Nacional o Mladenu Paveru

U svom 790. izdanju, objavljenom 4. siječnja 2011. godine, tjednik Nacional donosi priču o našem članu i osnivaču Hrvatskog rodoslovnog društva, Mladenu Paveru. Razgovor je objavljen u povodu emitiranja rodoslovnog dokumentarnog filma Željka Rogošića "Čovjek s  tri domovine", prvog iz serijala "Korijeni". Prenosimo ga u cijelosti s poveznicom na izvorno objavljeni tekst.

Televizijske priče eksperta za genealogiju

Neobične zgode i otkrića istraživača obiteljskih tajni

Bivši novinar Mladen Paver proučavajući povijest svojih predaka počeo se baviti rodoslovljem obitelji a neka njegova otkrića pretočena su u HRT-ov ciklus dokumentarnih filmova 'Korijeni'

Autor: Dean Sinovčić

Mladen Paver, foto Nacional

Prošlog tjedna na Hrvatskoj televiziji pokrenut je ciklus dokumentarnih filmova pod nazivom “Korijeni” čiji je autor Željko Rogošić. U prvoj epizodi opisala se potraga za korijenima Jurija Agabekova, svjetski poznatog stručnjaka za umjetničko osvjetljivanje monumentalnih građevina, koji je inače hrvatskog podrijetla i čije je pravo prezime Žerjavić, a ti će se dokumentarni filmovi nastaviti prikazivati i ove godine gdje će se istraživati korijeni obitelji i prezimena Cetinski, Rendulić, Tartaglia i tako dalje. Kao stručni suradnik u rodoslovnom dijelu u tim emisijama pojavljuje se 84-godišnji Mladen Paver, član Hrvatskog rodoslovnog društva “Pavao Ritter Vitezović”, koji se već 20 godina bavi istraživanjem obiteljskih rodoslovlja. Paver je nekadašnji novinar Vjesnika koji se bavio vojnom analitikom a nakon odlaska u mirovinu, sasvim slučajno, zainteresirao se za genealogiju.

U svojoj kući je slučajno našao kutiju s obiteljskim zapisima o svojoj prabaki, počeo se interesirati za podrijetlo vlastite obitelji, a to se u međuvremenu pretvorilo u ozbiljan posao. “Istražio sam više od 600 prezimena, od čega je više od 30 detaljnih obiteljskih kronika, to je otprilike moja bilanca”, rekao je Paver kada smo ga posjetili u njegovu stanu prepunom dokumenata o rodoslovljima brojnih obitelji. Na zidu njegove radne sobe su kopije pisama zahvale ljudi kao što su Goran Štrok i Adalbert Rebić te američkog diplomata Richarda Kauzlaricha kojem je Paver pomogao u otkrivanju obiteljskih korijena. Istraživanjima po arhivima, matičnim i župnim uredima i bibliotekama Paver je došao do brojnih otkrića te i sam kaže kako su ljudi uvijek bili znatiželjni te su ih zanimali vlastiti korijeni, posebno ako su ti korijeni plemićki.

NACIONAL: Kako je došlo do vaše suradnje sa Željkom Rogošićem na ciklusu emisija “Korijeni”?

Kolega Rogošić i ja razgovarali smo o temama koje bi mogle doći u obzir za jedan ovakav serijal. Ja sam 30 obiteljskih rodoslovlja razvio dalje od samog rodoslova, od sheme rodoslovnog stabla, te sam išao na kroniku, što zahtijeva šire istraživanje, povijesni kontekst, zanimljive detalje iz života. Kolegi Rogošiću izložio sam dvanaest tema a on se prvo odlučio za obitelj Žerjavić, što je realizirao u svojoj prvoj emisiji “Korijeni: Čovjek s tri domovine”.

NACIONAL: Poznata je priča kako ste prije 20 godina slomili nogu, morali ste mirovati i tada su vam slučajno u ruke došli obiteljski papiri, čime je započeo vaš interes za obiteljskim rodoslovljem.

Upravo tako. Nikada u obitelji nismo razgovarali o rodoslovnom stablu, samo u nekim natuknicama, što me je potaklo da krenem na dugi put, od matičnih župnih ureda do kojekakvih instituta, katedri i redakcija, svagdje gdje sam mogao prikupiti nešto podataka. Rezultat toga je knjiga “Pred zagonetkom obiteljskog stabla” koju sam napisao zajedno s Gordanom Gledecom.

