U Sloveniji je prije nekoliko godina održana rodoslovna konferencija na kojoj je, sad već nažalost pokojni, mr. sc. Martin Modrušan objavio referat pod nazivom "Vrste arhivskih i drugih dokumenata kao izvor za genealoška istraživanja". Kako je tekst bogat zanimljivostima i korisnim informacijama za sve rodoslovne istraživače, uz manje izmjene objavljujemo ga i ovdje, uz napomenu da se poveznica na izvorno objavljeni tekst g. Modrušana nalazi na stranicama Slovenskog rodoslovnog društva.

Genealoška istraživanja u svijetu

Genealoška istraživanja započela su u Francuskoj u drugoj polovini 19. stoljeća, od kada u Francuskoj postoji jedno privatno Društvo za genealoška istraživanja, i to ne samo za istraživanja u Francuskoj već i u svijetu uopće. Ovo Društvo vrši i sada genealoška istraživanja i u Hrvatskoj.

Poslije Drugog svjetskog rata interes za genealoška istraživanja porastao je posebno u Sjedinjenim američkim državama. Genealoško društvo u Salt Lake City UTAH (SAD) najpoznatije je genealoško društvo u SAD, ali i u svijetu. Ovo je društvo organiziralo mikrofilmiranje matičnih knjiga kao i druge arhivske dokumentacije bogate genealoškim podacima u mnogim zemljama svijeta. Program mikrofilmiranja matičnih knjiga i srodne dokumentacije Genealoško društvo UTAH nastavlja i proširuje po čitavom svijetu. Prirodno je da je interes genealoških istraživanja u SAD-u tako velik, jer se radi o mladoj i bogatoj zemlji svijeta, čije je stanovništvo sastavljeno od svih rasa i svih vjera sa svih kontinenata. To je razlog da to tako različito stanovništvo traga za svojim korjenima po čitavom svijetu.

Ali, u svijetu postoje i mnoga druga društva koja se bave genealoškim istraživanjima, kao što su društva u Zapadnoj Europi, ali i u nekim zemljama Istočne Europe.

Istraživanja u Hrvatskoj

I hrvatski je narod u posljednja dva stoljeća emigrirao u mnoge zemlje svijeta, osobito u zemlje Sjeverne i Južne Amerike, ali i u Australiju, te Novi Zeland, kao i u europske zemlje.

Značajan broj tih hrvatskih iseljenika osjeća potrebu za utvrđivanjem svojeg porijekla, odnosno svojih djedovskih korijena, pa se sve više radi na istraživanju porijekla naših ljudi na temelju arhivske i druge dokumentacije.

U arhivima Republike Hrvatske nalaze se bogate zbirke matičnih knjiga. Te su zbirke nastale u vremenu od 1949/50, kada su matične knjige povučene iz župnih arhiva prema odredbama tadašnjih vlasti.

Od samih početaka preuzimanja matičnih knjiga u arhive pojavila se potreba korištenja i istraživanja podataka iz tih istih knjiga, i to za potrebe državnih matičnih ureda, župnih ureda (iz kojih su i uzete), ali i za potrebe pojedinih istraživača.

Arhivi su po primitku matičnih knjiga u arhive izradili popise za matične knjige rođenih (krštenih), vjenčanih i umrlih, po konfesijama, župama, parohijama odnosno mjestima. Ti su popisi odmah poslužili korisnicima i istraživačima kao arhivsko pomagalo.

Prilikom preuzimanja knjiga u arhive bilo je i onih koje je trebalo identificirati, jer su bile oštećene, nedostajale su korice s osnovnim podacima.

Restauriranje i mikrofilmiranje matičnih knjiga

Kako se interes za matične knjige povećavao, tako su arhivski djelatnici razmišljali i o zaštiti knjiga – tog dragocjenog arhivskog materijala od čestog korištenja sa strane korisnika i istraživača. Dio matičnih knjiga je restauriran, osobito u onim arhivima koji su posjedovali restauratoske radionice i to u Dubrovniku, Zagrebu i Pazinu, te u Splitu. Otvaranjem mikrofilmskih fotolaboratorija, najprije u Dubrovniku 1953., zatim u Zagrebu 1957., i kasnije u Varaždinu, Zadru, Rijeci i Pazinu započelo je sigurnosno i zaštitno mikrofilmiranje matičnih knjiga.

