi upisivani u knjige umrlih. Kako su se zbog cijelog niza okolnosti spomenici s natpisima na lokalnom groblju počeli postavljati tek posljednjih desetljeća, ni nadgrobni natpisi nisu mogli pomoći.

Jedina je mogućnost dakle bila sva ta imena prenijeti na kartice i slagati svojevrsni „pasijans“, povezujući imena, datume i ostale zapise, kako bi se prije svega utvrdilo koje se od kartica odnose na iste osobe, a onda njihovo srodstvo s ostalima. Uz pomoć pripadnika pojedinih obiteljskih grana koji još žive u Rovanjskoj, dio se obiteljskoga stabla posložio dosta brzo.

Drugi je bio puno kompliciraniji zbog već navedenih razloga, zbog već spomenutih brojnih iseljavanja, kao i zbog činjenice da su mnoge mlade žene umirale pri porodu ili brzo nakon njega, a udovci se ponovno ženili, poneki i po dva-tri puta, pa se isti muškarac (opet u različitim transkripcijama) kao otac sljedeće djece pojavljivao uz ime druge ili čak treće žene.

Tada sam nakon duže potrage uspio doći i do jedne presnimke „Stanja duša Župe Jasenice“ od 1924. godine na dalje. Taj je dokument popunio neke praznine i ispravio neke poveznice: „Stanje duša“ (ako se uspije doći do njega) nedvojbeno je najkorisniji izvor podataka u ovakvim istraživanjima, iako se i u njima može naći dosta pogrešaka: autorovi roditelji vjenčali su se 1947. u Sloveniji, tamošnji je župnik poslao o tome dopis svom kolegi u Jasenice, a ovaj je – vjerojatno zbog dvostrukog imena ženika (Pavao-Mile) – tu činjenicu u stanju duša upisao kod jednog drugog Mile Mateka. Tako je autorov otac ostao ledičan, a drugi je Mile oženjen i to post mortem jer je već neko vrijeme bio mrtav.

Unatoč svih tih teškoća kod svojih sam izravnih predaka uspio dokumentirano doći do Petra koji je umro 1864. u dobi od 86 godina. Za divno čudo, uz njegovo su ime bila zapisana imena roditelja – Mate Matek i Anizza Matkovich. O njima drugih podataka nema jer su zacijelo umrli prije 1826. od kada datiraju prve sačuvane knjige. Uspio sam rekonstruirati i jedan paralelni ogranak, dospjevši do Antona koji je umro 1840. u dobi od 56 godina. Kao roditelji i kod njega su bili upisani spomenuti Mate i Anica, iz čega slijedi da su Petar i Ante bili braća, što je u međuvremenu već bilo palo u zaborav.

Kod trećeg usporednog ogranka uspio sam doći čak i nešto dalje u prošlost, jer je u knjizi umrlih iz 1849. bilo uredno zapisano da je 4. travnja te godine pokopan Šimun Matek, koji je živio 113 godina (što bi značilo da je rođen 1736.), a bio je oženjen Lucijom. I njegovi su roditelji bili upisani: Ante i Ivanizza. S obzirom na tradiciju da jedan od sinova redovito dobiva djedovo ime, nije nemoguće da je Ante bio i Matin otac, ali dok se to ne uspije dokumentirati, to je tek jedna od mogućih pretpostavki.

Razlozi zbog kojih nema starijih zapisa koji bi nam otkrili tko je bio prvi Matek u Jasenicama su višestruki. Jedan je Napoleonova okupacija naših područja i pokušaj da se umjesto crkvenih uvedu civilne matice (état civil), koje bi vodili općinski načelnici. No, već 1809. providur Vicko Dandolo cara izvješćuje da je to u „ovdašnjim primitivnim uvjetima nemoguće provesti“ – većina je seoskih poglavara nepismena, a svećenici kojima je ta zadaća na kraju vraćena su je vjerojatno pomalo i sabotirali ne želeći pomagati regrutacije… Malo zatim, godine 1828. ukinuta je papinskim dekretom a u dogovoru s Bečkim dvorom Ninska biskupija koja je dotad makar formalno bila nadležna za Jasenice, iako su na terenu bili franjevci. No, ona je u Zadarsku nadbiskupiju zaista uklopljena tek 1830. godine, a u međuvremenu je bila donijeta odluka da se matične knjige moraju vratiti župama. U tom se seljakanju arhiva – kažu stručnjaci – dosta toga i zagubilo.