NACIONAL: Kako su, prije dvadeset godina, izgledali vaši počeci istraživanja rodoslovlja?

Imao sam sreću da sam u Hrvatskom državnom arhivu naišao na razumijevanje vrlo iskusnih arhivista kao što je bio magistar Martin Modrušan i njegovi kolege. U Hrvatskom državnom arhivu susreo sam nekoliko ljudi poput mene koje je zanimala ta tema. Jedan drugome smo počeli pomagati i kao rezultat toga prije pet godina nastalo je Hrvatsko rodoslovno društvo “Pavao Ritter Vitezović” koje je razvilo svoju djelatnost u Hrvatskoj i izvan nje, kroz kontakte s našim iseljenicima. Naravno, ja sam počeo od svog prezimena. Doznao sam ono o čemu se u našoj kući baš i nije pričalo a to je da je moja prabaka bila prva Zagrepčanka u našoj obitelji. Kako je do toga došlo? Moja zagorska loza po majci potječe iz Svetog Križa Začretja. Poznatim Jelačićevim manifestom 1848. godine ukinuto je kmetstvo i u sjeverozapadnoj Hrvatskoj koja nikada nije bila pod vlašću Turaka. Time je bila manje izložena ratnim razaranjima te su se sačuvali dragocjeni dokumenti. Nažalost, u drugim dijelovima Hrvatske to nije slučaj. Ukidanjem kmetstva dolazi do raspada nekadašnjih patrijarhalnih zadruga. Zemljišta zadruga su se podijelila pojedinim obiteljima a kako je na malo zemlje dolazilo puno gladnih usta, tako su mnogi od njih krenuli trbuhom za kruhom. Mladi iz Zagorja su tako krenuli prema Zagrebu i tražili uhljebljenje. To je prva veća generacija doseljenika u Zagreb.

NACIONAL: Do koje godine ste došli istražujući korijene vlastitog prezimena?

Kontinuitet možete održati sve dotle do kuda sežu matične knjige. Međutim, postoje i stariji dokumenti, osobito porezni popisi, na temelju kojih sam došao do generacije Gupčeve bune, znači nešto više od 400 godina. Obiteljska grana mog oca su Gorani, Gorski kotar, doseljenici koje je Zrinski pozvao da mu pokrenu rudnike i topionice u Čabru. To je bila granica s Turskom i često sam se pitao koji je vrag tjerao rudare da stave glavu na panj. To se dogodilo na kraju Tridesetogodišnjeg rata koji je ostavio Europu u ruševinama. Rudari su bili sretni da mogu naći sebi posao i tako su došli u Čabar. To su moji najstariji preci. Postoji jedan tekst koji pokazuje da je moj najstariji poznati predak bio Bergbauer, što znači rudar, a od tog Bauer nastalo je moje prezime Paver. Nakon što su Zrinskom i Frankopanu odsječene glave dolazi komisija koja popisuje sva imanja. Dolaze u Čabar, prave popis svih zaposlenih, i iz tog popisa se vidi koliko poduzeće duguje rudarima ili rudari poduzeću. Postoji dokument iz kojeg se vidi da je poduzeće dugovalo mom pretku više od 400 libri. E, sad, koliko je to bilo vrijedno? U to vrijeme, magistrat Grada Zagreba objavljuje zaključak da se svi neoženjeni obrtnici imaju vjenčati u roku od šest mjeseci, a tko se ne vjenča plaća strašnu globu od 100 libri. Za taj novac mogla se kupiti kuća s parcelom u gradu.

NACIONAL: S obzirom na to da ste se odlučili za kronike, koja su vas prezimena najviše zanimala?

Ona za koja sam nalazio najviše građe, a to je sjeverozapadni dio Hrvatske, banska Hrvatska 16. stoljeća. Zahvaljujući akademiku Josipu Adamčeku otkriven je i restauriran popis kraljevskog poreza iz teške 1598. godine u tzv. Dugom ratu između Austrije i Otomanskog Carstva. U to vrijeme Hrvatska je u ruševinama, rat traje godinama, treba novca za vojsku i obranu od Turaka i tada Sabor donosi zaključak da treba popisati svaki dom u preostaloj Hrvatskoj. Na popisu se našlo više od 13 i pol tisuća domova, što je za naše istraživanje bilo strašno važno. To je, otprilike, strop do kojeg sam došao. Zanimljivo je da je to područje, Zagorje osobito, bilo izloženo valovima izbjeglica koji su preko Zagorja putovali na sjever, sve do Gradišća pa i preko Dunava. Ovdje su ostavljali tragove pa tako u fondu zagorskih prezimena postoji masa doseljenika iz Dalmacije, Crne Gore, Hercegovine, Like, Istre, Slavonije. To je jako zanimljivo pa se sada širimo od genealogije prema antroponimici, znanosti o prezimenima. Odakle ovdje prezimena turskog podrijetla kao je Mahmet? To su potomci nekadašnjih turskih vojnika koji su pali u ropstvo i dobili status kmeta.