Program sistemskog mikrofilmiranja matičnih knjjiga proširen je i na mikrofilmiranje preostalih matičnih knjiga iz crkvenih arhiva i civilnih matičnih ureda. Glavnina svih matičnih knjiga u Republici Hrvatskoj je već snimljena. Radi se o približno 18000 snimljenih knjiga svih konfesija, kao i matične knjige vojnih osoba s područja Republike Hrvatske. Izrađeno je više od dva milijuna setova snimaka.

Čuvanje i korištenje izrađenih mikrosnimaka

Set mikrosnimaka se sastoji od master negativa, negativ kopije (DP=Duplicating Procesing) i nekoliko kopija dijapozitiva.

Mater negativ se čuva kao sigurnosna kopija originala za slučaj nestanka originala. Ta se sigurnosna kopija čuva u posebnom sigurnosnom spremištu izvan Zagreba. Negativ kopija koja se izrađuje direktnim (kontaktnim) postupkom čuva se u Središnjem laboratoriju za mikrografiju i reprografiju Hrvatskog državnog arhiva (HDA) i služi za izradu daljnjih kopija negativa odnosno dijapozitiva.

U mikročitaonici HDA u Zagrebu koristi se za potrebe korisnika i istraživača kopija dijapozitiva. Regionalni državni arhivi u Hrvatskoj koriste za svoje potrebe drugu kopiju dijapozitiva za matične knjige sa njihovog područja.

Istraživači samo u rijetkim slučajevima mogu koristiti originale, odnosno u iznimnim slučajevima kada je kopija mikrosnimka nečitka, može im se original dati na uvid.

Korisnici i istraživači genealoškog gradiva u arhivima Republike Hrvatske

Interes za genealoška istraživanja u arhivima Republike Hrvatske je u posljednjim decenijima sve veći. U početku bilo je malo istraživača koji su koristili matične knjige za istraživanja nataliteta, mortalileta, emigracije i imigracija stanovništva. Rijetki su bili pojedinci istraživači, koji su tražili podatke o svojem porijeklu, o svojim korijenima, a to su uglavnom istraživali radi izrade genealoškog stabla svoga roda. U posljednje vrijeme na genealoška istraživanja u arhivima Hrvatske otpada do 25 % u odnosu na ostale vrste istraživanja. Prilikom dolaska u arhive korisnicima se daju informacije i o matičnim knjigama, te drugoj dokumentaciji genealoškog sadržaja, koja se nalazi izvan državnih arhiva.

Naime, gradivo koje sadrži genealoške podatke nalazi se i u raznim crkvenim arhivima, muzejima, bibliotekama ali i kod privatnih osoba.

Kolekcije (zbirke) dokumenata genealoškog sadržaja u arhivima Hrvatske

Pored spomenutih zbirki matičnih knjiga preuzetih u državne arhive 1949/50. godine, pojedini arhivi raspolažu i drugom dokumentacijom relevantnom za genealoška istraživanja: zbirka genealoških stabala, zbirka osmrtnica, sudski spisi, dokumenti katastarske i geodetske uprave, te dokumenti iz školskih arhiva, obiteljskih arhiva, i dr.

Zbirka genealoških stabala

U HDA čuva se kolekcija genealoških stabala znamenitih ličnosti. Ta je zbirka nastala sakupljanjem podataka od strane pojedinih djelatnika arhiva, posebno ranijih ravnatelja HDA, kao što su bili ravnatelji Ivan pl. Bojničić i Emilije Laszowsky, te viši arhivist – genealog Bartol Zmajić. Ravnatelj Ivan pl. Bojničić tragao je za genealoškim podacima, koji su mu trebali prilikom pisanja knjige hrvatskog i slavonskog plemstva «Adel von Kroatien und Slavonien». Ravnatelj Emilije Laszowsky pomagao je Bojničiću za njegovu knjigu, ali je i sam pisao knjigu «Povijest plemenite općine turopoljske» i tom prilikom pretraživao je dokumente u državnom arhivu ali i arhive turopoljskih sučija i arhive poznatijih obitelji s područja Turopolja. Gospodin Bartol Zmajić bio je jedan je od najpoznatijih genealoga Hrvatske, koji je također sakupio veliki broj dokumenata s genealoškim podacima, a do njih je dolazio prilikom posjete mnogobrojnih istraživača u HDA. I sam je nadopunjavao i ispravljao podatke i tako ih sređene sačuvao u svojoj privatnoj ostavštini.

Zbirka osmrtnica

U Hrvatskom državnom arhivu čuva se respektabilna zbirka osmrtnica. Ova je zbirka nastala sakupljanjem osmrtnica od strane samih djelatnika arhiva za one osobe, za koje se smatralo da su imali ili su odigrali neku značajnu ulogu u društvu u Hrvatskoj.