Potragu je, dakle, trebalo usmjeriti drugim pravcem, onim kojim je mogla ići migracija Mateka do Rovanjske. U nekoliko desetaka knjiga o kretanju stanovništva na području Like može se naći mnoga prezimena identična jaseničkima iz 1730., pa i nekim današnjima, ali ni jednog Mateka.

Jedan mi je znanac tada kazao da je tragajući za svojim korijenima vidio prezime Matek u Burićevoj „Povijesnoj antroponimiji Gorskog Kotara“. Zaista, tu stoji da je u mjestu Merzla vodica (nedaleko od Lokvi) 1833. zabilježen stanoviti Antonius Matek. Navodno je i u Vrboskom ili u Vrhovinama (to još nisam uspio dokumentirati) otprilike u isto vrijeme bio zabilježen neki Ambroz Matek, po zvanju kovač, ali to još nisam uspio dokumentirati. No, budući da matične knjige pokazuju da Mateka tada već ima u Jasenicama, da štoviše već i kumuju „starosjediocima“, znači da su tu već neko vrijeme pa je upitno koliko to može biti pouzdan trag, iako se ne može isključiti da su ipak bili u srodstvu s ovim goranskima. Lingvistika također ne pomaže: kroz generacije Matekov je rod preuzeo od okoline novoštokavsku ikavicu pa čak i vlastito prezime u prvom licu množine sklanjaju kao Mateci, a ne Mateki kako bi to zahtijevala kajkavska gramatika i eventualno goransko porijeklo.

Postoji, naravno, i mogućnost da je Austrougarska na opustjela područja oko Tromeđe (udaljene samo nekoliko kilometara) nakon povlačenja Turaka te slabljenja Venecije i u Jasenice, a ne samo u Liku, naselila neke obitelji iz Vojne krajine ili i udaljenijih dijelova dijelova carstva.

Prva su pomisao bili Česi iz Prekopakre, ali i ta je mogućnost ubrzo otpala: inž. Njegovan-Starek nepobitno je dokazao da je tamošnja obitelj Matek doselila izravno iz Kostelca nad Labom u češkom okrugu Melnik, gdje Mateka ima i danas, tek 1864. godine. Ne može ipak isključiti da je neki njihov predak već ranije – s vojskom ili poslom – krenuo put juga.

Nekolicina zagorskih Mateka kontaktirana je telefonom. Osim jednog, čiji je otac rođen u Zagrebu, ali mu je bio rođen u Jasenicama, drugi ne znaju ni za kakvog rođaka na moru. U obiteljsko sam stablo uspješno smjestio i gotovo sve Mateke rasute po Slavoniji: jedino još nisam uspio precizirati od kojega od davnijih iseljenih predaka potječu oni iz Špišić Bukovice i Virovitice.

Što se Slovenije tiče, upit na Slovenskom rodoslovnom forumu pogledalo je stotinjak osoba, ali zasad nema ni jedne povratne informacije.

Postoje, osim toga, još dvije mogućnosti koje će – ne bude li izravnih dokumenata o tome kada i otkud Mateki na moru – vjerojatno trebati uzeti u obzir:

U spomenutom popisu obitelji iz 1730. zapisan je kao stanovnik Jasenica stanoviti Jure Kranjac, koji ima ženu i četvero djece. Sjetimo li se djedove priče o tome da su ih zvali „Kranjcima“ ne bi se smjelo odbaciti ni mogućnost da je neki od Jurinih potomaka zbog nečega promijenio prezime, iako je to carskim dekretom već neko vrijeme bilo zabranjeno…

S druge strane, u podvelebitskom području, vrlo blizu Jasenicama, na potezu od Karlobaga preko Ražanca do Starigrada, postoji i prezime Matak. Čini se dosta neobičnim da na udaljenosti od svega dvadesetak kilometara budu dva tako slična prezimena pa će vjerojatno u budućnosti i tome trebati posvetiti određenu pozornost.

