Primoštenska prezimena, imena i nadimci – 1386. – 2001.

Vinko Matošin rođen je u Primoštenu 1939. godine. Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Član je Hrvatskog rodoslovnog društva "Pavao Ritter Vitezović". Autor je rodoslovnih knjiga o Primoštenu. Prva knjiga "Stanovništvo Primoštena u 19. stoljeću – demografska i antroponimijska obilježja"  tiskana je 2008. godine i dobila je izuzetno pohvalne recenzije akademika i znanstvenih rodoslovaca. Druga knjiga "Primoštenska prezimena, imena i nadimci od 1386. do 2001. godine“ upravo je u tisku u suradnji s Državnim arhivom Šibenika i Ministarstvom kulture. Treća knjiga "Primoštenski rodoslovi" je u rukopisu i bit će uskoro tiskana. Ove knjige su izuzetan doprinos našoj rodoslovnoj literaturi i trebali bi ih imati svi koji potjeću iz Primoštena ili primoštenske okolice, jer im je rodoslov predaka na taj način poklonjen. Donosimo osvrt na knjigu "Primoštenska prezimena, imena i nadimci od 1386. do 2001. godine".

Vinko Matošin: Primoštenska prezimena, imena i nadimci od 1386. do 2001. godine (Onomastica caputcistina)

Vinko Matošin istražio je povijest stanovništva primoštenskog kraja (Bosiljina) od prvih poznatih zapisa 1386. do 2001. godine. Obradio je primoštenske matične knjige od 1620. godine, koje se nalaze u Državnom arhivu u Zadru, matične knjige od 1850. do konca 19. stoljeća u Državnom arhivu u Šibeniku i neke aktivne matice do 1930. godine u Matičnom uredu u Šibeniku. Obradio je veliki broj povijesnih dokumenata u Državnom arhivu u Šibeniku, Zadru, Splitu i Arhivu šibenske biskupije, kao i svu dostupnu literaturu o povijesti Primoštena. O povijesti i stanovništvu Primoštena pisali su povjesničari, lingvisti i demografi i to: don Krste Stošić, Ante Šupuk, Nevenka Bezić – Božanić, Mladen Andreis, Frane Dujmović, Josip Kolanović, Mirko Korenčić, Ante Mladen Friganović, Ivan Ostojić i drugi.


Primošten. Fotografija: Wikipedia

Na osnovi svih ovih istraživanja, gospodin Vinko Matošin pripremio je trilogiju iz demografske povijesti Primoštena. Godine 2009. u nakladi Matice Hrvatske u Šibeniku objavljena je njegova prva knjiga "Stanovništvo Primoštena u 19. stoljeću" (Demografska i antroponimijska obilježja). U knjizi je dan povijesni pregled, popis i opis svih matičnih knjiga te njihov značaj, vjerodostojnost i jezik. Knjiga je znanstvenog karaktera i spada u područje povijesne demografije i antroponimije. Detaljno su obrađeni vitalni pokazatelji stanovništva u 19. stoljeću (natalitet, mortalitet, prirodni priraštaj, nupcijalitet i fertilitet), te unutarnje migracije i prostorni raspored stanovništva po naseljima i prezimenima. Knjigu su pohvalno ocijenili vodeći hrvatski demografi, akademici i drugi znanstveni i kulturni djelatnici.

Druga knjiga Vinka Matošina „Primoštenska prezimena, imena i nadimci od 1386. do 2001. godine“ izlazi iz tiska ovih dana u nakladi Državnog arhiva u Šibeniku i Sveučilišta u Zadru. Knjigu je većim dijelom financiralo Ministarstvo kulture Republike Hrvatske.

Istraživanje onomastike primoštenskog kraja stavljeno je u povijesni kontekst u kojem je nastala, jer su prezimena, imena i nadimci svojim nastankom, oblikom, motivom i sadržajem odraz etno-političkih, jezičnih, migracijskih, vjerskih, kulturnih, gospodarskim i socijalnih prilika.

U prvom dijelu knjige locirana su primoštenska prezimena do početka vođenja matičnih knjiga, te ona u povijesnim ispravama i literaturi. Analiziran je postanak, značenje i razvoj svakog primoštenskog prezimena od 1620. do 1930. godine kao i u svim poznatim primoštenskim anagrafima (popisi duša) od 1695. do 1868. godine te popisima stanovništva iz 1948. i 2001. godine. Prati se naseljavanje i novih obitelji poput: Makelja, Žaja, Pažanin, Subašić i drugi.

Od sadašnjih pedesetak standardnih prezimena, neka su isključivo autohtona primoštenska poput: Babačić, Bolanča, Čobanov, Furčić, Fuštin, Ćabov, Huljev, Krapanić, Mikelin, Matošin, Makelja, Pancirov, Žarkov i td, a obrađeno je preko 130 prezimena. Neka od njih su nestala u vrtlogu mletačko – turskih ratova, preseljenjem ili izumiranjem.

U drugom dijelu knjige obrađena su stara primoštenska osobna imena prije potpune kristijanizacije te nakon Tridentskog koncila. Prikazan je prelazak s narodnih hrvatskih i sveslavenskih osobnih imena na svetačka imena. Vrste, broj i udio pojedinih osobnih imena prati se i po polustoljetnim razdobljima. Podaci su uspoređeni s drugim naseljima ili područjima toga doba (Vinišće, Makarska, Pelješac, Dubrovnik).

