Janko Hitrec i kralj Aleksandar: o stoci i vinu…

Janko Hitrec rođen je 7. studenog 1854. godine u selu Martinci, kraj Zlatara, postojbini Hitreca, kao treće dijete Jure Hitreca i Bare Drašić – sestra Dora imala je tad 4, a Franca 2 i pol godine. Nakon Janka, Juri i Bari rodila se još i Jana, koja je umrla s nepunih 18 godina. Majku je Janko izgubio s 14 godina, a otac je devet mjeseci kasnije u kuću doveo Francu Hitrec, iz roda Hitreca gornjih, ženu svega 7 godina stariju od Janka. Franca je rodila još petero djece: Alojza, Blaža, Baru, Ivana i Augustina. Svi su oni poživjeli, osim posljednjeg djeteta, koje je umrlo s 2 i pol godine. Janko je u 26. godini 4. veljače 1880. oženio 16-godišnju Baru Vrbek, kći Mirka Vrbeka i Kate Globan i priženio se k njoj u Grančare. Kuću su izgradili 1882. godine – kuća i dalje usprkos vremenu stoji na istom mjestu. Na gredi spavaće sobe i dalje stoji natpis J.H. – 1882. – B. V. (Janko Hitrec, Bara Vrbek).

Stara kuća Hitrecovih u Zlatar Bistrici, nekad Grančari 36.

Janko i Bara imali su osmero djece i 26 unučadi te brojne praunuke, prapraunuke, a imaju i ponešto praprapraunuka – među njihovim potomcima najpoznatiji su Hrvoje i Neven Hitrec, pokojni svećenik Franjo Jurak te književnik Josip (Joseph George) Hitrec.

Zašto je Janko bitan i zašto se u naslovu članka spominje kralj Aleksandar?

Živeći kod djeda i bake u staroj kući Hitreca i provodeći tamo ljetne praznike, slušao sam priče o Janku i njegovim pismima caru u Beč i govoru koji je držao kralju Aleksandru kad je ovaj 1931. godine posjetio Zlatar Bistricu. Već sam i zaboravio na to, kad sam nabasao na članak u glasniku općine Zlatar Bistrica: u nekoliko brojeva glasnik objavljuje priče iz arhive Zvonka Hitreca, brata mog djeda Milana, danas najstarijeg živućeg potomka Janka Hitreca i Bare Vrbek. Zvonko Hitrec, danas umirovljenik iz Lovrečana, poznat je pod nadimkom „Brzi“. Smatraju ga živom enciklopedijom povijesti zlatarbistričkog kraja, a godinama se bavi prikupljanjem starih dokumenata, fotografija, informacija o ljudima značajnim za razvoj kraja. U jednoj od pričica, Zvonko spominje da je zagorski kraj 1. lipnja 1931. godine posjetio kralj Aleksandar I. Karađorđević.

„Na željezničkoj stanici mještani današnje Zlatar Bistrice, a tadašenjeg Brestovca, priredili su svečani doček kralju, koji je pohodio veća zagorska mjesta. U ime učenika, pozdravila ga je učenica Fanika Škec, a u ime sela pozdravni govor održao je Janko Hitrec, djed Zvonka Hitreca. O školskim prilikama kralja je informirao ravnatelj škole, Mirko Buntak.Između ostalog, kralj je posjetio je i rudnik „Poljanica“. Pred zgradom rudnika također bio priređen svečani doček, kralja je dočekalo mnoštvo ljudi, a ispred naroda opet ga je pozdravio Janko Hitrec."

Crno na bijelo. Priče iz djetinjstva našle su svoj put do novina i Interneta. Moj nepovjerljivi inženjerski duh traži dokaz – ima li ga?

Dokaz prvi

Prvi korak: koje su dnevne novine u to vrijeme mogle pisati o posjeti kralja? Naravno, najopsežnije tekstove mogle su pisati samo režimske novine privržene kralju – beogradska Politika. Nekoliko klikova i upita na Google daje rezultat: arhivirani su i putem weba Digitalne narodne biblioteke Srbije dostupni svi brojevi Politike od 1904. do 1941. godine. Prvi broj nakon kraljevog posjeta izašao je u srijedu, 3. lipnja 1931.:

Zaglavlje Politike, 3. lipnja 1931.

Za nekoliko minuta na mom je ekranu tekst o Janku, doduše na ćirilici, no to nije prepreka:

„Doček u Zlatar Bistrici bio je isto tako sjajan i oduševljen. Tu je Nj. V. Kralja pred narodom pozdravio seljak Janko Hitrec. Govor ovog seljaka je najlepša reč koja se može naći u seljačkoj duši. On je realan kada govori o prilikama u narodu i iskren kada iskazuje blagodarnost Kralju i državi za sva učinjena dela za dobrobit seljaka i celog naroda. Upozorio je Nj. V. Kralja da je ovde velika nevolja zbog slabih cena stoci i vinu, a to su jedini proizvodi ovog kraja. Kralj je rekao da će se preduzeti sve što se može da bi se ovakvo stanje popravilo, naročito tamo gde je narod vredan u poslu i siromašan kao ovde….“

Kralj je tada posjetio veći broj gradova i mjesta, novinari su sve popratili slikama i rječju – zainteresirani će lako pročitati ostale tekstove o posjetu Zagrebu, Varaždinu, Koprivnici, Zlataru, Krapini…

Što kažu zagrebačke dnevne novine?

U to vrijeme izlazile su dnevne novine i u Zagrebu – g. Mladen Paver daje mi uputu da u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici tražim „Novosti“, „Večer“ i „Jutarnji list“. Slijedi upis u NSK i za 45 minuta bogatiji sam za još tri teksta o svom prapradjedu Janku.