Literatura:

(navode se samo izvori u kojima se spominje prezime Matek)

  1. Matične knjige (rođenih, vjenčanih, umrlih) Župe Jasenice – na internetu i u Arhivu zadarske nadbiskupije
  2. BERTOŠA, Slaven: „Mrzla vodica: zapisi o postanku i sudbini naselja“, Društvo za očuvanje i razvoj naselja Mrzla Voda, Rijeka-Mrzla Voda, u „Problemi Sjevernog Jadrana „ br. 9(2008)
  3. BAČIĆ, fra Stanko: „Franjevci u zadarskoj nadbiskupiji i Ninskoj biskupiji“, Lisičić 1996.
  4. BURIĆ, Antun: „Povijesna antroponimija Gorskog Kotara u Hrvatskoj : goranska prezimena kroz povijest“, Rijeka, 1979.
  5. “ENCIKLOPEDIJA hrvatskih prezimena“, Nacionalni rodoslovni centar, Zagreb 2008.
  6. NJEGOVAN-STAREK, Siniša: Česi u Pakracu, Prekopakri i Lipiku, Pakrac/Daruvar 2008.
  7. NOSIĆ, Milan: Goranska prezimena, 2013
  8. ŠIMUNOVIĆ, Petar: Hrvatska prezimena : podrijetlo, značenje, rasprostranjenost, Zagreb, 1995.
  9. ŠIMUNOVIĆ Petar, MALETIĆ Franjo: „HRVATSKI prezimenik : pučanstvo Republike Hrvatske na početku 21. stoljeća“ , Zagreb, Golden Marketing-Tehnička knjiga, 2008. 2. i 3. svezak
  10. Začasni slovar slovenskih priimkov, SAZU, Ljubljana 1974.

 

Matek - slika 1
Crkva Sv. Jurja (X. st.) u Rovanjskoj uz koju se nalazi groblje za cijelo područje Jasenica, od sjedišta župe do Maslenice, ali i velebitskih zaselaka. Pojedinačni su grobovi u to vrijeme još vrlo rijetki: u kamenu ih je bilo gotovo nemoguće iskapati, pa se sahranjuje u zidane rodovske grobnice (svjetla mrlja u zelenilu s lijeve strane crkve pokazuje takvu grobnicu Matekovih….) iz kojih se nakon nekoliko godina njihovi ostaci prenose u kosturnicu kako bi se napravilo mjesta za novoumrle. I to je jedan od razloga zašto ovo groblje ne može pomoći u izradi rodoslova…. (autorova snimka iz 1964. godine)

Matek - slika 2Crkva Svetog Jeronima u Jasenicama, sagrađena potkraj 19. stoljeća na temeljima stare župne crkve, bila je srušena za vrijeme srpske okupacije 1991. godine, jednako kao i župni dvor koji se pored nje nalazio. Već dio dokumenata na vrijeme je prebačen na sigurno, ali dio je ipak stradao. Budući da to nije bilo jedino stradanje toga mjesta u povijesti, nije čudo ako nema matičnih knjiga i drugih dokumenata starijih od 1827. godine, a nedostaju i neke iz kasnijih razdoblja (npr. od 1910. do 1932.)

Matek - slika 3

Osim obronaka Velebita koji se vide u pozadini, danas je gotovo cijelo područje koje obuhvaća ova fotografija Rovanjske snimljena 1964. godine postalo jedinstveno turističko naselje. Skup kuća koje se vide u sredini je tzv. „varoš Mateka“: još od turskih od vremena su ovdje dijelovi sela bili nazivani „varoši“, pa je tako u Rovanjskoj uz postojali varoš Mateka postojala i ona Rončevića, čije se kuće vide desno od škole, te varoš Basa (još desnije, nije obuhvaćeno fotografijom). Danas je – što zbog ratnih razaranja, što zbog kompliciranih nasljedničkih odnosa najveći dio kuća i pojata u tom dijelu mjesta napušten, a izraza „varoš“ sjećaju se samo još najstariji. No, ni iz njega se ne mogu se izvlačiti nikakvi zaključci o porijeklu onih koji su se tu nastanili: iako naši lingvisti riječ „varoš“ proglašavaju hungarizmom, ona je iranskog porijekla, a i koriste je i Turci koji su je ovamo najvjerojatnije i donijeli.

