“Naši korijeni: od rodonačelnika do savremenika”

Izdavačka kuća „Sejtarija“ iz Sarajeva objavila je u suradnji s portalom www. rodoslov.ba knjigu „Naši korijeni: od rodonačelnika do savremenika“, čiji je autor sarajevski publicist i novinar Raif Čehajić. U knjizi autor detaljno prezentira rezultate rodoslovnih istraživanja bosanskohercegovačkih obitelji, starih više stoljeća, kao što su: Alaupovići, Arslanagići, Besarovići, Čengići, Despići, Filipovići, Ilići, Jeftanovići, Kulenovići, Leviji, Melezovići, Raguži, Sadikovići, Šahinpašići, Tanovići, Tauberi, Tvrtkovići, Zečevići i drugi. Šezdesetak zanimljivih priča o obiteljima i rodovima ilustrirano je starim obiteljskim fotografijama i rodoslovima.

Recenzenti su publikaciju ocijenili vrlo dobro: prof. dr. Enver Imamović naglašava da je primjetno da autor prilazi obradi ovog problema metodološki, prezentira sve relevantne podatke prikupljene dugim istraživačkim radom u arhivima, preko literature i prikupljanjem podataka na terenu od imena živih potomaka, a za Miljenka Jergovića ovo je velika i važna knjiga i “u njoj smo svi kao od dva brata djeca”.

Predgovor za knjigu napisao je prof. dr. sc. Enes Kujundžić, a uredio ju je novinar Rajko Živković.

U nastavku teksta donosimo obje recenzije.

Nezaobilazna literatura za buduće istraživače

 

Naši korijeni: od rodonačelnika do savremenika

Naslovnica knjige "Naši korijeni:
od rodonačelnika do savremenika"

Raif Čehajić je poznati naš novinar i publicist koji se svojom dosadašnjom djelatnošću na tom polju uspješno afirmisao u široj javnosti. U tom pogledu posebno posebno bih istakao njegov rad i interes za proučavanje kulturne prošlosti bosanskohercegovačkih naroda, i to u vrlo zanimljivom segmentu koji se odnosi na porijeklo pojedinih rodova, odnosno porodica. S obzirom da je područje danjašnje Bosne i Hrecegovine kroz dugu prošlost predstavljalo tranzitnu magistralu raznih seoba, a onda da su historijske i političke okolnosti ovdje dovele pripadnike raznih naroda i pojedinaca, sve je to iza sebe ostavilo dubokog traga koji je veoma zahvalan za izučavanje tog segmenta prošlosti. Čehajić se usmjerio na izučavanje porijekla pojedinih rodova ili porodica u tolikoj mjeri da ovaj rukopis, kao i njegova prethodna knjiga o ovoj temi, predstavlja vrijedan doprinos i predstavljat će nezaobilaznu literarnu građu za buduće istraživače etničke slike Bosne i Hercegovine. Rukopis o kome je ovdje riječ obrađuje brojna prezimena iz raznih krajeva naše zemlje, kako onih bolje poznatih, tako i onih manje poznatih. Primjetno je da autor prilazi obradi ovog problema metodološki, prezentira sve relevantne podatke prikupljene dugim istraživačkim radom u arhivima, preko literature i prikupljanjem podataka na terenu od živih potomaka. Prikupljena građa na ovaj način je vjerodostojna i kao takva predstavlja vrijedan materijal za buduća istraživanja etničke slike naroda bosanskohercegovačkog prostora. Rad Raifa Čehajića je jedinstven kod nas s obzirom na to da je taj vid proučavanja naše prošlosti sasvim zanemariv. Knjiga koju je autor pripremio potaknut će širi interes javnosti da se posveti veća pažnja našoj ukupnoj kulturno-historijskoj baštini.

 

Prof. dr. Enver Imamović

Naši korijeni – velika i važna knjiga

 

Raif Čehajić

Autor Raif Čehajić

Raif Čehajić poduhvatio se uzaludnog posla, jer tom poslu nema i ne može biti kraja. U knjizi „Naši korijeni“ započeo je nizati markantna bosanskohercegovačka prezimena od sve četiri vjere, te tri konstitutivne i tko zna koliko manjinskih nacija, pokušavajući da svakome prezimenu otkrije porijeklo i vrijeme kada su se prvi njegovi nositelji u Bosni pojavili. Ovaj posao nema kraja, jer je prezimena toliko da se nikada sva neće moći ni pobrojati, a nema ni onoga tko bi smio reći koja su od njih markantna, a koja nisu. Pored prezimena koji danas u ovoj zemlji imaju žive nositelje, postoje i ona koja žive još samo na grobljima, u novinskim dokumentacijama, bibliotekama, crkvenim knjigama i arhivima, a koja su nekada nosili ugledni i važni ljudi. Ta su prezimena, zapravo, markatnija od većine prezimena koja i danas traju. Kako njih pribilježiti, katalogizirati, obraditi, arhivirati? Kako ispričati priču o tom groblju bosanskih i hercegovačkih izumrlih rodova i imena?