NACIONAL: Kada smo već kod prezimena iz drugih krajeva, sjećam se da su prije deset i više godina vas pozivali da kažete svoje mišljenje o tome je li Šešelj hrvatsko prezime i je li stoga Vojislav Šešelj zapravo Hrvat.

Bavio sam se i prezimenom Šešelj. Postoji veliki broj prezimena koja su zajednička Hrvatima i Srbima pa čak i Bošnjacima, a Šešelj je jedno od njih. Šešelji su velikim dijelom katolici i čini se da je Vojislav prvi koji se prebacio na onu stranu.

NACIONAL: Dokle sežu vaša najdublja istraživanja?

Za neka prezimena došao sam do dokumenata koji su gotovo 100 godina stariji od Seljačke bune, što znači početak 16. stoljeća. To je vrijeme nakon Kolumbova otkrića Amerike, Habsburzi još nisu postali hrvatski kraljevi. Ako ste bili plemić, onda ste imali sačuvane dokumente, našli ste biografa koji će vas kovati u zvijezde zajedno s cijelom vašom obitelji. Ako ste bili seljak, nepismen kmet, za vas se onda ne zna. Još nešto mi je jako puno pomagalo u istraživanjima. Matične knjige u Katoličkoj crkvi vode se od sredine 16. stoljeća po odlukama Tridentskog crkvenog sabora. Međutim, prije 200 godina Crkva je počela voditi još jednu knjigu a to je popis vjernika vođen po naseljima, unutar naselja po kućama, a za svaku kuću je naznačen datum rođenja, vjenčanja i smrti stanovnika te kuće. U tim papirima možete naći podatke o dvije do tri generacije.

NACIONAL: Mnogi ljudi obraćaju vam se kako bi otkrili obiteljsko podrijetlo i, koliko znam, znaju biti razočarani kada saznaju da im podrijetlo nije plemićko nego kmetsko.

Dat ću vam jedan primjer. Jedna gospođa, koja je željela podići osjećaj vlastite vrijednosti, zamolila me da istražim jesu li njezini preci bili plemići. Primio sam se posla, istražio sam vrlo detaljno, ali iz osnovnog ljudskog obzira nisam joj dao rezultate. Naime, njezin predak je bio plemić koji je u doba Seljačke bune postao član plemićkog suda Varaždinske županije, suda koji je određivao presude uhićenim seljacima. Presude su bile ili pogubljenje tako da će ga raščetvoriti ili nabiti na kolac ili objesiti, a blaže kazne bile su odsijecanje jezika ili nosa ili ušiju. Budući da se takvim pretkom ne bi ponosila, rekao sam da nisam ništa našao.

NACIONAL: Koliko naplaćujete svoja istraživanja i svoj rad?

Naplaćujem prema utrošenom radnom vremenu. Ako na nekom prezimenu trebam raditi tjednima, da ne kažem mjesecima, onda naplaćujem najviše 100 kuna po satu. Ako netko želi istražiti svoje pretke koji nisu iz sjeverozapadne Hrvatske nego, primjerice, iz Dalmacije, onda ću ga uputiti na svoje kolege iz Dubrovnika kao što je Nenad Vekarić ili iz Splita koji su se specijalizirali za to. Iako oni su članovi rodoslovnog društva “Pavao Ritter Vitezović”, mi redovno surađujemo.

NACIONAL: Koliko mjesečno primate zahtjeva za otkrivanje nečijeg podrijetla?

Jedna stvar je interes a druga je recesija. Dok nije bilo recesije, mjesečno sam primao na desetke zahtjeva za otkrivanjem obiteljskog rodoslovlja.

NACIONAL: Kako to da ste se, kao novinar, prije istraživanja rodoslovlja bavili vojnom problematikom? Je li to zato što ste bili u partizanima u Drugom svjetskom ratu?