Matek - slika 4

Autor (lijevo) i jedan mali Nijemac, čija je obitelj bila među prvim turistima koji su dolazili u Rovanjsku, igraju na buće među kućama u „varošu Mateka“ godine 1965. Ovaj dio naselja teško je oštećen u posljednjem ratu, a zbog nedefiniranih vlasničkih odnosa tek je manjim dijelom obnovljen.

 

Matek - slika 5
O Bariši Mateku, s kojim i počinje ova priča, i njegovoj supruzi Mandi pisale su 1994. godine, kao o vjerojatno najstarijem bračnom paru u Jugoslaviji, razne novine. Bariši je tada bilo već 99 godina. Ovdje su faksimili iz zadarskog „Novog lista“ i sarajevskog lista „As“.

Vladimir Matek

Od 2009. do 2013. bio je hrvatski veleposlanik u Stockholmu, a prije toga pri OESS-u i međunarodnim organizacijama u Beču (2002. – 2008.) te pri Vijeću Europe u Strasbourgu (1996. – 2000.). Prije ulaska u diplomaciju radio je – iako je diplomirao medicinu - kao vanjskopolitički novinar u „Večernjem listu“, a bio je i dopisnik „Vjesnika“ iz Pariza. Od umirovljenja potkraj 2013. godine istražuje obiteljsku povijest.

Možda vam se svidi

5 komentara

  1. vranski says:

    Usporedio sam tri krizme kroz 18 stoljeće za mjesto Jasenice te sam pronašao zanimljive podatke vezane za gornji članak.
    1742 godine se krizmao Antonio Matosich di Simon (Ante Matošić od Šime).
    1745 godine se krizmala Aniza di Sime Matach (Anica od Šime Matak).
    Na istoj krizmi su kumovali D.Luca Matach ( D(on) Luka Matak) i Simon Matach (Šime Matak) Njih dvojica su bila po dva puta kumovi. Bitno je navesti da je Don Luka Matak u to vrijeme kapelan u Jasenicama.

    1746 godine su se krizmali:
    • Nicola Matosich padre Matio (Nikola Matošić otac Mate)
    • Matia Matosich padre Simon (Matija Matošić otac Šime)
    • Anna Matcch padre Antonio ( Ana ? otac Ante)
    • Lucha Matosich padre Marcho (Luka Matošić otac Marko)
    • Lorenzo Matchovich padre Nicola (Lovre Matković otac Nikola)
    • Catarina Matchovich padre Stefano (Kata Matković otac Stipe)
    • J(.)appo Matosich padre Marcho (vjerojatno Josip Matošić otac Marko)
    na istoj krizmi se kao kumovi navode:
    • Antonio Matechovich (Ante Mateković)
    • Matio Matchovich (Mate Matković)
    • Matia Matosich (Matija Matošić)
    • Barica Matchovich (Barica Matković)

    Usudio bih se u potpunosti izjednačiti prezime Matak sa današnjim prezimenom Matek. Također i druga sam prezimena izvukao jer su mi jako sumljiva te bih mogla imati poveznica sa prezimenom Matek. Neosporno bi bilo da se Ante Mateković zasigurno može poistovjetiti sa današnjim Matekom. S obzirom da sam do sad na istom popisu nailazio u potpunosti ista prezimena ali pisana u drugačijem obliku nebih se začudio kad bi prezimena Matošić, Matković i Mateković bili u stvari jedno te isto prezime u današnjem obliku Matek. Svakako da je ovo gruba pretpostavka i nema izravnih dokaza za isto. Tako Don Luki u jednom trenutku piše Matah a u druga tri puta Matach. Sumnju mi također baca i krizma iz 1742 godine gdje se navodi Ante Matošić od oca Šime a 1745 godine Anica Matak od oca Šime gdje je rječ najvjerojatnije o bratu i sestri. Bitno je napomenuti da niti jedno od voih prezimena nema na popisu Stanja obitelji u Jasenicama 1730. godine.
    1781 godine se krizmalo jako puno ljudi ali među njima nema ni spomena prezimnu Matek, Matošić i Mateković već se u desetak slučajeva spominje samo prezime Matković.