 

Akademik Petar Šimunović u Hrvatskoj se već desetljećima bavi nečim što bi se moglo nazvati nacionalnim prezimenikom. Njegove su knjige goleme, a u njima se, sa naučnom akribičnošću, nižu etimologije, porijekla i učestalost pojedinih prezimena. Taj posao je dragocjen i cijenjen u zagrebačkoj znanstvenoj zajednici, društveno potpomognut, primijećen i nagrađivan. Grdnog se posla Šimunović uhvatio, posla koji, također, nikada ne može biti dovršen.

Ambicija Raifa Čehajića je, međutim, puno veća i – u određenom smislu – nestvarnija i nemogućija. On bi, naime, da o svakome prezimenu ispriča priču, u koju će udjenuti pokoju anegdotu, legendu, porodičnu izmišljotinu ili trač. Dakle, sve ono što u socijalnom i svakodnevnom smislu neko prezime čini prezimenom. Čehajić pobroji najistaknutije nositelje prezimena, pripadnike nekoga roda ili familije, kaže šta su bili i čime su se u životu bavili, a onda još i tekst nadopuni porodičnim fotografijama… Dok sam čitao rukopis Naši korijeni: Od rodonačelnika do savremenika, uživao u njemu i divio mu se kao jednome malom, ludom bosanskom čudu, na um mi je padalo kako bi bilo, i koliko bi toga bilo, kada bi Čehajić nastavio svoj posao (što se nadam da hoće), pa kada bi se udružio s još takvih kakav je i sam, i kada bi Naši korijeni nastavili rasti. Šteta što legendarni Fikret Ibrahimpašić nije živ. On bi tim čudom ravnao.

Svaka povijest nekoga od Čehajićevih bosanskohercegovačkih prezimena, jedna je povijest Bosne i Hercegovine. U svakome se prezimenu ogleda jedna zemlja i priča o njoj. Kako je Bosna danas do besmisla razmrvljena i stucana kao aleva paprika ili kao kahva u avanu, kako ona nema, niti će skoro imati, ni svoju historiju, ni živu i tvorbenu svijest o sebi i kako nije načinjena od tri dijela i tri svoje vjerske i nacionalne istine, nego od hiljadu i tri dijela i hiljadu i tri fantazme, laži i pričine, ono što radi Raif Čehajić najvažnija je danas, i jedina historija Bosne i Hercegovine. Njezino pisanje možda i jest uzaludno, jer nikada ne može biti dovršeno i jer nema onih koji bi ga dovoljno cijenili, ali to je način, možda i jedini, da se bude i ostane svoj među svojima.

Naši korijeni velika su i važna knjiga. U njoj smo svi kao od dva brata djeca.

Miljenko Jergović

Gordan Gledec

Istraživanjem rodoslovlja bavi se od 1999. godine. Uglavnom istražuje prezimena svojih predaka: Gledec (Poljanica Bistrička, Zagreb) i Hitrec (Martinci, Zlatar, Zlatar-Bistrica). U svom obiteljskom grmu ima preko 2400 pojedinaca. Zaposlen je kao profesor na Zavodu za primijenjeno računarstvo na Fakultetu elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu.

Možda vam se svidi

14 komentara

  1. nobile says:

    Bilo bi zanimljivo vidjeti tu knjigu i što je napisano o Kulenovićima, Rizvanbegovićima i drugim današnjim tako zvanim. Bošnjacima koji su se sve do ovog rata u Herceg- Bosni izjašnjavali Hrvatima islamske vjere

  2. mladen.paver says:

    Gornji komentar odiše netolerancijom – ostavimo pravo svakom čovjeku da svoju nacionalnu pripadnost izražava kako je osjeća, bez nekog  pristanka ili dozvole sa strane. Posebno na našem tlu takva je netolerancija urodila dovoljno teškim posljedicama da bude poukom novim generacijama.