Tako je. Ja sam od kraja rata do 1971. bio vojno lice, imao sam čin potpukovnika, a cijelo vrijeme radio sam kao novinar. Zagrepčanin sam rodom, polazio sam Drugu klasičnu gimnaziju, te sam se 1942. uključio u rad jedne ilegalne omladinske antifašističke organizacije u Zagrebu. Moji stariji kolege gimnazije su završili ili u Jasenovcu ili u mučilištima. Nije mi se baš išlo na takvo iskušenje te sam se pridružio partizanima. Bio sam klinac, imao sam 16 godina, nisu me ni primili u vojnu jedinicu nego sam radio u partizanskom sanitetu. U Zagrebu je djelovala državna organizacija koja se zvala civilna zaštita i koja je za nas srednjoškolce organizirala, kao pripremu za rat, edukaciju, pripremu za sanitetske jedinice civilne zaštite. Dakle, oni koji će u ratu izvlačiti ljude iz ruševina, spašavati ih i davati im prvu pomoć. To moje znanje u partizanima se pokazalo vrlo korisnim, a kasnije sam ušao u vojnu jedinicu, bio sam ranjen, te sam završio rat kao poručnik. Dobio sam i medalju za hrabrost. Znate kako je to, kada su hrabri ljudi oko vas, i vi ste onda hrabri.

NACIONAL: Zašto ste ostali u vojsci nakon rata?

Zato što mi je bio ponuđen studij novinarstva. Prvi moji novinarski poslovi bili su obilazak utvrda na granici gdje su bili ranjeni naši vojnici u svađama s vojskama zemalja istočnog bloka. Te tekstove sam objavljivao u novinama koje su se zvale Narodna armija. U to vrijeme živio sam pet godina u Beogradu zatim sam prebačen u Skoplje gdje sam živio sedam godina, a potom sam došao u Zagreb. Kada se pružila mogućnost da prijeđem u Vjesnik 1971., ja sam to i učinio, gdje sam radio do odlaska u mirovinu 1983., ali sam i po odlasku u mirovinu pisao u Vjesniku. U Vjesniku sam pisao o vojnoj problematici.

NACIONAL: Kako to da vas je istraživanje rodoslovlja počelo zanimati tek u šezdesetim godinama vašeg života? Je li u vas postojao i prije interes za tu temu?

Ne, nije. Moje unuke su bile ključne. Uvečer, prije spavanja, mojim dvjema unukama pričao sam priče. Jednom prilikom jedna od njih me je pitala: “Deda, a jesi li ti imao dedu?” Nisam znao puno o svojim djedovima, i očev i majčin otac umrli su prije mog rođenja, ali su neki tragovi, poput vojničkih fotografija, ostali. To je bio prvi korak, a s tim se podudarila činjenica da sam pronašao stare obiteljske papire. To je bila dovoljna motivacija da se krene, a onda vas to vuče dalje. Često nailazite na zagonetke, udarate glavom u zid. Traženje je vrlo zanimljivo, to je kao neka vrsta enigmatike. Malo ljudi zna da se stare matične knjige danas ne čuvaju u crkvenim župnim uredima nego u državnim arhivima. Podaci stariji od 100 ili 150 godina su klasificirani i obrađeni, knjige su restaurirane. Hrvatski državni arhivi su postigli izniman rezultat u tome. Malo ljudi zna da u svijetu postoji mnogo veći interes za tu temu nego u nas. Najveći dokumentacijski centar ne samo matičnih nego i drugih knjiga koje služe za istraživanje obiteljskog rodoslovlja nalazi se u Salt Lake Cityju. To je ogroman biznis. U inozemstvu je običaj da se za vjenčanje ili za rođenje djeteta daruje njihovo obiteljsko stablo. Kod nas je taj običaj tek u zametku.

Gordan Gledec

Istraživanjem rodoslovlja bavi se od 1999. godine. Uglavnom istražuje prezimena svojih predaka: Gledec (Poljanica Bistrička, Zagreb) i Hitrec (Martinci, Zlatar, Zlatar-Bistrica). U svom obiteljskom grmu ima preko 2400 pojedinaca. Zaposlen je kao profesor na Zavodu za primijenjeno računarstvo na Fakultetu elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu.

Možda vam se svidi

Komentirajte!

Your email address will not be published. Required fields are marked *