  2. Vladimir Matek says:

    Srdačno zahvaljujem. Ovo su jako zanimljive informacije i cijenio bih kada biste mi javili gdje ste našli te zapise o jaseničkim krizmama i svećenicima u 18. stoljeću, jer tih podataka nema ni u fra Stanka Bačića ni u drugim poznatim mi izvorima koji se odnose na župu Jasenice, pa bih volio pokušati tim tragom krenuti i malo dalje.

    Naime, najmanje jedan zapis koji navodite – “Anna Matcch padre Antonio” – pod pretpostavkom da ga zapravo treba čitati kao “Ana Matek, od oca Ante” – savršeno se uklapa u vremensku liniju najstarijih predaka koje sam uspio dokumentirati… Naime, jedan je Ante u knjizi umrlih za 1849. godinu zapisan kao otac Šimuna Mateka koji je, kako u toj knjizi stoji, a spominjalo se i u obiteljskoj predaji – živio 113 godina, što bi značilo da je rođen 1736. U tom je slučaju njegov otac Ante najvjerojatnije rođen između 1700-te i 1716 i Ana bi zaista mogla biti njegova kćerka a Šimunova i Matina sestra.

    Manje je međutim vjerojatno da bi onodobne obitelji Matek i Matković bile u nekom bližem srodstvu. Jer, Mate Matek, koji je – ako apstrahiramo njihove potomke – prema matičnim knjigama generacijski Šimunov jedini suvremenik (a vrlo vjerojatno i brat, ali to ne možemo dokumentirati jer mu u knjizi umrlih nije upisano ime roditelja) oženjen je Anicom Matković, a znamo da su se – pogotovo u ona vremena – izbjegavali brakovi sa srodnicima “ispod petog koljena”…

    Na mogućnost da su prezimena Matek i Matak mogla biti povezana i ja sam ukazao i svakako je vrijedi ispitati, iako me malo buni činjenica da bi se praktički istodobno (1745. i 1746.) članovi iste obitelji pisali na dva načina, posebno ako je njihov bio i kapelan. S druge strane, ponavljanje osobnih imena – Šimun, Ante, Ana, Anica) koje je uobičajeno u ono vrijeme, moglo bi zaista navoditi na takav zaključak.

    Matekovići bi pak zaista mogli biti neki ogranak iste obitelji čije je prezime prošlo transformaciju od Matek preko posvojnog oblika Matekov do konačnog Mateković . Budući da takva transformacija traje ipak nekoliko generacija, a da je obrnuti put (skraćivanje prezimena) u našim krajevima ipak bitno rjeđi, zasad bih se ipak – barem dok se dokaže suprotno – kao najvjerojatnije držao hipoteze o nekoj obitelji Matek koja je na more došla iz sjeverozapadnih krajeva…

  3. vranski says:

    U jako puno sam slucajeva naisao kroz 19 stoljeće da su se vjenčanja održavala i na četvrtom koljenu pa čak i na trećem. U puno slučajeva se događalo da zbog svađi u obitelji ili prerane smrti nebih se znalo točno tko su sve rođaci. S obzirom da sam sa nekim starijim ljudima razgovarao o njihovim precima kod nekih sam doslovno dobio odgovor “sinko niko mi nije priča o tom” ili “did i ćaća umrli rano pa nije ima ko reći”. Na osnovu mog dosadašnjeg istraživanja a na temelju ispitivanja starijih osoba koje bi trebale biti najvjerodostojnije, slobodno mogu donjeti zaključak da nisu znali kako im se zvao did oko 20%, ime babe je već problem. Ime pradida je u većine jako velik problem, usuđujem se i do 70 % ljudi nezna ime pradida a ime prababe je znati ravno dobitku na lotu.
    Što se tiče godina koje pišu treba ih uzimati sa velikim oprezom jer su svećenici u velike znali grješiti te bi u potpunosti pogrešili godine života pa čak i oca i majku. Vrlo često sam nailazio da godina koja piše ne odgovara i po desetak do dvadeset godina. Naočigledno čista računska operacija godina smrti minus godine života i trebali bi dobiti godinu rođenja ±1 ali nažalost nije uvjek tako. Određenoj osobi bi znali napisati pri vjenčanju godine jedne, pri smrti druge a rođenje tj. krštenje se dogodilo na sasvim druge godine nego što je naznačeno pri vjenčanju ili smrti.
    kako ste i sami primjetili u velikom slučaju svećenici nisu upisali neke opće podatke o pokojniku pa ni ime oca ili majke. To se najvjerojatnije događalo iz nemara kao većinski razlog a u manjem djelu da zbog nestanka matica zbog raznih slučajeva stvarno nisu mogli znati. U pojedinim slučajevima sam nailazio da je svećenik napisao “nepoznat” a stavrno je postaojao upis krštenja i vjenčanja za istu osobu sa svim podatcima u tabularnim maticama a svećenik je svejedno napisao “nepoznat”.
    Bitna je stavr da se nemože gledati sve kroz matične knjige jednog mjesta već je potrebno pregledati i matične knjige šireg područja. Razlog tom je što bi određena osoba umrla u drugom mjestu a da uopće nije ubilježena u matične knjige svoje župe. Jako puno slučajeva je bilo da su ljudi umirali u bolnici u Arbanasima (Zadru) i pokopani na Zadarskom groblju i to kroz 19 i početkom 20 stoljeća.. Jako puno ih je bilo da uoće nisu upisani u matične knjige umrlih svoje župe dok manji dio je upisan.
    Nikakvo nije čudo da se za jednu obitelj piše dva različita prezimena odjednom na jednom istom listu papira. Takvih slučajeva sam se nagledao jako puno.
    Imam konkretan slučaj sa jednom obitelji gdje je glava obitelji u matici umrlih upisana pod jednim prezimenom, Sin pod drugim prezimenom, ponovno sinu na vjenčanju treće prezime, na ostavinskoj raspravi od oca svima piše prvo prezime i napomena za drugo prezime dok o trećem prezimenu nema ni riječi, a onda se u nekim civilnim dokumentima spominju svi pod drugim prezimenom. Svakako neko od tih uporabljivanih prezimena se se do današnjih dana sačuvalo u upotrebi sa malim korekcijama.
    U većini slučajeva ljude uputim na znanstveni rad od Grozdane Franov Živkov Prezimena mjesta Pakoštane u 17. i 18. stoljeću na temelju glagoljske knjige duša da bi shvatili kakvo je to vrijeme bilo oko promjene prezimena.
    Što se tiče transformacije prezimena iz dužeg u kraće navest ću Vam samo par primjera iz mjesta Lisičića; Golemović u Golem, Zurković u Zurak, Čerinović u Čerina i jedan primjer iz Medviđe Krunešević u Kruneš.
    Što se tiče samih izvora slobodno me možete kontaktirati na moje e-mail vranski@gmail.com jer bi ovdje bilo predugo za pisanje.

  4. Tomislav Matek says:

    Lijepi pozdrav!!Mateka ima i u Zagrebu (gajnice i podsused)
    Ja sam sin Stjepana!!!

  5. Vladimir Matek says:

    U Zagrebu ima popriličan broj Mateka, ali nisu nužno svima korijeni u Rovanjskoj/Jasenicama što je tema mog istraživanja. Ako spadate u tu skupinu, ljubazno bih molio dodatne informacije: kod jednoga Stjepana zvanog Stipek čiji je otac bio Juko, zaista mi nedostaju podaci o potomstvu . Molim javite mi se na e-mail vmatek4@gmail.com. Unaprijed zahvaljujem.

Komentirajte!

Your email address will not be published. Required fields are marked *