  3. nobile says:

    Nije netolerancija nego danas se sustavno u Herceg-Bosni pokušava krivotvoriti povijest, pa se tako uči djecu da su Hrvatinići, Kosače, Kopčići,Kotromanovići i drugi hrvatski velikaši iz Bosne nekakvi Bošnjaci, a ne Hrvati. Zato sam i napisao da li se za te muslimanske obitelji piše da li su Hrvati ili ne. Slažem se da svaki čovjek ima pravo da se izjasni kako želi , ali se nema pravo uskračivati Hrvatima da su starosjedioci u Herceg-Bosni, te da svi ti gore navedeni velikaši nisu Hrvat, kad mi iz povijesnih izvora znamo da jesu.

  4. mladen.paver says:

    Ako su se djedovi Ljudevita Gaja smatrali Austrijancima, ako je iz te grane Hrvatski narodni preporod dobio jednog Ignjaca Fuchsa- Lisinskog, od Slovenaca Frassa – Stanka Vraza, od Mađara Farkaša –  Vukotinovića, od Grka – Dimitrija Demetera, od Slovaka … i da ne nabrajamo dalje, zašto nešto slično ne bismo prihvatili i za naše Muslimane-Bošnjake?  Stvaranje suvremene nacije započelo je kod Hrvata u prvoj polovini XIX stoljeća, a kod "nekakvih Bošnjaka" krajem XX vijeka. O procesima formiranja suvremenih nacija  možemo i među ovim komentarima naći odličnih zapažanja.

  5. mladen.paver says:

    Pod takvim zapažanjima mislim na priloge  prof.dr. Nediljka Budiše i prof.dr. Ivana Jurića.

  6. Božidar Ručević says:

    Komentar na komentare
    Nakon više od tromjesečnih napora uspio sam dobaviti knjigu autora Raifa Čehajića iz Sarajeva (135 kn u nas, skoro pa raskošno opremljene 242 stranice) i s velikim interesom u ugodi ju pažljivo pročitao. Zanimljive bilješke puno prelaze uobičajenu veličinu komentara te ću ih na naše rodoslovno sjedište za nekoliko dana ponuditi kao Osvrt (II.) 
    Na upit Nobilea kažem da autor iskone uvaženog akademika Ahmeta Filipovića i njegova roda (danas Bošnjaci) ispravno smješta u hrvatsko biće i bilježi za rodočelnika zagrebačkog kanonika i čazmanskog prepošta Franju Filipovića iz Kalinovika, koji 1574. prelazi na islam te za to od sultana dobiva velike posjede u Glamočkom polju. O Rizvanbegovićima nema u knjizi ništa, a Kulenoviće/Kulinoviće smješta u najstarije hrvatsko plemstvo, čiji se rod zbog ne slaganja s Pacta conventa iz 1102.  iz Hrvatske preseljava u tada isto hrvatsku zemlju Bosnu u kojoj na islam prelazi tek nakon više stoljeća. Ne govori o tome što su oni danas, ali ističe knjigu Dr Đafera Kulenovića iz 1992., koji spominje hrvatstvo Kulenovića?!  Ostale komentare – nepotrebnih upozorenja i nepotrebna tona ne želim komentirati, jer su moja znanja za vjerodostojnost možda premala?!  

  7. Božidar Ručević says:

    Negda je čast bilo biti Hrvatom!
    Ovaj naslov potvrđuje i komentar našeg najcijenjenijeg člana! Tim hrvatskim velikanima možemo pridružiti i naslovnika HRDa – Pavla Rittera Vitezovića, kao i niz drugih, ali sve je to za doba od prije više od 100 godina i za od prije svih državno-organizacijskih veza naroda s ovih prostora na potci zlosretne istočne hegemonije te nikako ne može poslužiti kao odgovor prvom komentaru. Da, negda je čast bilo biti Hrvatom! ——- Upit o tome je li netko piše – ovo ili ono – je uobičajeno postaviti tek kada se knjiga pročita, pa i kada se iznose neke istinite tendencije u novijoj bosanskoj historiografiji, a koje su neprimjerenije i opasnije od svih drugih opasnih naznaka?! Zato mislim da se ne radi o zadiranju u nečije pravo tko i zašto želi osobnim izričajem biti, nego o pitanju kako su u knjizi opisane neke drevne hrvatske obitelji, kojih više, možda, i nema?! Mojom prosudbom uvaženi autor g. Raif Čehajić nije u svom štivu iznosio nikakve opake primisli, nego dapače?!
     