Detaljno je prikazano pisanje osobnih imena na latinskom jeziku do pada Mletačke republike, hrvatskom jeziku i glagoljici potkraj 18. stoljeća, talijanskom jeziku od početka austrijske uprave u Dalmaciji te isključivo hrvatskog jezika i latinice od početka 1875. godine. Prikazan je i običaj davanja djeci dva, tri, četiri, pa čak i pet osobnih imena, kao i svaka prva pojava nekoga imena. Za izučavanje fizionomije primoštenske onomastike nadimci imaju jednaki značaj kao i prezimena, jer su postojali i prije prezimena.

U trećem dijelu knjige obrađeni su svi poznati primoštenski nadimci već od 1386. godine, a od uvođenja matičnih knjiga svi nadimci, koji su upisani u matice i popise duša i druge povijesne izvore kao i njihovi nosioci. Radi se o nekoliko stotina izvornih nadimaka, a neki su se postupno izdvojili od izvornog prezimena i prerasti u nova samostalna prezimena poput : Babačić, Bogdan, Čuka, Ćabov, Gobov, Gruja, Markoč, Pancirov, Šarin, Šarić itd. Navedena je i etimologija nadimaka i prezimena.

Dovršen je i rukopis treće knjige iz ove tematski zaokružene cjeline u kojoj su detaljno prikazani svi rodoslovi (genealogija) primoštenskog kraja od oko 1700. do 1930. godine (oko osam generacija). Knjiga obuhvaća: 8351 rođenih osobi od 1719. do 1900. godine, 2506 vjenčanih parova od 1720. do 1930. godine i 5581 umrle osobe od 1774. do 1911. godine, te podatke iz anagrafa i drugih arhivskih popisa. Materijal je sređen po porodicama, lozama, ograncima, granama i rodoslovnim stablima. Ukupno ima 105 rodoslovnih tablica, a sadržavaju i sedamdesetak rodoslovnih (obiteljskih) stabala (samo filijacija po muškoj liniji).

Ova će knjiga biti najvjerojatnije objavljena do sredine 2013. godine.

O autoru

 

Autor Vinko Matošin pred spomenikom jezikoslovcu fra Josipu Jurinu (1730.-1801.) u rodnom Kruševu kod Primoštena

Vinko Matošin rođen je 1939. godine u Primoštenu gdje je završio šestogodišnju, a u Šibeniku osmogodišnju osnovnu školu. Gimnazije je pohađao u Šibeniku i Varaždinu, gdje je i maturirao. Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu (makroekonomski smjer). Još kao apsolvent podučavao je stručne ekonomske predmete u Ekonomskoj školi u Slunju.

Od 1967. godine u Općinskoj upravi u Šibeniku obavljao različite poslove, počevši od tržišnog inspektora i rukovoditelja inspekcijskih službi do rukovoditelja Zavoda za društveno planiranje, razvoj i statistiku. U međuvremenu, 1974. i 1975. godine, u svojstvu direktora proveo financijsku sanaciju posrnulog hotelskog poduzeća u Primoštenu.

U Zavodu je izradio brojne analize, studije i programe društvenog i ekonomskog razvoja šibenske općine i regije, kao na primjer: Analiza i ocjena razvoja industrije šibenskog bazena do 2000. godine (1973.), Razvojne mogućnosti Šibenske regije (1977., za potrebe Prostornog plana Dalmacije), Prilog za izradu studije rekonstrukcije i modernizacije željezničkih pruga Dalmacija-Zagreb (1978.), Ekonomska struktura i strategija daljnjeg razvoja Šibenske regije (1980.) i brojne slične studije za društvene i prostorne planove. Demografske analize i projekcije sastavni dio su svake razvojne studije.

Kao rukovoditelj Zavoda radio na pripremama, organizaciji i provođenju popisa stanovništva 1971. i 1981. godine te neposredno vodio popis stanovništva na primoštenskom području 1971., 1981. i 2001. Napisao (sa suradnicima ) Stanovništvo općine Šibenik (1984.). Izradio više analiza stanja i mogućnosti razvitka šibenskih otoka. U monografiji Jadranski otoci Jugoslavije (Poslovna politika, Beograd 1983.) objavljen mu je prilog Šibenski otoci. Objavljivao stručne članke u različitim povremenim publikacijama i ponekad u Šibenskom listu.

Formirao 1985. upravu novoosnovanoga Nacionalnog parka «Krka» i bio njen direktor do 1992. godine. Umirovljen 1998. godine.

Ivanka Rebrović

Istražuje pretke u Samoboru, Jaski, Ribniku, Karlovcu i Zagrebu – župu svetog Marka. Pregledala je 3. ogulinsku pukovniju, koja se nalazi na mikrofilmovima u Arhivu, a sad istražuje mjesto Tounj kraj Ogulina.

Možda vam se svidi

2 komentara

  1. Božidar Ručević says:

    Najava izlaska druge knjige 2012. autora Vinka Matošina golica rodoslovčevu znatiželju, osobito poglavljem o etimologijskoj istrazi prezimena nastalih od nadimaka.
    Plodan pisac Vinko Matošin, da tako kažem, svoju primoštensku trilogiju dovršava mnogim rodoslovima toga kraja u razdoblju od 1700. do 1930., i to u trećoj knizi koja je predviđena za tiskanje u 2013.
    Autoru u Primoštenu na čast, a narodu toga kraja te i puno šire na trajnu imenoslovnu i rodoslovnu vrijednost!

  2. Dusko Bilic says:

    A di je Gracin?

Komentirajte!

Your email address will not be published.

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.