Istraživanje rodoslova u Rusiji, Jutarnji list

Sljedeći tekst objavljen je u Jutarnjem listu, 29. siječnja 2008. godine.

Traži se detektiv za pretke

Marko Stričević

Kada je Eleni Korabljovoj prije sedam godina umro muž, a godinu zatim i otac, shvatila je da je s 53 godine ostala najstarija u obitelji. Za hrvatske pojmove bila je to mala obitelj: od cijele svoje rodbine, Elena je poznavala samo vlastitog sina, sestru i tetu u dalekom Dnjepropetrovsku.

Uskoro i sama suočena s teškom bolešću i mislima o smrti, poželjela je sinu za 35. rođendan ostaviti dokument koji bi popunio prazninu u njegovu identitetu, dao mu neku spoznaju o vlastitim korijenima. Ali, kako?

Rodbinski odnosi u Rusiji pretrpjeli su teško, ratovima, represijama i nehumanim boljševičkim pokusima izbrazdano 20. stoljeće. Toliko teško da su iza njega ostale generacije koje katkad nemaju pojma ni tko su im zapravo bili djedovi i bake, a kamoli više od toga.

Naposljetku je Elena potražila savjet stručnjaka genealoga, ljudi specijaliziranih za istraživanje i proučavanje rodoslovlja. U 2008., koja je proglašena Godinom obitelji u Rusiji, genealogija ulazi kao jedan od propulzivnijih novih biznisa.

– Uglavnom nas kontaktiraju bogati ljudi, pripadnici viših društvenih slojeva. Ima među njima poznatih političara i biznismena. Često naručuju istraživanje kao dar supružniku ili nešto slično. Ovisno o širini istrage i načinu prezentacije podataka, naše usluge mogu stajati i do 50.000 dolara – objasnila je Olga, menadžerica kompanije Litera.ru.

Litera.ru surađuje s desecima stručnih suradnika. Oni poznaju povijest, govore staroruski, a katkad je njihova zadaća prevaliti više tisuća kilometara kako bi u nekom samostanu proučavali pohranjene prastare dokumente.

Za ljude “nepoćudnog” podrijetla strah je u Sovjetskom Savezu bio toliki da se čak ni vlastitoj djeci nisu usudili govoriti o sebi. Za razliku od Hrvatske gdje su potomke nacističkih kolaboracionista čak i u vrijeme komunizma njihove obitelji uglavnom upoznavale s činjenicom da im je djed, recimo, služio u ustašama, sovjetske obitelji najstrože su šutjele o prošlosti. Britney, 20-godišnja američka backpackerica koja je nakon mature krenula na put oko svijeta, o Rusiji je mnogo slušala od djeda, ali nikada nije doznala zbog čega je on emigrirao u SAD.

Kada je Eleni Korabljovoj prije sedam godina umro muž, a godinu zatim i otac, shvatila je da je s 53 godine ostala najstarija u obitelji. Za hrvatske pojmove bila je to mala obitelj: od cijele svoje rodbine, Elena je poznavala samo vlastitog sina, sestru i tetu u dalekom Dnjepropetrovsku.

– Uvijek nešto mulja, mislim da nam taji svoje pravo ime. Znam da je bio revolucionar, vojnik Crvene armije. Mislim da je čak Židov – nagađa Britney.

Aristokratima, bjelogardejcima, a poslije i samim partijcima te posebno Židovima zbog milijunskih Staljinovih čistki i raseljavanja nije padalo na pamet da govore o svojoj prošlosti i time izlože obitelj smrtnom riziku. Dovoljno je bilo sjetiti se priče o Pavliku Morozovu, 13-godišnjem pioniru koji je početkom 30-ih godina, oduševljen komunističkim učenjem, u školi tužio vlastite roditelje da skrivaju dio uroda, umjesto da ga daju u kolektivnu farmu. Otac je završio u gulagu, a bijesna obitelj zatukla je dječaka do smrti.

Elena Korabljova, Moskovljanka s početka ove priče, tijekom dvije-tri godine pobijedila je tešku bolest i s velikim entuzijazmom priprema dar za sina. Uz pomoć jednog od najcjenjenijih ruskih genealoga, Dmitrija Panova, uspjela je riješiti dio misterija o svojoj lozi, dospjevši u potrazi do 18. stoljeća. Na sjeveru Rusije, u gradiću blizu drevnoga Kirilo-Belozerskog manastira, svojedobno pribježišta za carsku obitelj u slučaju rata ili bune, pronašla je ulicu Uverova, nazvanu po njezinu prastricu.