       

  8. MaDajte says:

    da nije žalosno bilo bi smiješno: autor tvrdi da su Tvrtkovići potomci Tvrtka, Kulenovići potomci Kulina itd.! Tvrtković je prezime koje su otomanski popisivači dodjeljivali domaćinstvima krstjana koji su na islam prelazili u vrijeme vladavine Tvrtka II.  Kulenovići su bili krvožedni plaćenici sultana po svjetskim ratištima: zulumćari koji su se nakrali ratnog blaga. Itd. Mašta može svašta… Neozbiljna, gotovo dječija literatura.

  9. Božidar Ručević says:

    MaDajte-anonimac!
    Niti ste knjigu pročitali, niti je istina što ste napisali! Uvaženi autor R. Čehajić, opisuje rod Tvrtkovića kao predposljednji u knjizi (pridržavao se abecednog reda poredanih familija bez obzira na konfesiju i narodnost), i to iskonom s područja Srednje Bosne, šireći se kasnije u Kreševo i Kakanj bez ikakvih muslimanskih oznaka niti u predcima, niti u potomcima! Kulenoviće/Kulinoviće jasno smještava u najstarije hrvatsko plemstvo, a ne isključuje mogućnost da su to ostali i nakon prelaska na islam. Autor u svojim štivima zadovoljavajuće je argumentiran te nije isključiv i nije djetinjast!  Za razliku od vas —– ''madajtemolimvas''?!
     

  10. MaDajte says:

    Tko nije pročitao? Vi izgleda pročitali samo tu jednu. Rod Tvrtkovića nije postojao. Još jedna u nizu fantazija Imamovića. Je li vi znate što znači pojam HARAČLIJA? Pogledajte si malo po rječnicima, to su vam bili ti vaši Kulenovići. itd.

  11.         Dragi i postovani Raife Cehajicu., Enver Imamovic,kao i ostali Koji su ucestvovali u prikupljanju gradje za knjigu. Nasi korjeni od rodonacelnika do savremenika. Ovakve su nam potrebne knjige da nam pisu nasi domaci ljudi a ne vlasi lijevi i desni.Čestitam i prvom prilikom zelim da dojdem do tako dobre knjige i pravo rečeno zelio bi i moje prezime da se ispita i uvrsti u takvu knjigu samo znam da su nam naši stari pričali da smo mi Dilberovići došli iz centralne Bosne u Cernicu kraljevim progonom jer smo bili Bogumili. Toliko od mene. Čestitam samo naprijed a oni koji laju na ovu istinu neka laju uvijek su i lajali.Avdo    

  12. Božidar Ručević says:

    Anonimac ''MaDajte'' potpišite se svojim prezimenom (ako ga se ne stidite) – da malo i njega istražimo te da u vašem stilu vidimo tko ste i što ste?! Iako rodoslovci ili imenoslovci u svojim istragama ne istražuju tko je dobar ili zao te slično.  Takve naznake su tek usputne, rekao bih, nebitne. Lako je ovako pripucavati?!
    Moji Ručevići s Kulenovićima nemaju nikakve veze, a ako to želite znati pogledajte na mojem webu http://www.rucevic.com ili na članak na ovom portalu Znameni obitelji Ručević u zbilji i mašti.
    Zbog (koliko u životu imah vremena) razmjerno velike pročitanosti knjiga i štiva iz nekoliko znanstvenih područja i lijepe književnosti te i beletristike – sigurno mogu reći (skromno koristeći sokratovsku): Ja znam da ništa, ne znam! Scio me nihil scire! A vi s tih nekoliko rječnika i poneku knjigu – niti ne znate da ništa ne znate?!
    Vidite kako je lako biti neprimjeren.

  13. Ivan says:

    Meni koliko je poznato, tek u 19 stoljecu su se Hrvati i Srbi poceli izjasnjavati tako, a prije su svi bili Bosnjaci u Bosni, a prije Bosnjaka su bili Bosnjanini. Danasni bosnjaci se vezu i za srednuju Bosne, kao sto je simbol ljiljana, koji nema veze sa Islamom, nego kraljom Tvrtkom.
    Bez obzira na to, ne postoji narod a da nije genetski izmjesan, ali vecina nas potice od Slavena.

  14. Ermin says:

    Kako naruciti knjigu?

Komentirajte!

Your email address will not be published.

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.