“Naši korijeni: od rodonačelnika do savremenika”

Izdavačka kuća „Sejtarija“ iz Sarajeva objavila je u suradnji s portalom www. rodoslov.ba knjigu „Naši korijeni: od rodonačelnika do savremenika“, čiji je autor sarajevski publicist i novinar Raif Čehajić. U knjizi autor detaljno prezentira rezultate rodoslovnih istraživanja bosanskohercegovačkih obitelji, starih više stoljeća, kao što su: Alaupovići, Arslanagići, Besarovići, Čengići, Despići, Filipovići, Ilići, Jeftanovići, Kulenovići, Leviji, Melezovići, Raguži, Sadikovići, Šahinpašići, Tanovići, Tauberi, Tvrtkovići, Zečevići i drugi. Šezdesetak zanimljivih priča o obiteljima i rodovima ilustrirano je starim obiteljskim fotografijama i rodoslovima.

Recenzenti su publikaciju ocijenili vrlo dobro: prof. dr. Enver Imamović naglašava da je primjetno da autor prilazi obradi ovog problema metodološki, prezentira sve relevantne podatke prikupljene dugim istraživačkim radom u arhivima, preko literature i prikupljanjem podataka na terenu od imena živih potomaka, a za Miljenka Jergovića ovo je velika i važna knjiga i “u njoj smo svi kao od dva brata djeca”.

Predgovor za knjigu napisao je prof. dr. sc. Enes Kujundžić, a uredio ju je novinar Rajko Živković.

U nastavku teksta donosimo obje recenzije.

Nezaobilazna literatura za buduće istraživače

Naslovnica knjige "Naši korijeni:
od rodonačelnika do savremenika"

Raif Čehajić je poznati naš novinar i publicist koji se svojom dosadašnjom djelatnošću na tom polju uspješno afirmisao u široj javnosti. U tom pogledu posebno posebno bih istakao njegov rad i interes za proučavanje kulturne prošlosti bosanskohercegovačkih naroda, i to u vrlo zanimljivom segmentu koji se odnosi na porijeklo pojedinih rodova, odnosno porodica. S obzirom da je područje danjašnje Bosne i Hrecegovine kroz dugu prošlost predstavljalo tranzitnu magistralu raznih seoba, a onda da su historijske i političke okolnosti ovdje dovele pripadnike raznih naroda i pojedinaca, sve je to iza sebe ostavilo dubokog traga koji je veoma zahvalan za izučavanje tog segmenta prošlosti. Čehajić se usmjerio na izučavanje porijekla pojedinih rodova ili porodica u tolikoj mjeri da ovaj rukopis, kao i njegova prethodna knjiga o ovoj temi, predstavlja vrijedan doprinos i predstavljat će nezaobilaznu literarnu građu za buduće istraživače etničke slike Bosne i Hercegovine. Rukopis o kome je ovdje riječ obrađuje brojna prezimena iz raznih krajeva naše zemlje, kako onih bolje poznatih, tako i onih manje poznatih. Primjetno je da autor prilazi obradi ovog problema metodološki, prezentira sve relevantne podatke prikupljene dugim istraživačkim radom u arhivima, preko literature i prikupljanjem podataka na terenu od živih potomaka. Prikupljena građa na ovaj način je vjerodostojna i kao takva predstavlja vrijedan materijal za buduća istraživanja etničke slike naroda bosanskohercegovačkog prostora. Rad Raifa Čehajića je jedinstven kod nas s obzirom na to da je taj vid proučavanja naše prošlosti sasvim zanemariv. Knjiga koju je autor pripremio potaknut će širi interes javnosti da se posveti veća pažnja našoj ukupnoj kulturno-historijskoj baštini.

Prof. dr. Enver Imamović

Naši korijeni – velika i važna knjiga

Autor Raif Čehajić

Raif Čehajić poduhvatio se uzaludnog posla, jer tom poslu nema i ne može biti kraja. U knjizi „Naši korijeni“ započeo je nizati markantna bosanskohercegovačka prezimena od sve četiri vjere, te tri konstitutivne i tko zna koliko manjinskih nacija, pokušavajući da svakome prezimenu otkrije porijeklo i vrijeme kada su se prvi njegovi nositelji u Bosni pojavili. Ovaj posao nema kraja, jer je prezimena toliko da se nikada sva neće moći ni pobrojati, a nema ni onoga tko bi smio reći koja su od njih markantna, a koja nisu. Pored prezimena koji danas u ovoj zemlji imaju žive nositelje, postoje i ona koja žive još samo na grobljima, u novinskim dokumentacijama, bibliotekama, crkvenim knjigama i arhivima, a koja su nekada nosili ugledni i važni ljudi. Ta su prezimena, zapravo, markatnija od većine prezimena koja i danas traju. Kako njih pribilježiti, katalogizirati, obraditi, arhivirati? Kako ispričati priču o tom groblju bosanskih i hercegovačkih izumrlih rodova i imena?

Akademik Petar Šimunović u Hrvatskoj se već desetljećima bavi nečim što bi se moglo nazvati nacionalnim prezimenikom. Njegove su knjige goleme, a u njima se, sa naučnom akribičnošću, nižu etimologije, porijekla i učestalost pojedinih prezimena. Taj posao je dragocjen i cijenjen u zagrebačkoj znanstvenoj zajednici, društveno potpomognut, primijećen i nagrađivan. Grdnog se posla Šimunović uhvatio, posla koji, također, nikada ne može biti dovršen.

Ambicija Raifa Čehajića je, međutim, puno veća i – u određenom smislu – nestvarnija i nemogućija. On bi, naime, da o svakome prezimenu ispriča priču, u koju će udjenuti pokoju anegdotu, legendu, porodičnu izmišljotinu ili trač. Dakle, sve ono što u socijalnom i svakodnevnom smislu neko prezime čini prezimenom. Čehajić pobroji najistaknutije nositelje prezimena, pripadnike nekoga roda ili familije, kaže šta su bili i čime su se u životu bavili, a onda još i tekst nadopuni porodičnim fotografijama… Dok sam čitao rukopis Naši korijeni: Od rodonačelnika do savremenika, uživao u njemu i divio mu se kao jednome malom, ludom bosanskom čudu, na um mi je padalo kako bi bilo, i koliko bi toga bilo, kada bi Čehajić nastavio svoj posao (što se nadam da hoće), pa kada bi se udružio s još takvih kakav je i sam, i kada bi Naši korijeni nastavili rasti. Šteta što legendarni Fikret Ibrahimpašić nije živ. On bi tim čudom ravnao.

Svaka povijest nekoga od Čehajićevih bosanskohercegovačkih prezimena, jedna je povijest Bosne i Hercegovine. U svakome se prezimenu ogleda jedna zemlja i priča o njoj. Kako je Bosna danas do besmisla razmrvljena i stucana kao aleva paprika ili kao kahva u avanu, kako ona nema, niti će skoro imati, ni svoju historiju, ni živu i tvorbenu svijest o sebi i kako nije načinjena od tri dijela i tri svoje vjerske i nacionalne istine, nego od hiljadu i tri dijela i hiljadu i tri fantazme, laži i pričine, ono što radi Raif Čehajić najvažnija je danas, i jedina historija Bosne i Hercegovine. Njezino pisanje možda i jest uzaludno, jer nikada ne može biti dovršeno i jer nema onih koji bi ga dovoljno cijenili, ali to je način, možda i jedini, da se bude i ostane svoj među svojima.

Naši korijeni velika su i važna knjiga. U njoj smo svi kao od dva brata djeca.

Miljenko Jergović