Dio osmrtnica Arhiv je dobio od uže ili šire rodbine umrlih ili se ta zbirka stvarala iz donacija i otkupa.

Obiteljski arhivi

U arhivima Republike Hrvatske čuvaju se brojni obiteljski arhivi. U obiteljskim arhivima ima često mnogo podataka o pojedinim članovima obitelji. Personalna dokumentacija tako može sadržavati izvatke za pojedine članove obitelji, izvatke iz matičnih knjiga rođenih, vjenčanih i umrlih. Tu se nalaze svjedodžbe, diplome i druga personalna dokumentacija. Nije rijetkost da se tu nalaze i oporuke i diobeni ugovori koji sadrže genealoške podatke.

Sudski arhivi

U raznim sudovima, općinskim, kotarskim, gradskim i drugim ima sačuvanih knjiga pravnih spisa s genealoškim podacima, osobito diobene parnice, koje sadrže podatke o vlasnicima i nasljednicima kroz nekoliko generacija.

Arhivi geodetskih uprava RH

U pojedinim arhivima u Republici Hrvatskoj, pored ostalog arhivskog gradiva, čuva se i preuzeta dokumentacija geodetske uprave. Tako je HDA preuzeo arhivu geodetske uprave za sjevernu Hrvatsku, a Državni arhiv u Splitu identičnu dokumentaciju geodetske uprave za područje Dalmacije. U tom gradivu zanimljivi su podaci o vlasnicima pojedinih parcela zemljišta, koje su se tijekom vremena u diobenim parnicama ili prodajom dodjeljivale novim vlasnicima.

Školski arhivi

Regionalni arhivi u Republici Hrvtskoj preuzeli su starije arhive (do 1962.) osnovnih i srednjih škola. U toj dokumentaciji nalaze se također i dokumenti genealoške naravi, kao što su imenici u kojima su upisana imena i prezimena roditelja i učenika.

Hrvatski državni arhiv u Zagrebu preuzeo je dio arhiva Pravnog i Filozofskog fakulteta u Zagrebu. U toj arhivi nalazi se i popunjeni «nacionali» za studente, također s podacima o studentu i njegovim roditeljima.

Arhivsko gradivo relevantno za genealoška istraživanja izvan državnih arhiva

Civilni matični uredi

U matičnim uredima nalaze se matične knjige rođenih, vjenčanih, umrlih , koje su preuzete iz crkvenih arhiva od godine, u pravilu, 1878., a ima ih i iz ranijih godina. Ove su matične knjige bile potrebne matičnim uredima radi davanja podataka za osobe koje su rođene u vremenu poslije 1878. godine do 1946., tj. do vremena kada su se počele pisati civilne matične knjige.

Od 1946. godine , odnosno od godine preuzimanja 1949/50., matične knjige nastavljaju se pisati paralelno i u crkvenim zajednicama.

Crkveni arhivi

Najbogatiji arhivi s genealoškim podacima su arhivi biskupija. U načelu svi ovi arhivi posjeduju matice parice za 19. i 20. stoljeće. Te su matice parice za Republiku Hrvatsku veoma dragocjene. One zamjenjuju originalne matične knjige za one župe, u kojima su matične knjige u toku Drugog svjetskog rata uništene ili su nestale. Neke su parice zamijenile matične knjige koje su nestale u Domovinskkom ratu od 1991.do 1995. pa čak i do 1997.godine.

U župnim arhivima čuva se još dio originalnih matičnih knjiga, koje iz nepoznatih razloga nisu preuzete u državne arhive 1949./50. godine.

Župni arhivi posjeduju t.zv. status animarum, anagrafe, knjige staleša duša. Te su knjige dragocjene i gotovo u potpunosti mogu zamijeniti nestale originale matičnih knjiga. U njima se naime nalaze podaci o članovima obitelji od druge polovine 18. stoljeća do danas. Važno je da na istom mjestu imamo podatke o rođenju, vjenčanju i smrti za svakog člana, ponekad za 5 do 6 generacija. Župnici su vodili i knjige napovijedi za mlaence. I te knjige imaju važne podatke mladencima, kao imena i prezimena, datume rođenja, te podatke o roditeljima mladenaca. U nedostatku matičnih knjiga, statusa animarum, anagrafa i sličnih knjiga, podatke iz knjiga napovijedi mogu se koristiti kao identični podaci.