– Bilo je to slobodarsko vrijeme prije revolucije. Komunizam je bio privlačna ideologija i moja je baka pobjegla od oca svećenika u svjetovni život – prepričala je Elena.

Odabranik njezine bake, Elenin djed Nikolaj, nakon revolucije je dobio posao u zloglasnoj tajnoj policiji NKVD, ali je i sam nestao tijekom Staljinova terora uoči Drugoga svjetskog rata. Tek 1961. godine, u vrijeme Hruščovljevova “otopljenja” režimske ćudi, Elenina je obitelj dobila potvrdu da je Nikolaj Mihailovič bio uhićen i poslan u gulag gdje mu se gubi svaki trag.

– Baka je nakon djedova nestanka ostala sama s petero djece, i to u vrijeme velike gladi 30-ih godina. Njezin šogor, seljak s malo zemlje, primio ju je u svoj dom. Kako su djeca zbog borbe za preživljavanje obrađivala zemlju, ubrzo je optužen da je kulak koji drži privatne radnike pa je i on skončao na prisilnom radu u Sibiru – opisala je Elena tragičnu sudbinu svojih predaka.

Paradoksalno, pri izradi obiteljskog stabla Rusu je teže pronaći rodbinu koju je život razasuo diljem Sovjetskog Saveza tijekom proteklog stoljeća, nego čukunčukundjedove iz 17. stoljeća.

– Crkvene popise po provincijama nitko nije taknuo stotinu godina. Najveća je ‘rupa’ u cenzusima između 1860. i 1917., a tijekom Drugoga svjetskog rata, ali i zbog lošeg očuvanja arhiva, propalo je mnogo dokumenata – istaknuo je genealog Dmitrij Panov, znanstvenik iz Moskve.

U stručnim krugovima poznat je kao pionir te struke, nove za Rusiju, koji je početkom 90-ih godina izradio rodoslovno stablo za Borisa Jeljcina. Za razliku od mnogih kompanija koje od njegove profesije danas prave sjajan biznis, Panov je ostao terenski detektiv kao iz nekog stripa: nosi rusku kapu, vozi se metroom, a živi u predgrađu, u stančiću krcatom knjigama i spisima.

– Katkad istraga dovede do fantastičnih spoznaja. Jedan klijent, prilično neimućan Moskovljanin, obratio mi se iz čiste znatiželje za otkrivanjem bližih korijena. Pokazalo se da je podrijetlom povolški Nijemac, našao je rodbinu u Saratovu i stekao pravo na veliko nasljedstvo – ispričao je Panov.

Mnogi klijenti angažiraju genealoge nadajući se da vuku kakvu plemićku lozu, ili da su u rodu s nekim slavnim likom. Biznismen Sergej Teljatnikov unajmio je genealošku kompaniju i otkrio da mu je prapradjed doista bio bogataš povezan s brojnim velikanima carske Rusije, poput autora periodnog sustava Mendeljejeva i pjesnika Aleksandra Bloka. No, stručnjaci priznaju da se većina takvih interesenata za rodoslovlje razočara jer su 90 posto predrevolucionarnih Rusa bili obični seljaci bez zemlje, gotovo kmetovi.

– Jednom je istraživanje kod nas naručio poznati zastupnik u Dumi, jedan od vođa Komunističke partije. U njegovoj obitelji postoji predanje o plemićkoj lozi, što mu i prezime sugerira. No, istraživanja su pokazala da njegovi preci vuku podrijetlo sa sela. Bili su pravi pravcati krestjani: sve sami vrijedni, ‘neokaljani’ seljaci. To bi ga, kao deklariranog komunista i antiburžuja, trebalo veseliti, ali on se uvrijedio i otkazao nam suradnju – opisao je Aleksej, direktor kompanije Litera.ru.

Gordan Gledec

Istraživanjem rodoslovlja bavi se od 1999. godine. Uglavnom istražuje prezimena svojih predaka: Gledec (Poljanica Bistrička, Zagreb) i Hitrec (Martinci, Zlatar, Zlatar-Bistrica). U svom obiteljskom grmu ima preko 2400 pojedinaca. Zaposlen je kao profesor na Zavodu za primijenjeno računarstvo na Fakultetu elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu.

Možda vam se svidi