Naslovnica Jutarnjeg lista od 2. lipnja 1931. godine

Jutarnji list piše o posjetu u broju od utorka, 2. lipnja, pod naslovom „Triumfalan put Nj. Vel. Kralja kroz Hrvatsko Zagorje“:

„U Zlataru Bistrici ista slika oduševljenja i zanosa. Seljaci što su se skupili u ogromnom broju ne mogu dočekati čas da ugledaju Kraljev auto. Konačnose pokazuje auto sa Nj. V. Kraljem dočekan olujom klicanja i oduševljenja. Seljak Hitrec u kratkom govoru iznaša potrebe ovog kraja. Iznosi kako je narod veseo i zadovoljan što je došao među njih njihov ljubljeni Kralj, koji shvaća i znade seljačke tegobe i potrebe. Sada kada je On među njima, seljacima će biti lakše, oni će biti strpljivi, jer znadu da se sve neda najednom učiniti. Oni vjeruju da je Nj. V. Kralj dobročinitelj i tu im vjeru više nitko neće oteti. Mala Fanika Škec odmah iza toga pozdravlja Kralja malom deklamacijom. Seljaci se guraju da iz što veće blizine vide svog Kralja. Nj. V. Kralj primjetio je i ovdje kao i u Kašini ženu sa malim djetetom na rukama, dođe do nje i pita ju za njezine prilike. Ova je Kraljevska gesta toliko ohrabrila seljake, jer su vidjeli da se među njima nalazi njihov Kralj iste krvi, pa se jedan seljak odmah usudio da Nj. V. Kralju izreče jednu molbu svih tamošnjih seljaka. Radi se naime o tome da tamo postoji rudnik lignita, ali ne radi. Seljak je zamolio Kralja da se u rudniku opet započne radom da tako narod dođe do zarade. Nj. V. Kralj informira da se već radi na tome. Nj. V. Kralj informira se za školske prilike i onda uz pjevanje državne himne, koju pjeva pjevačko društvo odlazi dalje.“

Novosti od 2. lipnja vijest objavljuju među najnovijim vijestima na posljednjim stranicama lista; očito izvještaj nije bio pripremljen na vrijeme da bi ušao u udarnu vijest na 2. i 3. stranicu: pišu u sličnom tonu, s naslovima "Naš si kralju i mi smo tvoji", "Hrvatsko zagorje oduševljeno dočekuje svog kralja" i "Živio kralj! Živjela Jugoslavija!".

„Slavoluk na ulazu sela pozdravlja Kralja iz daljine svojim cvjetnim šarenilom i zelenilom. Masa svijeta iz okolice, a pred njima školska djeca. Seljak Hitrec u podužem govoru daje izražaja narodnom oduševljenju i iznosi neke potrebe kraja. Među njih je došao Kralj, koji je život svoj i brigu svoju posvetio narodu i zato mu narod zahvaljuje kao svome velikom dobročinitelju za sve dobro što je učinio za narod i državu. Kad se slegli povici oduševljenja, deklamira mala Fanika Škec prigodnu pjesmu. Seljaci nagrnuli svuda naokolo, ljube vladaru ruke i ovdje kao i svagdje. Njegovo Veličanstvo milostivo i pažljivo sluša i dalje se za njih interesuje. U to opazi ženu s malim djetetom, pomiluje mališana i pita mater za njezine prilike. Seljak Nikola Kapec iznosi pred vladara molbu: U blizini je rudnik lignit, pa ne bi li se dalo, da se rudnik opet satvi u rad, da narod dođe do zarade. Njegovo Veličanstvo mu veli da mu je stvar poznata i da se već radi na tome. Učitelja Stj. Buntaka pita za prilike školstva i za stanje uškolanih. Dobiva radostan i ponosan odgovor, jer narod toga kraja i sam mari za školu i cijeni pismenost.

Glazba svira „Slovenac, Srb i Hrvat“ i uz klicanje naroda odlazi Kralj dalje."

Treći je tekst iz dnevnih novina „Večer“, minimalistički, a naslov zvuči gotovo ironično: "Njihova Veličanstva prije podne nisu napuštala dvor". Cijela vijest o putovanju po Zagorju objavljena je na naslovnici, dok su ostale novine događaju posvetile 3 stranice.

Naslovnica novina "Večer", 2. lipnja 1931.

„U Zlataru-Bistrici izrazio je želje naroda seljak Hitrec, koji je istaknuo nadu naroda, da će seljacima sada biti lakše, otkada ih je posjetio Kralj. Jedan seljak je zamolio, da se opet započne radom u tamošnjem rudniku lignita i Nj. Vel. Kralj je odgovorio da se već radi na tome. U drugim mjestima izražavali su želje naroda mjesni načelnici, ističući radost, što je nakon 6. siječnja uspostavljen direktan odnos između Kralja i naroda bez posrednika.“

Eto… Četiri vijesti, četiri kratka teksta, jedna priča. U sadržaj i prezentaciju neću ulaziti, očito je novinarstvo na ovim prostorima oduvijek njegovalo poseban odnos prema svim vlastima i vlastodršcima…

Nažalost, nema nijedne fotografije Janka. No, možda potraga u Arhivu Jugoslavije da rezultate – tada će ovaj tekst dobiti nastavak… A možda se pojavi kakav dokaz o Jankovim pismima caru Franji Josipu u Beč…

I još zanimljivosti radi – Aleksandar je ubijen u atentatu u Marseillesu, 9. listopada 1934. godine. Nešto ranije iste godine, 24. travnja, umro je moj prapradjed Janko…