U nekim župama vodi se i knjiga t.zv. «Aniversaria». To su knjige o godišnjem služenju svetih misa za umrle. I tu se nađu podaci o rođenju i smrti pokojnika. To su najčešćže knjige s genealoškim podacima, koji se čuvaju u župnim arhivima. Međutim, neki župni arhivi čuvaju i knjige firmanika. U tim se knjigama mogu naći podaci o rođenju firmanika, njihovih roditelja i kumova. Dakle, župne arhive genealozi ne smiju zaobići, jer raspolažu s veoma bogatim fondom podataka.

No, nekad u nedostatku župnika, župom upravljaju razni crkveni redovi, kao što su franjevci, isusovci, dominikanci i drugi crkveni redovi. U takvim slučajevima matične knjige nisu se morale čuvati u župnim arhivima, već u raznim samostanima, gdje su se čuvale knjige status animarum, anagrafi i dr.

Grobni arhivi

Neki veći gradovi posjeduju i posebne grobne arhive. Tako se u Zagrebu čuvaju dokumenti o ukopu na groblju Mirogoj od kraja 19. stoljeća. U tim arhivima nalaze se podaci o pokojniku, o vlasniku grobnog mjesta, kao i podaci o osobama koje su prijavile smrt pokojnika, a isto tako i podaci o promjeni vlasnika groba. U nedostatku drugih podataka mogu poslužiti i grobni natpisi.

Razna pomagala za genealoška istraživanja

Schematizmi

Za genealoška istraživanja dragocjeni su i razni schematizmi pojedinih crkvenih organizacija i zajednica. U tim knjigama upisani su podaci o tome od kada postoje matične knjige pojedine župe, parohije i drugih crkvenih zajednica.

Telefonski imenici

Stari telefonski imenici također pokatkad mogu poslužiti kao put traženja genealoških podatka, a pretraživanje je dosta jednostavno budući da su podaci sistematizirani i iskazani po abecednom redu mjesta, a unutar toga po prezimenima.

Uredi za prijavu – odjavu boravka stanovnika

Ovakvi uredi vodili su podatke o stanovanju i prebivalištu svakog stanovnika. Kartotečni listići sadržavali su podatke o rođenju svakog građana, a ponekad i podatke o roditeljima i podatke o stanodavcu.

Inventarska knjiga mikroteke HDA

U HDA vodi se inventarska knjiga o snimljenom arhivskom gradivu, pa tako i o snimljenim matičnim knjigama – knjiga popisa duša, status animarum, anagrafi i sl.

Ova inventarska knjiga sadrži podatke o imenu mjesta, odnosno župe, parohije i druge crkvene zajednice, zatim vremenski raspon na koji se odnose podaci, broj snimaka odnosno stranica. Na temelju podataka u inventarskoj knjizi veoma se jednostavno može pronaći odgovarajući mikrofilmski svitak – rola.

Isti ovi podaci nalaze se i na mediju (na disketi i CD).

Ostali izvori s podacima za genealoška istraživanja

Pored navedenih izvora za genealoška istraživanja mogu poslužiti i popisi stanovništva, što ih čuvaju statistički zavodi, ali i popisi birača, te drugi izvori koje je teško imenovati.

Jezici i pisma na kojima je pisano gradivo

Sve gore spomenuto gradivo koje služi za genealoška istraživanja pisano je raznim jezicima, i to: latinskim, hrvatskim, njemačkim, talijanskim, mađarskim, pa čak i francuskim za podatke u vrijeme francuske uprave od 1808. do 1813. godine.

Za korištenje spomenutog gradiva potrebno je poznavati i mnoga pisma, budući su podaci pisani različitim pismima: latinicom, glagoljicom, bosančicom, ćirilicom i goticom. Ovo je razumljivo, jer su podaci evidentirani kroz dugo vremensko i povijesno razdoblje i velike političke promjene.

Bibliografija

1. M. Fleury – L. Hery: Nouveau manuel de depouillement et d’exploatation de l’etat civil ancien: Deuxieme edition, Paris, 1976.
2. J. Dupaquier: Pour la demographie historique, Paris 1984.,
3. E.A.Wrigley: Demografia e storia,
4. Stjepan Krivošić: Zagreb i njegovo stanovništvo,
5. isti: Starije matične knjige s područja nekadašnje Dubrovačke Republike, Anali JAZU, sv.XXI, Dubrovnik 1983.
6. isti: Stanovništvo i demografske prilike u sjeverozapadnoj Hrvatskoj u prvoj polovini XIX stoljeća, Zagreb 1983.
7. isti: Stanovništvo Dubrovnika i demografske promjene u prošlosti, Dubrovnik 1990.
8. isti: Izvori za historijsku demografiju: djelomični brojčani i poimenični popisi stanovništva, Arhivski vjesnik, god. 36. Zagreb, 1993.
9. Jakov Jelinčić: Matične knjige Buzeta, važan izvor za proučavanje buzetske povijesti, Buzetski zbornik, god. IX. br. 9. Buzet 1985.
10. isti: Najstarije matične knjige Poreča i Poreštine, Zbornik Poreštine 2, Poreč 1987.
11. Ante Strgačić: Inventar fonda matičnih knjiga Državnog arhiva u Zadru, Arhivski vjesnik 2, Zagreb, 1959.,
12. Danica Božić – Bužančić: Inventar zbirke matičnih knjiga u Historijskom arhivu u Splitu, Split 1969.,
13. Ivo Ficović: Zbirka matičnih knjiga u Historijskom arhivu u Dubrovniku, Arhivski vjesnik XXV, Zagreb, 1982.,
14. Igor Karaman: Zbirka matičnih knjiga Državnog arhiva u Zagrebu, Arhivist, Beograd, 1956.,
15. Stjepan Sršen: Matične knjige za područje Historijskog arhiva Osijek, Arhivski vjesnik XXX, Zagreb, 1987, XXXI, 1988.,
16. Miroslav Bertoša: Glad i «kriza mortaliteta» godine 1817.:Istarski mikrokozmos i europski konteks, Rad JAZU, knjiga 445, Zagreb, 1989.
17. isti: Matične knjige – arhivsko vrelo o demografskim previranjima predindustrijske Europe, Vjesnik DAR, 41-42./1999.-2000.,
18. Petar Šimunović: Hrvatska prezimena – podrijetlo, značenje, rasprostranjenost, Zagreb, 1995.
19. Albino Senčić: Inventar Zbirke matičnih knjiga Povijesnog arhiva Rijeka 1560.- 1947., Vjesnik PAR, Rijeka 38/1996.,
20. Marta Jašo: Glagoljske matične knjige kvarnerskog Primorja i Istre u Arhivu HAZU, Vjesnik DAR, 41-42/1999.-2000.,
21. Darko Deković: Sudbina hrvatsko-glagoljskoga vođenja matica u Rijeci, Vjesnik DAR, 41-42/1999.-2000.,
22. Mile Bogović: Izgubljene matične knjige u biskupijama Senjskoj i Modruškoj ili Krbavskoj do 1946. godine, Vjesnik DAR, 41-42./1999.-2000.,
23. Slavko Ražov: Matične knjige s dijela Kvarnerskih otoka pohranjene u Državnom arhivu u Zadru, Vjesnik DAR, 41-42./1999.-2000.,
24. Martin Modrušan, Tatjana Mušnjak: Interventno restauriranje i mikrofilmiranje ratom oštećene arhivske građe – Sodobni arhivi 1993.,
25. isti: Spašavanje arhivske građe u ratnim uvjetima – iskustva u spašavanju građe tijekom rata u RH, Sodobni arhivi 92,
26. isti: Spašavanje arhivskog gradiva na područjima RH oslobođenim tijekom 1995. godine, Sodobni arhivi 96.,
27. isti: Završetak spašavanja i zaštita arhivskog gradiva s okupiranih područja RH: Sigurnosno mikrofilmiranje matičnih knjiga iz Hrvatskog Podunavlja i dijela Istočne Slavonije, Sodobni arhivi 98.

Sažetak

U svojem referatu autor pokušava čitatelja informirati o brizi za genealoška istraživanja u Republici Hrvatskoj, a posebno o izvorima podataka za ta istraživanja. U arhivima Republike Hrvatske nalazi se bogata arhivska dokumentacija s relevantnim podacima za genealoška istraživanja. Tako naglašava da su 1949/50 preuzete u arhive stare matične knjige iz župskih, parohijalnih i arhiva drugih vjerskih zajednica. Zatim, da u arhivima ima nekoliko zbirki, kao na pr. genealoške zbirke, zbirke osmrtnica, obiteljski arhivi i druga dokumentacija genealoške naravi. Upućuje zainteresirane da se za genealoška istraživanja mogu obratiti i crkvenim arhivima, u kojima se nalaze prije svega knjige status animarum, anagrafi, a koje su bogate genealoškim podacima. Na kraju prilaže popis bibliografije, važne za genealoška istraživanja, osobito na području Republike Hrvatske.